Ubio sam majku

sanel
By sanel
Preveo: Smail L. Handžić
Na balkonu hotela Euras, u glavnom gradu Alžira, koji je bio okrenut u pravcu Sredozemnog mora, sjedio je jedan čuveni biznismen, i sa velikom potištenošću posmatrao kretanja oblaka koji su bili iznad njega. Po njegovom ličnom mišljenju, ovaj prizor je bio tragičan, jer on nije volio oblake zbog toga što oni skrivaju Sunce, i što ono tada ne može da uobičajeno i lijepim prizorom zalazi. U tom slučaju se osjećamo kao sa falsifikatom, a život sa falsifikatima je zasigurno nesretan.

Taj isti čovjek je razmišljao o sebi, o svom stanju… Izgledao je poput ovih oblaka!!! Nikada nije zastajao pri utrci i zalaganju za postizanjem imetka, ugleda i čuvenja. Sam sebi je postavio naporan put, tempo života, koji mu nije dozvoljavao nikakav odmor. Zbog toga tempa je konstantno jurio u potrazi za ugledom, za imetkom i trgovačkim ugovorima širom svijeta. Tako je postao i milioner i čuveni biznismen! Prisjećao se mnogih noći svoga života koje je provodio u hotelima širom svijeta, a one su bile mnogostruko veće od onih koje je proveo u svojoj vlastitoj kući, sa svojom ženom i djetetom!!!

(2)

Ovaj isti čovjek je stao pred ogledalo razmišljajući sam o sebi. Mnogo se začudio kada je ugledao svoj izgled. Kao da ga je ugledao prvi put u svom životu! Sam se pitao:

Odakle mi ovolike sijede vlasi koje prekriše moju glavu? Kad su mi se pojavile? Odakle mi ovolike bore na obrazima moga lica? Gdje je nestalo ono lijepo i nježno lice koje sam poznavao? Ko mi je ukrao moje djetinjstvo, moj polet i moju živost! Zaista je to život koji dolazi i prolazi… Zaista su to samo dani koji se smjenjuju i nestaju…

Obračunavao je sam sebe i konstatovao:

Dani su sa sobom odnijeli i moj organizam, moje zdravlje, moje djetinjstvo i moju živost! Šta sam to sve u njima stekao?! Šta sada od njih mogu očekivati?! Stekao sam ogromno bogatstvo! Postao sam čuveni biznismen! Osnovao sam sretnu porodicu koju sačinjavaju lijepa žena i čestito, zdravo dijete koje će moći ponijeti moju zastavu nakon mene! Ali… Oh! Koliko sam samo želio da budem uz svoju ženu i dijete! Oh! Oh!

Mnogo sam se o njima ogriješio… Rijetko bih sa njima boravio, a sve zbog poslovnih obaveza i prirode trgovačkog biznisa. Kada se vratim, nadoknadit ću sve nedostatke koje su zbog mene osjećali!! Nadoknadit ću im svaki trenutak u kome su žarko željeli da budu sa mnom, a u kome me nisu imali!!

Nakon toga se prisjetio svoga sina:

Oh!! Oh!! Koji ti sada razred pohađaš?

Bio je u nedoumici, da li je on sada apsolvent tehničkog fakulteta, ili je treća godina? Važno je da njegov sin studira na tehničkom fakultetu! U jednom trenutku je sam sebi kazao:

Ništa to više nije važno! Završilo se vrijeme tuđinstva i čestih putovanja! Nastupilo je vrijeme boravka i udomaćenja! Nakon samo nekoliko sati, poletjet će avion koji će ga prenijeti do njegove domovine, gdje će se naći sa milom suprugom i voljenim djetetom. Tada će se detaljnije upoznati o njegovim studijama! Tada će mu ponuditi da on preuzme vođenje njihove kompanije i svih njenih poslova!

Tako je, ovaj naš biznismen, plivao mirisnim snovima u kojima je maštao kako će izgledati njegov susret sa ženom i djetetom nakon svih dugih odsutnosti i napornih čežnji… Oh! Kako bi volio da sad može zagrliti svoga voljenog sina, a nakon toga ga obasuti odsjajima brižnog očinstva koje mu je bilo uskraćeno čitavog života! Oh! Kao da već vidi svoje milo dijete i čednu ženu kako se bacaju njemu u naručje i kako se suze radosnice miješaju sa suzama tuge zbog svih proteklih neiskorištenih dana.

(3)

Za vrijeme tih lijepih snova je zazvonio telefon u njegovoj sobi. Poziv je dolazio iz Kaira. Njegov sagovornik je bio njegov stariji brat koji je govorio:

Odmah dođi, tvoja žena se nalazi u kritičnom stanju! Požuri i ne odugovlači jer, možda je nećeš zateći! Ozlijeđena je prilikom strašnog sudara i njen život je u opasnosti!!!

U stanju velike zbunjenosti, biznismen reče:

Smjesta je prebacite u najskupocjeniju bolnicu u Evropi, sve na moj privatni račun! Važno mi je samo da ostane u životu!

Brat mu odgovori:

Ovdašnji ljekari su kao i oni u Evropi! Najvažnije je da ne zakasniš!

Razgovor se završio. Čovjek je spustio slušalicu. Čuveni milioner i biznismen je, skrhan bolju i tugom, zaplakao. Po prvi put u njegovom životu se suza spušta niz njegovo lice. Kao da osjeća da su njegove nade uzaludne, a snovi da se isparavaju. Međutim, odakle odjednom toliki pesimizam? Otkuda dođoše tolike crne i mračne misli?! Njegova žena će živjeti uz Allahovu dozvolu! Ta, on je spreman da plati sve svoje bogatstvo u zamjenu da živi njegova voljena žena!

Sa prvim avionom je otputovao za Kairo. Na Kairskom aerodromu se našao sa svojim starijim bratom koji ga je nestrpljivo iščekivao, a koga nije vidjeo dugi niz godina. Zaista ga nije mogao, sve ove godine, ni posjetiti zbog silnih poslovnih obaveza, zbog raznoraznih trgovačkih ugovora i putovanja.

Na aerodromu se desio žalostan susret između dvojice braće. Nakon mnogo godina po prvi put su se toliko izgrlili. Odmah po susretu je biznismen upitao brata:

Kako je stanje sa mojom suprugom?

Sa tužnim glasom kojeg je stezao bol, brat mu je odgovorio:

Suzdrži se, tvoja supruga je odmah podlegla uslijed strašnih zadobijenih rana. Svi smo mi Allahovi, i svi ćemo Mu se vratiti!!!

Nakon ovih riječi se ovaj čuveni i veoma bogati biznismen srušio na Zemlju i počeo da plače iskazujući svu svoju žalost i patnju! Njegov rođeni brat ga je zagrlio i pokušavao da ga urazumi i olakša njegovu bol. Tek tada je biznismen osjetio iskrenu bratsku solidarnost.

Oh!! Tolike godine je bio uskraćen ovakvog brižnog zagrljaja, zagrljaja svoga starijeg brata! Njegovi poslovi, trgovina i kupoprodajni ugovori su ga toliko bili zaposlili i udaljili od brata. Da se, bogdom, može vrijeme povratiti! Da se kojim slučajem može vratiti u godine svoga ranog djetinjstva, da se stalno baca u zagrljaj svoga brata, da njegovu glavu prisloni ka svojim grudima i da plače bez prestanka!

Kako je vrijeme prolazilo, biznismen se povratio svojoj prisebnosti. Počeo je da razmišlja i participira uprkos velikom iznenađenju i strašnom šoku. Iznenada je upitao brata:

A gdje se tijelo moje supruge trenutno nalazi?

Sa lagahnim glasom, kazao mu je:

Trenutno je u Sali za obdukciju, kako bi se izvršila analiza leša. Mogli smo i danas da je sahranimo, međutim, to sam odgodio kako bi i ti mogao prisustvovati, odnosno, kako bi je mogao posljednji put vidjeti i oprostiti se s njom.

Tad je on rekao, dok je njegovo srce stezala gorčina žalosti:
Gdje mi je sin? Nije došao sa tobom?

Reče:

Nije bio u stanju da sa mnom pođe…

Biznismen reče:

Sigurno je mnogo tužan zbog majke? Moj sinak… Allah ti bio na pomoći pri ovom velikom iskušenju i tragediji!!

(4)

Sjeli su u auto i zajedno se uputili kući. U autu je vladala strašna i neprijatna šutnja. Biznismen je izgledao izbezumljen, rasute pameti… Pred njegovim očima se okretala kaseta njegovog života sa voljenom ženom.

Imala je samo dvadeset godina, kada ju je oženio. Već je prošlo više od petnaest godina od tada. On je imao skoro četrdeset godina. To je bilo vrijeme samih početaka njegove utrke za imetkom, za poslom i novcem. Ona je bila izrazito strpljiva sve vrijeme njegovih konstantnih putovanja i odsutnosti od kuće. Nikada ga nije upitala: Zašto si zakasnio? Niti je ikada osjetila skrnuće njenih prava kao supruge… Oh!! Da ikako može izgubiti svo bogatstvo i sav svoj imetak u zamjenu da mu se vrati supruga! Međutim, kamo puste sreće…

Na drugoj strani auta, njegov brat je razmišljao kako i na koji način je najprikladnije da mu saopšti istinu i stvarnost događaja, jezovitu nesreću. U toku tog razmišljanja su došli do raskršća puteva. Njegov brat se usmjerio putem vlastite kuće, umjesto kući biznismena. Vidjevši to, on ga upita:

Šta ti je? Put do moje kuće je u suprotnom pravcu!

Reče:

Prvo ćemo otići do moje kuće, zatim ću te odbaciti do tvoje…

Biznismenov brat je bio obični nastavnik u jednoj školi. Imao je malu plaću. Ono što posebno pažnju privlači, je činjenica da njegov rođeni brat, biznismen, nikada nije ni pomislio da mu pruži novčanu pomoć koja će mu dobro doći u prevazilaženju surovih životnih zahtjeva. Možda se plašio da mu on neće htjeti primiti tu njegovu pomoć! Ili, možda zbog toga što je novac glavnica njegovog imetka kojim se mogu izvršiti kupoprodajna ulaganja, pa, zašto da taj novac daje jednoj osobi kada je bolje da ga uloži i da od njega, nakon kratkog vremena, ima mnogostruke prihode. Ovako razmišljaju pravi trgovci, vlasnici velikog imetka i poslovni ljudi. Nažalost, mnogi od njih su pogazili vrijednosti ljudskih načela i lijepih karakternih osobina, pa i rodbinske i komšijske odnose. Sve zbog imetka!!! Ružna li su to djela!!!

Unišao je u kuću njegova brata po prvi put nakon mnogo godina. Za njega je to bio strašan prizor. Kuća je izgledala skromno. Na njoj su se mogla primjetiti obilježja siromaštva i potrebe za pomoću. Tada se biznismen upitao:

Zbog čega nikada u proteklim godinama nisam razmišljao o novčanoj pomoći svome rođenom bratu?

Njegov brat je oskudijevao zbog siromaštva, a on je uživao u novcu i poslovnim dogovorima!

Ušli su u jednu sobu i za sobom zaključali vrata. Biznismen je osjetio da se radi o nekoj većoj tragediji koja je stravičnija od gubitka voljene supruge. Odmah je upitao brata:

Brate… Imam osjećaj da se desila veća nesreća od smrti moje supruge! Molim te, nemoj mi ništa skrivati! Obavijesti me o svemu što se desilo!

Svoj govor, kojega su stezale gorčina tuge i žalosti, je počeo slijedećim riječima:

Dakle, nalazimo se u jednom nezavidnom položaju! Čitava stvar od nas zahtjeva da budemo razboriti, jakih živaca i postojani!!!

Za kratko se ušutio, duboko uzdahnuvši, a zatim nastavio govor:

Nesreća je, zaista, mnogo surova!!! Tragedija je strašno jeziva i strašna… Gotovo da se u nju ne može povjerovati!!!

Nazvao me je policijski oficir i zatražio od mene da hitno i brzo dođem u stanicu. Pokušao sam da iznudim razlog tome, ali je uporno odbijao. Ništa mi nije preostalo nego da tamo odem. Smjesta sam otišao u stanicu, i tamo vidio nešto, da bogdom nisam to vidio… I čuo sam nešto, da bogdom to nisam nikada čuo!!!
Tamo sam našao tvoga razmaženog sina jedinca. Njegova odjeća je bila pocjepana, a na njoj su bile krvave fleke. Bio je potpuno izbezumljen. Sjedio je na stolici, u kancelariji za istražne postupke. Moje srce samo što nije prestalo da kuca!!!

Upitao sam oficira: Šta se desilo? Šta je bilo? Nije htjeo da mi odgovori. Pogledao sam u tvog sina, u svom onom strašnom prizoru, a on je tada skočio i bacio se prema meni grleći me, plačući i jecajući. Pustio sam ga da se isplače. Bio sam strašno iznenađen. Nakon toga sam ga pitao: Šta si radio sine? Šta se to dogodilo? Plakao je i nije mi ništa odgovarao. Upitao sam ga po drugi put, treći, četvrti… Međutim, on je i dalje žestoko plakao. Oficir je svo vrijeme šutio i nije progovarao. Ponovo sam upitao oficira, nakon čega mi je dao odgovor od koga sam ostao potpuno rastrešen! Nisam znao šta se oko mene dešava!!!

Rekao mi je: U potpuno besvejesnom stanju dejstvom poroka, ubio je svoju majku!!!

U tom trenutku je biznismen vrisnuo iz dubine njegova srca, govoreći, dok su suze grašcima lile niz njegovo lice:

Oh!! Oh!! Moj život je okončan!!

Kada je se malo sabrao, uzviknuo je:

Zar je to moguće!!! Zar je moguće da moj sin ubije svoju milostivu, blagu i nježnu majku!!!

Njegov brat je nastavio svoje izlaganje tragičnog događaja, rekavši:
Tvoj sin jedinac je kuhinjskim nožem nekoliko puta probio te ubio svoju majku! Nakon toga je otišao u policiju i izjavio samo dvije rečenice:

Ja sam taj i taj! Ubio sam vlastitu majku nožem!

Nije želio dati ikakav odgovor na postavljena mu pitanja od strane istražnog oficira. Izvršili su pretres, i kod njega pronašli veliku količinu opojitog heroina. Zatražio sam da se ispita leš, a nakon toga sam dao saglasnost da se izvrši sahrana nakon potpune obdukcije leša.

(5)

Obavljena je dženaza. Suprug se oprostio od svoje žene. Za to vrijeme, policija, novinari i javnost, nisu uspjeli saznati koji su stvarni poticaji naveli na činjenje ovakvog gnusnog zločina, koji je, zaista, potresao čitavo društvo?

Jedna novinska agencija je bila blizu spoznaje tih pobuda za zločinom, te je prenjela izjavu jednog doktora, specijaliste za liječenje od narkomanije, napisavši:

„Heroin je jedna vrsta droge koja ima mogućnost brzog opijanja, kojom konzumer postaje potpuni ovisnik za samo jednu sedmicu konzumiranja. Među štetnostima koje su plod takvog opijanja su: gubitak apetita, gubitak potencije, neredovnost mjesečnog ciklusa kod žena, oboljevanje od infektivnih bolesti, samoubojstvo, saobraćajne nesreće, izvršavanje strašnih krađa u potrebi za novcem sa kojim će se kupiti droga kod muškaraca, a bavljenje sa prostitucijom kod žena, propadanje u školi i lijenost i zapostavljanje školskih obaveza, želja za samoćom i povučenošću kada su u pitanju drugi, a sklonost za onim društvom koje je okorjelo u narkomaniji…“

Nakon što su prenijeli ovu prethodnu izjavu doktora, započelo se sa analizom i otkrivanjem stvarnih pobuda za počinjeni zločin:

„… Zaista je konzumiranje heroina jedan od uzročnika činjenja zločina, jer se njim gube sve uzvišene i pohvalne vrijednosti. Ovaj mladić koji je počinio ovo djelo je, bezsumljivo, bio pod dejstvom heroina, koji je, usljed velike konzumirane količine, djelovao na njega. Vjerovatno je imao veliku potrebu za novcem kako bi kupio dodatne količine ovog ubitačnog otrova, pa ga je tražio od svoje majke, inače, žrtve zločina, koja je, ujedno, supruga milionera! Ona mu je odbila poslušnost, nakon čega je žurno donio kuhinjski nož, i počeo da joj prijeti ubistvom u slučaju neposlušnosti, a sve uslijed snažne potrebe za drogom. Jadnica, nije ni pomišljala da će na nju njen vlastiti sin ikada podići nož, da će je izbosti. Zbog toga je bila uporna u odbijanju. Međutim, ovaj mladić, zločinac, tada je već bio dejstvom droge izgubio svoj razum i osjećaje, i obistinio prijetnju. Podigao je nož na majku, i sa nekoliko uzastopnih udaraca, izbušio njeno tijelo. Krv je buktala iz njenog tijela. Tek tada je zločinac došao svojoj svijesti, i pohitao da se preda policiji. Osjećao je veliko kajanje i grižnju savjesti, međutim, već je tada bilo kasno za bilo što!

Ovo je naša analiza događaja koji je potresao čitavu društvenu javnost. Napominjemo da je mladić, izvršitelj zločina, koji je isključen sa tehničkog fakulteta razlogom konzumiranja droge, uporno odbijao da dadne bilo kakvu izjavu ili informaciju koja će nas dovesti do otkrivanja stvarnih pobuda za izvršenjem ovog zločina!“
Biznismen je pročitao ovaj članak u jutarnjim satima onoga dana kada je konačno smogao snage da se, po prvi put nakon zločina, sretne sa svojim sinom. Ironično je pitao samog sebe:

Gdje si ti, biznismenu i poslovni čovječe, bio, pa ne znaš da je tvoj sin izbačen sa fakulteta? Tvoj sin konzumira heroin u tvome neznanju! Da li vrijedi ovaj imetak, kojeg si sebično skupljao, da ti danas budeš u ovolikoj tuzi i patnji? Da se, bogdom, ikako može uložiti a da se meni ponovo vrate moja mila porodica i mirni i skromni život!!!

U njegovom mozgu su se smjenjivala brojna pitanja. Međutim, bila mu je jasna jedna činjenica oko koje nije imao ni trenutak ikakve sumnje… On je glavna i najodgovornija osoba za počinjeni zločin zbog kojega je izgubio svoju ženu i djete!

Sasvim sigurno bi se mogao zadovoljiti i manjim imetkom, ali da više posveti pažnje svojoj ženi i odgoju njihovog djeteta!!! Ali… Oh!! Bio je opijen poslovnim sastancima, ogromnim prihodima, mnogobrojnim novcem… Ta njegova opijenost za imetkom i obožavanje ovosvjetskog života su navela njegovog sina jedinca da se opija heroinom. Upravo te dvije opijenosti su upropastile sirotu majku.

Krajnji ishod svega bi glasio: Imetak je zarađen a porodica je upropaštena! Majka je ubijena, sin je zatvoren a otac je slomljen bolju i tugom… Kako li je ružan ovakav tragični ishod!!!

(6)

Konačno je došao i dan posjete oca svome sinu u zatvorskoj ćeliji. Bio je to bolan i dirljiv susret. Nakon što je čuvar zatvorio vrata ćelije, zavladala je potpuna tišina. Šutjeli su i otac i sin. Niko od njih nije znao kako da započne govor, niti šta da kaže. Napokon je sin smogao toliko hrabrosti i obratio se svome ocu kojeg nije vidjeo dug period:

Kad si stigao iz inostranstva?

Tužnim i tihim glasom, otac je odgovorio:

Prije dva dana.

Reče sin:

Pa, kada ćeš ponovo ići?

Reče otac:

Možda odmah nakon ovog našeg susreta.

Potpuno začuđen, sin ga upita:

Gdje ćeš otići?

Otac mu reče, dok su mu suze lile iz očiju:

Odoh tvojoj miloj majci!!

Obojica su tada buknula u žestoki plač i gorko naricanje. Međutim, mladić ubica nije mogao izdržati, pa je poletio u zagrljaj svoga oca, okačio se o njegov vrat i snažno se njemu prislonio. Gorko je ronio suze, govoreći:

Oče!!! Oče!!! Molim te, jako me prisloni svojim grudima!! Nedostaje mi tvoj brižni zagrljaj da se njemu prislonim! Mnogo si mi nedostajao, i ti i tvoja ljubav i očinstvo sve ove godine!!!

Voljeni oče, oduvjek sam želio da budem u tvojoj blizini, da ti budem u dragom zagrljaju, u blizini tvoga srca!! Da se tebi požalim na sve svoje brige i tuge… Da ti povjerim svoje bole i tugu!! Ali, svaki put kada bih te bio željan, bio si na putovanju, u lovu za poslovnim ugovorima, težeći za novcem. Unišao sam u loše društvo i nevaljale prijatelje, pa su mi oni otvorili svoje srce i svoj dom, pa sam se uz njih promijenio i počeo da uništavam svoju budućnost!

Mladić je malo zašutio, brišući suze koje su navirale, zatim je nastavio govor rekavši:

Oh!! Mnogo mi je žao!! Nisam bio priseban u trenutcima kada sam ubio majku!! Razum mi se povratio tek onda kada se sve završilo, onda kada su mlazovi krvi počeli da izlaze iz njena tijela! Tada sam se mnogo prestrašio i doživio veliki stres! U mojoj duši tada nije bilo nikakvih osjećanja! Zabadao sam nekoliko puta nož u njeno tijelo! Ona to nikada nije zaslužila! Nije to zaslužila…

Oče, dozvoli mi da se isplačem na tvom ramenu koje mi je mnogo nedostajalo sve ove godine!
Oče, nemoj me napustiti! Ne dozvoli da nakon ovoga dana ostanem sam!
Oče, da si bio u mojoj blizini, ovaj strašan događaj se nikada ne bi dogodio!!

Nekoliko minuta je bio prislonjen na rame svoga oca, plačući i jecajući… Kao da je time pokušavao da nadoknadi sve protekle godine!! Biznismen nije znao šta da, u tim trenutcima, kaže. Kako da postupi? Da li da suosjeća sa svojim sinom koji je ubio njegovu voljenu ženu, njegovu životnu saputnicu, koja je, također, njegova majka koja ga je rodila, dojila i odgajala?!

(7)

Tada je ovaj mladić počeo da govori o detaljima svoga gnusnog zločina. Rekao je:

Došao sam u dodir sa heroinom prije dvije godine, a sve kako bi potražio relaksaciju, osjećaje za srećom i zadovoljstvom, kako bi potisnuo iz sjećanja sve svoje probleme i brige, i kako bi ojačao svoj organizam. Međutim, nakon što sam postao ovisan, on me više nije relaksirao. Naprotiv, počela me je snalaziti velika depresija! Od tada više nisam imao mogućnost spolne potencije!

Sa svojom družinom sam se često opijao njegovim dejstvom. Neki od mojih prijatelja su napustili svoja radna mjesta, neki su napustili univerzitet. Živjeli smo sa heroinom i opojnim sredstvima. Ona su nam uništila i naš plemeniti moral, naše ambicije, čednost i stid i naše nade. Navela su nas na krađe i činjenje zlih stvari kako bi se domogli novca za kupovinu narkotika.
Oh!! Koliko sam puta pokrao majku! Koliko sam samo puta potvorio nevinu sluškinju za krađu!! Koliko me je puta potreba za drogom navela da izmišljam laži i govorim lažne priče svojoj majci!! Sve sam to činio u težnji da se domognem novca neophodnog za kupovinu heroina i drugih opojnih sredstava.

Ubrzo je majka otkrila da se drogiram, i zaprijetila mi da će, ako ne prestanem, obavjestiti tebe o svemu. Počeo sam se pretvarati kao da sam se okanio toga, ali u stvarnosti, ja sam se i dalje drogirao. Majka je to opet saznala. Moji nerazboriti postupci su me odali!

Majka je bila uporna da me odvede u neku bolnicu gdje bi se liječio od narkomanije. To sam odlučno odbijao! Nije me mogla natjerati, jer, ipak je ona bila slabašna i iznemogla žena.

Kako su dani prolazili, moja potreba za novcem kako bih kupio drogu, je postajala sve veća. Majka se počela tvrdokorno odnositi prema meni, zabranjujući mi davanje novca.

Mladić je zakratko zašutio, a nakon toga je nastavio kazivanje svoje priče ispunjen tugom i žalošću. Rekao je:

Onaj dan kada sam učinio zločin, bio sam u, do tada, najvećoj potrebi za novcem, kako bi sebi i prijateljima priuštio nabavku heroina. Od nje sam tražio hiljadu džunejha! Rekao sam joj da sam napravio sudar, ali, ona je znala da je to sve laž! Odbila je da mi dadne!

Neizdržljiva potreba za heroinom me je navela na ludu ideju… Zaprijetio sam joj da, ako mi smjesta ne dadne hiljadu džunejha, obavijestit ću te da ona ima ljubavnu i nemoralnu vezu sa drugim, mimo tebe. Tada me je, čuvši te riječi, snažno ošamarila i pljunula po licu. Usljed dejstva droge, ta odvratna, lažna i luđačka ideja mi se prikazala kao stvarna. Predstavio sam sebi da majka, zaista, ima vezu sa nekim čovjekom pored tebe. Heroin mi je neistinu i lažnu stvarnost, predstavio istinitom. Stvari su mi se izokrenule! Na um su mi dolazili prizori ljubavne veze među ljubavnicima. Sve je izgledalo kao da se odvija pred mojim očima. Pred očima mi se kretala kaseta lažnih i odvratnih misli, kao da je sušta stvarnost.

Tada sam donjeo najopasniju odluku u svom životu! Ova varljiva i nepokorna žena, koja je, u stvari, moja vlastita majka, mora da bude ubijena!!! Mora da umre zbog posljedice svoje izdaje i nevjere svoje časti, ponosa i zbog svoga supruga!! Potrčao sam u kuhinju i donio nož. Tražio sam hiljadu džunejha od ove izdajnice, ali je ona to odbijala. U nesvjesnom stanju, podigao sam nož i nekoliko puta je probo u njeno čisto tijelo. Ona je vrišteći plakala i dozivala pomoć! To joj je sve bilo uzaludno. Počinio sam mučko ubistvo i zločin. Moja mila i čedna majka je izdahnula…

(8)

Samo što je završio svoju ispovijest ocu o detaljima počinjenog zločina, otac je pohitao ka vratima napuštajući zatvorsku ćeliju. Suze su graškom tekle niz njegovo lice. Izašao je bez bilo kakvog oproštaja sa svojim sinom ubicom. Čuvar je vješto zaključao vrata ovog mladića okrivljenog za umorstvo vlastite majke. Njegov sin se ponovo našao usamljen i napušten! Dozivao je oca, ali mu se on nije odazivao. Dozivao je, dozivao po nekoliko puta uzastopce! Nakon toga je glasno vrisnuo govoreći:
Ti si uzročnik!! Ti si, oče, glavni uzročnik svega!!

Svakome, ko god bi ga obilazio, bilo da se radi o istražiteljima ili nekom drugom, ovaj mladić, narkoman, bi govorio da je njegov otac glavni krivac za ovaj gnusni zločin! On je taj koji ga je natjerao na to djelo, jer se nije starao o njemu i nije mu pružao nikakav odgoj.

Ovaj mladić nije odveden na suđenje, jer je, nakon toga, poludio. Postao je luđak koji stalno nešto bunca i halucinira! Smješten je u bolnicu za liječenje od mentalnih bolesti. Svakom posjetiocu bi samo govorio:

Otac je glavni uzročnik, a moja majka je napoštovanija žena na svijetu… Moja majka je nabolja žena na svijetu!!

(9)

U trgu kvarta zvanog Ed-Deqijj, u gradu Kairu, nalazi se jedna džamija. Ako bi, kojim slučajem u nju, čitaoče, unišao da obaviš molitvu, zasigurno ćeš naići na jednog čovjeka ogrnutog bijelim ogrtačem, ispred kojeg se nalazi Allahova Uzvišena knjiga, iz koje on uči i suze roni… Kada završi svoje učenje, on uvjek podigne ruke ka nebu, i izgovara:

Allahu moj, oprosti mi, i preko ružnih postupaka mojih Ti pređi!!! Allahu moj, oprosti mi sve što sam učinio prema svojoj ženi i djetetu!!

Ovaj isti čovjek je, u stvari, lik iz ove priče. To je onaj čuveni biznismen i milioner! Svoj veliki imetak je poklonio u dobrotvorne svrhe, za uspostavu liječenja i borbe protiv narkomanije. On je stalni posjetilac ove Allahove kuće. U njoj redovno obavlja molitvu, uči Kur’an, upućuje molitve i traži oprosta ne bi li mu Allah oprostio nepravdu koju je nanio svojoj ženi, djetetu, ali i sebi samom!

Ako ikada obavljao molitvu u unutrašnjosti ove džamije, on će se toplo rukovati sa tobom, i sa velikom ljubaznošću i bontonom će od tebe zatražiti da mu posvetiš trenutak svoga vremena. Detaljno će ti ispričati će ti tragični događaj kojeg si pročitao u prethodnim redovima. Pričat će ti i detalje svoje posjete njegovom poludjelom sinu u bolnici za mentalne bolesti!!

Dok ti iznosio detalje priče, mnogo će plakati, a nakon toga će ti postaviti neugodna pitanja:

Ko je najviše odgovoran za ovaj događaj?!
Da li je to otac zbog svoje zauzetosti da odgaja dijete, jer je nezasitno hrlio poslovnim obavezama i novcem?! Ili, da li je odgovoran taj sin koji je konzumirao heroin i ostale opojne droge koje su dovele do ubistva njegove majke, do izbačenja iz škole, do uništenja njegove budućnosti i vlastite porodice?!
Ili, da nije glavna odgovorna osoba, u stvari, njegova lijepa i strpljiva žena koja ni jednog trenutka nije našla za shodno da zatraži svoje pravo kao supruge, niti ga je ikada osporavala za mnoga putovanja i odsutnost od kuće… Koja je mislila da je lijek njenom sinu u zabrani davanja novca, pa mu ga je uskratila, a na taj način i svoj život, nakon čega ju je ubio na najsvirepiji način!?
Ili, da li je krivac njegovo loše društvo koji su ovog jadnog sina naveli na odvratni hobi vlastitog upropaštavanja!?
Ili, da li je glavni krivac egipatska vlada koja se ne bori da pogubi rasturače ovih otrova i opojnih sredstava?! Ko je, zapravo, glavni krivac?!!

Volio bih da znam kakav je tvoj odgovor na sve ovo?

Najvažnije pouke iz ove priče:

1.Spoznaja opasnosti koja vreba posljedicom narkomanije. Ona navodi na činjenje krađa, ubistava, rušenja ljudske časti… Narkomanija čini da narkoman postane osoba koja nema osjećaja morala i vrijednosti, načela i principa.
2.Obaveznost poduzimanja očinskih obaveza i njegova uloga naspram porodice, počevši od navikavanja da budu dosljedni Allahovih naredbi, staranja o njima, upućivanja i podučavanja, jer, zaista je porodica u većoj potrebi za ishranom duše i srca nego što je to u pogledu ishrane i opskrbljivanja tijela sa hranom, pićem i odijevanjem.

3.Upozorenje od predanosti i pohlepnosti za dunjalučkim imetkom, pa makar to bilo i na dozvoljen način! Sve to navodi na zaborav na druge, na odlazak u krajnost kada je u pitanju njihova opskrba. To je suvišni dodatak, koji je razlogom pojave čovjekove manjkavosti u pogledu starateljstva nad njegovom porodicom i djecom.

4.Ne treba da nas potraga za nafakom natjera da zapostavimo starateljstvo nad našom djecom, nadgledanja njihovih potreba i navika, posebno vjerskih i duševnih, zatim, da zapostavimo njihov ispravni islamski odgoj!

5.Trebamo da znamo da naša djeca, kako muška tako i ženska, imaju podjednaku potrebu za hranom, pićem i odjećom, kao i za onim što je daleko važnije i potrebnije od toga. Oni su u potrebi za nježnim grudima koja će ublažiti njihove bolove i brige. Oni su u potrebi za milostivim srcem kome će se požaliti na sve što ih tišti i potiskuje njihova osjećanja i boli ih. Oni su u potrebi za lijepom riječju i vedrim osmjehom koji će zacijeliti njihove rane i izliječiti njihove duševne i psihičke bole. Pa, da li smo o ovome dobro razmislili?!

6.Duševna spokojnost, stabilnost vlastite porodice i porodična harmonija su uzvišena značenja koje ne mogu zamijeniti niti kupiti, ni hiljade niti milioni. Jedini način njihovog ostvarenja je bogobojaznost, kao što pjesnik reče:

Ne mislim da se sreća krije u skupljanju imetka,
međutim, onaj koji je istinski bogobojazan,
znam da je takav sigurno sretan!

7.Neki ljudi bivaju opijeni dejstvom konzumiranja droga, a neki zbog nezasitog skupljanja i umnožavanja imetka… Time će oni zaboraviti sami sebe, svoju vjeru, svoje porodice i rodbinu… Ne može se kazati da je prva opijenost opasnija od druge!!!

8.Istinska sreća se ne krije u bogatstvu i mnoštvu imetka. Najbolji svjedok tome je biznismen iz priče. On je bio najbogatiji bogataš u očima ljudi, ali u stvarnosti, bio je najjadniji siromah, najnesretniji nesretnik u svome porodičnom i familijarnom životu. Stvarna sreća se krije u dosljednosti Allahovih propisa i pokornosti Njemu. Sreća je u duševnoj smirenosti i zadovoljstvu!! Sreća je u harmoničnom i besprijekornom životu u sklopu vlastite porodice i društva!! Da li ima neko ko će se ovim činjenicama poučiti i okoristiti!!!

Share This Article