Često razmišljam o stvarnosti društva u kojem živimo, kako ovog bosanskohercegovačkog tako i općenito svjetskog društva. Upotrebljavam ovaj termin u jednini jer danas teško da možemo govoriti o društvima i sistemima kada smo svjedoci da živimo u jednom jednoumno nametnutom sistemu u ovom globaliziranom svijetu. Vidimo da je danas sve povezano. Primjeri televizijskih programa, tipa reality show ili zanimacija neslužbenog naziva ”Proganjanje muslimana”, nisu nešto što je popularno samo u određenom području, već je to svjetski trend, od Amerike do Iraka, od Afganistana preko Čečenije i Palestine, pa do Somalije. Posebno ova posljednja zanimacija uzela je maha, jer ako i nije negdje došao neki zaglupljujući televizijski program režiran na Zapadu, jeste onda ovaj (također made in West) reality show ”Lov na muslimane” stigao gotovo u sve krajeve svijeta, tako da i muslimani ne samo da mogu, nego, htjeli ili ne, učestvuju u njemu. Naravno, ni Bosna nije izuzetak iz svega ovoga, i mi smo moderni i kod nas se prate svjetski trendovi. Danas smo svjedoci silne političke, vojno-policijske i posebno medijske kampanje usmjerene protiv muslimana koji samo žele da žive svoju vjeru. Iz ovoga su izuzeti oni takoreći imenom muslimani koji su puni nekih kompleksa i bez dostojanstva prodaju svoj i ahiret i dunjaluk, a sve na račun tuđeg dunjaluka (i za ovakve kažu da su najgluplji ljudi). Posljednja hapšenja Bošnjaka i optužnice protiv njih zaista se mogu okarakterisati frazama kao što su ”Vjerovali ili ne”, ”Da nije žalosno, bilo bi smiješno”, ili reći samo “No comment!” (Bez komentara!).
Pogledajmo samo…
Jednu grupu uhapšenih optužuju zbog toga što su oni imali vojne uniforme u svojim kućama. Dakle, posjedovanje vojne uniforme tretira se zločinom. Opće je normalno da u bilo kojoj kući možemo naći vojnu uniformu jer ovdje je ne tako davno bio rat i da apsurd bude veći, ti momci se optužuju zbog uniformi u kojima su oni ili njihovi očevi branili ovu zemlju.
U grijeh im optužba upisuje i to što ne piju alkohol. Ovome se nije ni čuditi i šta bolje očekivati u državi u kojoj se na svakome koraku reklamira alkohol i propagira naopakost raznih vrsta, dok se sve ono što je dobro nastoji ocrniti na sve moguće načine. To je naša realnost, taj izvrnuti sistem vrijednosti.
U grijeh im optužba upisuje i to što ne piju alkohol. Ovome se nije ni čuditi i šta bolje očekivati u državi u kojoj se na svakome koraku reklamira alkohol i propagira naopakost raznih vrsta, dok se sve ono što je dobro nastoji ocrniti na sve moguće načine. To je naša realnost, taj izvrnuti sistem vrijednosti.
Druge hapse pod optužnicom da su htjeli svoje selo od 20 do 30 kuća otcijepiti od države?! I dok se tako pravi predstava za javnost, u isto vrijeme 49% državne teritorije uokvirene u zaseban entitet (nastao na genocidu nad Bošnjacima i koji ima vlastite zakone) na sav glas prijeti referendumom i odvajanjem od države BiH. Međutim, oni koji promoviraju stavove tog entiteta uživaju potpunu slobodu. Pitamo se zašto? Meni nekako logičan odgovor na ovo pitanje jeste: ”Može im se, jer nisu muslimani!”
Dakle, očigledni su dvostruki standardi i paradoksi ovog društva i same demokratije po kojoj svaki pojedinac ima slobodu da radi šta mu volja, osim, naravno, ako je musliman. U tom slučaju pravila ne važe. Uhapšene muslimane terete i za nepoštivanje zakona ove države te im se spočitava da preferiraju ”Božiji zakon” (šerijat). Pa zaista, kako za nepravdu reći da je pravda i preferirati je nad jasnom istinom? Zar zakon o PDV-u npr. oslikava ovaj sistem pravednim, dobrim i vrijednim poštivanja? Kada bi mogli, svi bi izbjegli zakon kojim se propisuje porez na osnovne prehrambene proizvode, ali i mnoge druge zakone, osim onih koji donose te zakone. Oni nemaju potrebe da ih izbjegavaju jer prije svega ih propisuju u želji da zadovolje bjelosvjetske moćnike (koji kreiraju kompletan globalni sistem življenja i djelovanja čijom primjenom određeni broj bogataša drži potčinjenim obične mase i medijski nas obmanjujući odnose sve: dušu, vjeru, čast, zdravlje, život i naravno imetak), a to se isplati i lokalnim moćnicima. U toj situaciji i domaći partneri, shodno bogatstvu zemlje, uzimaju dio kolača, svakako, radeći ”sve po zakonu”. Ipak, svi smo mi prinuđeni da radimo po tim zakonima jer niko na kasi u trgovini kad kupi robu ne može izbjeći plaćanje PDV-a, tako da nisu mogli ni oni koje hapse i optužuju za nepoštivanje zakona države. A zar ima potrebe razumnim ljudima objašnjavati to da je zakon Stvoritelja savršeniji i bolji od zakona stvorenja! Zaista nam je dovoljan primjer ovakvih poreza u ovom sistemu i primjer poreza u šerijatu. Po Božijem zakonu, porez ili zekat se uzima od bogatih i daje siromašnima (izdvajanje zekata je jedan od pet islamskih šarta, tj. uslova da bi čovjek bio musliman). A svi vidimo da se danas i ovdje uzima od siromašnih da bi potom bogati političari sebi povećali ionako visoke plaće, dok siromašni postaju još siromašniji, što je logična posljedica ovakvih postupaka u ovako ustrojenom društvu. Mislim da je ovaj primjer dovoljan za razumom obdarene, dok onima drugima ne vrijedi objašnjavati. Toliko je danas tih situacija, situacija kojima se insan može samo ibretiti, koje neumoljivo podsjećaju na crni humor, ali pretočen u surovu stvarnost, tako da nije ni zabavno ni smiješno. Međutim, ove stvari i događaji koji nam se dešavaju i zatiču nas, nisu na ”repertoaru” samo danas ili u ovom prvom desetljeću novog milenija. Što se nas tiče, slično ako ne i isto nam se dešavalo i kroz posljednje stoljeće prošlog milenija. Sjetimo se samo Dejtona, Srebrenice ’92. i početka rata, komunizma i procesa protiv ”Mladih Muslimana” itd. Karakteristično za nas, historija nam se ponavlja, samo, ima li ikoga ko bi pouku primio?
Abdulaziz