Preveo: Admir Zekić
Prvi: sanevije i manihejci zagovaraju dualističko učenje i vjeruju u dvije prahistorijske pojave, dobro i zlo, svjetlo i tamu, bog svjetla stvara dobro, a bog tame zlo. Medžusije tvrde da je svjetlo oduvijek i da je svjetlo bolje od tame. Za razliku od medžusija koji smatraju da je tama nastala i spominju razlog njenog nastanka, sanevije smatraju da su tama i svjetlo oduvijek potpuno jednaki.
Drugi: kršćanstvo i kršćanski koncept o trojedinom Bogu ili trojstvu, po kojem je jedan Bog u trima božanskim ličnostima: Ocu, Sinu i Svetom Duhu.
Treći: pojedini arapski mušrici (idolopoklonici) koji su smatrali da im njihovi kipovi mogu koristiti, štetiti ili planirati.
Četvrti: kaderije u novije doba počele su govoriti da čovjek sam stvara svoja djela pa su tako za tvorca priznali nekog drugog pored Allaha.
Sve ove zablude odbacuje svaki zdravi fitret, razum i unutarnji osjećaj, dok se islamsko vjerovanje zasniva na strogom monoteizmu bez imalo primjesa širka u Njegovom stvaranju (el-halk), apsolutnoj vlasti (el-mulk) i naredbi (el-emr).
“Allah nije uzeo Sebi sina, i s Njim nema drugog boga! Inače, svaki bi bog, s onim što je stvorio – radio što bi htio, i jedan drugog bi pobjeđivao. – Uzvišen neka je Allah koji je daleko od onoga što oni iznose.” (El-Mu’minun, 91)
Prvi: sanevije i manihejci zagovaraju dualističko učenje i vjeruju u dvije prahistorijske pojave, dobro i zlo, svjetlo i tamu, bog svjetla stvara dobro, a bog tame zlo. Medžusije tvrde da je svjetlo oduvijek i da je svjetlo bolje od tame. Za razliku od medžusija koji smatraju da je tama nastala i spominju razlog njenog nastanka, sanevije smatraju da su tama i svjetlo oduvijek potpuno jednaki.
Drugi: kršćanstvo i kršćanski koncept o trojedinom Bogu ili trojstvu, po kojem je jedan Bog u trima božanskim ličnostima: Ocu, Sinu i Svetom Duhu.
Treći: pojedini arapski mušrici (idolopoklonici) koji su smatrali da im njihovi kipovi mogu koristiti, štetiti ili planirati.
Četvrti: kaderije u novije doba počele su govoriti da čovjek sam stvara svoja djela pa su tako za tvorca priznali nekog drugog pored Allaha.
Sve ove zablude odbacuje svaki zdravi fitret, razum i unutarnji osjećaj, dok se islamsko vjerovanje zasniva na strogom monoteizmu bez imalo primjesa širka u Njegovom stvaranju (el-halk), apsolutnoj vlasti (el-mulk) i naredbi (el-emr).
“Allah nije uzeo Sebi sina, i s Njim nema drugog boga! Inače, svaki bi bog, s onim što je stvorio – radio što bi htio, i jedan drugog bi pobjeđivao. – Uzvišen neka je Allah koji je daleko od onoga što oni iznose.” (El-Mu’minun, 91)
Zato jedini i pravi Bog je Onaj koji stvara, radi šta On hoće. Ako bi se pretpostavila višebrojnost bogova, u tom sučaju postojale bi dvije pretpostavke:
Prva: Svaki bog bi se izdvojio sa onim što je stvorio, pa ne bi postojao sklad u egzistenciji. Međutim, vidljivo je da je egzistencija savršeno uređena.
Druga: Zatim bi svaki nastojao da pobijedi drugoga i da mu se suprotstavi, pa bi jedan drugog i pobjeđivali. Misli se na to, da ukoliko bi postojala dva stvoritelja te jedan od njih bude htio da pokrene neki predmet, a drugi u isto vrijeme želi da taj predemet miruje, ili da jedan želi oživljenje nečeg, a drugi u istom momentu zaželi njegovo mrtvilo, u tom slučaju postoje samo tri pretpostavke:
1. da se desi oboje,
2. da se desi samo jedno,
3. da se ne desi ni jedno.
Prvo i treće je nemoguće jer podrazumijeva spoj dviju suprotnosti. Onda je druga pretpostavka tačna, a to je da se desi jedno, dakle po želji jednog od njih dvojice, on je moćni bog, a drugi je nemoćan, pa prema tome ne može biti bog. Sve navedeno potvrđuje nam da mora postojati sam jedan pravi Gospodar i Stvoritelj koji posjeduje apsolutnu vlast i naredbu.
Autor: Dr. Ahmed el-Kadi