Komunicirajući sa muslimanima u svome okruženju, čovjek primjećuje da mnogi ljudi imaju nejasnoću u pogledu pitanja ”lijepih novotarija u vjeri”. S obzirom na to da je proteklo veoma mnogo vremena od objave islama, dakle od vremena Poslanika, alejhis-selam, i na veliku geografsku udaljenost između naših krajeva i svetih mjesta, koja su izvor islama, to je umnogome uzrokovalo da se sa izvornim načelima vjere, po uvjerenju velikog broja ljudi, pomiješalo mnogo toga što nije od vjere – novotarije. Da bi ta stvar bila još teža, danas postoje oni koji žele svoje određene postupke, koji su u koliziji sa izvornim načelima vjere i zasnovani na novotarijama, umotati u celofan ”lijepih” novotarija, što je svakako kod velikog broja ljudi uzrokovalo nejasnoće, tim prije jer su oni koji pozivaju u prakticiranje ”lijepih novotarija” ”učeni” i oni bi trebali da se boje Allaha i trebalo bi da je njihov govor o vjeri argumentiran validnim dokazima. Nakon toga u muslimanskoj zajednici neminovno se javljaju problemi nastali kao plod neispravnog tumačenja vjere: javljaju se oni koji se slijepo i bez razmišljanja, vjerujući onima koji su ”učeni”, drže i prakticiraju ”lijepe novotarije” i oni koji te stvari negiraju i podižu svoj glas protiv toga, što neminovno vodi do podjela i netrpeljivosti. Jednom riječju kazano, to vodi ka nastajanju problema u muslimanskoj zajednici i cijepanju muslimanskog korpusa, koje nam nije potrebno, naročito u današnjem dobu.
Da bi razumijevanje ove tematike bilo potpuno i ispravno, neophodno je ukazati na činjenicu da je osnova u ibadetima zabrana, dok je osnova u svakodnevnim ljudskim postupcima (običajima) dozvola. Dakle, to znači da nije dozvoljeno za određenu stvar i postupak tvrditi da je ibadet (a kamoli druge u to pozivati) osim ako za tu tvrdnju postoji jasan i vjerodostojan dokaz, kao što nije dozvoljeno smatrati određeni postupak iz svakodnevnog života – običaja zabranjenim osim na osnovu jasnog i vjerodostojnog dokaza. Kazao je Allahov Poslanik: ”Ko uvede u ovu našu vjeru ono što nije od nje, to će biti odbačeno.” (Buharija i Muslim od Aiše, r.a.) (Pogledaj: Ravdatu el-fevaid šerh menzumetil-kava’id libn S’adi / Komentar stihova od Ibn S’adija, str. 49)
Štetnost novotarija je općepoznata i potvrđena riječima Allahovog Poslanika: ”Zaista je najiskreniji govor – govor Uzvišenog Allaha, najbolja uputa je uputa Allahovog Poslanika. Najgore stvari su novotarije (u vjeri), svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi u Vatru.” (Nesai od Džabira, r.a., vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani) Kazao je također Allahov Poslanik: ”Allah je prekrio pokajanje od svakog novotara sve dok ne ostavi novotariju.” (Taberani od Enesa, r.a., vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani u Sahih et-tergib, br. 54)
Kazao je Ibn El-Madžišun: ”Čuo sam imama Malika kako kaže: ‘Ko u vjeru uvede novotariju, smatrajući je lijepom, taj je ustvrdio da je Poslanik pronevjerio poslanicu, zato što Uzvišeni Allah kaže: ‘Danas sam vam vašu vjeru upotpunio.’ Ono što tada nije smatrano vjerom, ni danas se ne smatra vjerom.”’ (Pogledaj: El-I’tisam do imam Šatibija, 1 tom, str. 33)
U okviru spomenute tematike, neophodno je istaknuti da se pod pojmom novotarija svakako misli samo na novotarije u vjeri, a ne nikako, kako to neki žele pripisati muslimanima, na tehnološka i naučna otkrića i olakšice. Allahov Poslanik kaže: ”Ko uvede u ovu našu vjeru ono što nije od nje…”, ograničavajući pokuđenost novotarija u vjeri, bez spominjanja ovodunjalučkih otkrića i olakšica, koje su u osnovi dozvoljene kako smo to spomenuli na početku. (Pogledaj: Kavaidu marifetil-bid’a / Pravila spoznaje novotarija, str. 21)
Hadis koji smo naveli na početku, kao dokaz štetnosti novotarija, je općeg karaktera i po svojoj vanjštini obuhvata svaki vid novotarija. Islamski učenjaci usuli-fikha, što svakako obuhvata i učenjake hanefijske pravne škole, kada govore o općim dokazima, spominju da je jedan od termina kojima se izražava opći propis neodređena zamjenica ”svaka”. (Pogledaj: Revdatun-nazir od Ibn Kudame, 2 tom, str.108)
Na osnovu ovog hadisa islamski učenjaci smatrali su zabranjenim svaki vid novotarija u vjeri, bez obzira da li to ljudski razum smatrao ”lijepim” ili ne. (Pogledaj: El-I’tisam do imam Šatibija, 1 tom, str. 99)
U nastavku teksta navest ćemo najbitnije dokaze koje su spomenuli u dokazivanju te teorije i ponuditi odgovore islamskih učenjaka na te dokaze.
Molim Allaha da nam istinu pokaže istinom i olakša njeno slijeđenje, da nas učini njenim nosiocima, da nam neistinu prikaže neistinom i omrzne njeno slijeđenje i da nas učini borcima protiv neistine. Amin!