Zahvala pripada Allahu, dželle dželaluh, koji je zadovoljan islamom kao vjerom i koji nam je kao dokaz njegove ispravnosti spustio jasne dokaze, pojasnio puteve koji vode ka njegovoj istinskoj spoznaji, i dao čvrsto obećanje onima koji se budu držali Njegovih propisa i čuvali Njegove granice da će im olakšati boravak na ovom svijetu i nagraditi ih neizmjernom nagradom na ahiretu.
Uzvišeni Allah naredio je da Mu iskažemo potpunu pokornost prihvatanjem i prakticiranjem svih naredbi propisanih islamom i udaljavanjem od svih zabrana, a to ćemo uspjeti samo ukoliko se budemo pridržavali ruknova islama, postupajući u svim životnim aspektima po posljednjoj Allahovoj Knjizi, za koju Uzvišeni kaže da u njoj: “…nismo ništa izostavili…” (El-En’am, 38), i sunnetu posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda, neka su na njega najpotpuniji salavat i selam, koji je ispunio naredbu svoga Gospodara kada mu je objavljeno: “O Poslaniče, prenesi ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga – ako ne učiniš, onda nisi dostavio poslanicu Njegovu – a Allah će te od ljudi štititi…” (El-Maide, 67), i bio počašćen na Oprosnom hadždžu, u najboljem danu, na uzvišenom mjestu i putem najboljeg meleka, riječima Uzvišenog: “Danas sam vam vašu vjeru usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera…” (El-Maide, 3).
Islam je vjera sa kojom je Allah, dželle še’nuh, zadovoljan. Izabrao je da bude vjera vjerovjesnika i poslanika, meleka i svih odabranika. Njom su se uputili vjernici i u nju pozivali poslanici i vjerovjesnici. “Zar pored Allahove vjere žele neku drugu, kada se Njemu predaju, milom ili silom, i oni na nebesima i na Zemlji i Njemu će vraćeni biti!” (Ali Imran, 83) Neće primiti drugu vjeru ni od prvih ni od posljednjih: “…a onaj ko želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na drugom svijetu biti od propalih.” (Ali Imran, 85)
Uzvišeni je presudio da je to najbolja vjera, a ko bolje i istinitije govori od Njega! “Ko je bolje vjere od onoga ko je predao svoje lice Allahu, a dobročinitelj je i slijedi čistu vjeru Ibrahimovu. A Allah je uzeo Ibrahima za prijatelja.” (En-Nisa’, 125)
Kur’ansko-hadiske tekstove koji govore o obavezi tevhida – monoteizma i njegovim vrijednostima teško je pobrojati. Razmislimo samo o riječima Allaha, tebareke ve te’ala, kada kaže: “…i nisam stvorio ni džinne ni ljude osim da Mi čine ibadet!” (Ez-Zarijat, 56), i kaže: “I tvoj Gospodar naređuje da ne ibadetite nikome osim Njemu, a roditeljima dobročinstvo činite…” (El-Isra, 23); “Mi smo svakom narodu poslanika poslali: Allahu ibadetite i klonite se taguta!” (En-Nehl, 36); “O ljudi, obožavajte Gospodara svoga, koji je stvorio vas i one prije vas, da biste bili bogobojazni…” (El-Bekare, 21); “Mesdžidi (džamije) su Allaha radi, i ne molite se pored Allaha, nikome!” (El-Džinn, 18); “A onaj koji se, pored Allaha, moli drugom bogu, bez ikakva dokaza o njemu, pred Gospodarom svojim će račun polagati, i nevjernici ono što žele neće postići” (El-Mu’minun, 117); “Reci: Klanjanje moje, i žrtva moja, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova, koji nema saučesnika, to mi je naređeno i ja sam prvi musliman” (El-En’am, 162-163); “Reci: O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke, da se nikome, osim Allahu, ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha bogovima ne držimo! Pa ako oni ne pristanu, vi recite: Budite svjedoci da smo mi muslimani.” (Ali Imran, 64); “A kad Ibrahim reče ocu svome i narodu svome: Nemam ja ništa s onima kojima se vi klanjate, ja se klanjam samo Onome koji me je stvorio, jer će mi On doista na pravi put ukazati” (Ez-Zuhruf, 26-27); “U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti – pravi put se jasno razlikuje od zablude! Onaj ko ne vjeruje u taguta, a vjeruje u Allaha – drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti – a Allah sve čuje i zna” (El-Bekare, 256).
Bilježe imami El-Buhari (2856) i Muslim (143) putem Ebul-Ehvesa, on od Ebu Ishaka, on od Amra ibn Mejmune, a on od Muaza ibn Džebela, radijallahu anhu, da je rekao: ”Jahao sam iza Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na magarcu kojeg su zvali Ufejr, pa mi je on rekao: ‘O Muaze! Znaš li koje je Allahovo pravo kod ljudi i koje je pravo ljudi kod Allaha?’ Rekao sam: ‘Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju!’ Rekao je: ‘Zaista je Allahovo pravo kod ljudi da Ga obožavaju i da Mu ne čine širk, a pravo ljudi kod Allaha je da ne kažnjava onoga ko Mu ne čini širk.’ Rekao sam: ‘O Allahov Poslaniče, hoću li time obradovati ljude?’ Rekao je: ‘Nemoj ih obveseljavati jer će se samo na to osloniti.”‘
Bilježi imam Muslim (266) putem Ebu Ejjuba el-Gajlanija i Hadžadža ibn Ša’ira, a oni od Abdul-Melika ibn Amra, on od Kurreta ibn Halida, on od Ebu Zubejra, a on od Džabira ibn Abdullaha, radijallahu anhu, da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Ko susretne Allaha ne čineći Mu širk, ući će u Džennet, a ko Ga susretne čineći mu širk, ući će u Vatru.”
Bilježi imam El-Buhari (4497) putem Abdana, on od Ebu Hamze, on od El-‘Ameša, a on od Šekika ibn Abdullaha, radijallahu anhu, da je rekao: ”Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rečenicu, a ja sam rekao drugu. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Ko umre, a moli pored Allaha sudruga, ući će u Vatru’, a ja sam rekao: ‘Ko umre, a ne moli pored Allaha sudruga, ući će u Džennet.”‘
Bilježi imam El-Buhari (7372) putem Abdullaha ibn Ebi Esveda, on od El-Fadla ibnul-Ala’a, on od Ismaila ibn Umejje, on od Jahje ibn Abdullaha ibn Sejfia da je čuo Ebu Me’abeda, štićenika Ibn Abbasa, da kaže: Čuo sam Ibn Abbasa, radijallahu anhu, da je rekao: ”Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, slao Muaza u Jemen, rekao mu je: ‘Doista sada ideš u narod koji su ehlu-kitabije (sljedbenici prijašnjih knjiga Tevrata i Indžila), pa neka prvo čemu ćeš ih pozvati bude da Allahu ispovijedaju tevhid – jednoću, pa ukoliko ti se u tome pokore, obavijesti ih da im je Allah učinio obaveznim pet namaza u toku svakog dana i noći, pa ako budu klanjali, obavijesti ih da im je Allah učinio obaveznim zekat na imetak koji se uzima od njihovih bogataša i dijeli njihovoj sirotinji, pa ako pristanu na to, uzmi od njih, ali kloni se njihovog najboljeg i najplemenitijg imetka.'”
Islamski učenjaci su, od vremena prvih generacija pa sve do danas, stali u odbranu islamskog akideta, očuvanja istinskog tevhida i uspostavljanju dokaza nad Allahovim robovima, na čijem čelu su bili ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i učenjaci iz reda imama ummeta koji su ih slijedili na uputi, i sve generacije do današnjih dana. U nekoliko narednih redova spomenut ćemo neke osnove na kojima je sagrađena ova prelijepa vjera kojom nas je Uzvišeni Allah, dželle še’nuh, počastio, moleći Ga da u tome dadne koristi za sve nas.
Naš Gospodar je Uzvišeni Allah, On je naš Gospodar i Gospodar svih svjetova. Sve što je na Zemlji i u nebeskim prostranstvima biva Njegovim htijenjem. Njemu se predaju, milom ili silom, i oni na nebesima i na Zemlji i Njemu će svi vraćeni biti. On je naš Stvoritelj i Stvoritelj svega što postoji. On je Jedan, Jedini, utočište je svakome. Nije rodio niti je rođen i niko mu ravan nije. On je Jedan, Jedini, Veliki, Silni, Gordi, Uzvišeni, Veličanstveni, Hvaljeni, Plemeniti, Onaj koji prima pokajanja i oprašta, Blagi, Milostivi, i Samilosni. Džinne i ljude stvorio je samo da bi mu bili pokorni. On je naše jedino božanstvo i samo Njega obožavamo, nemamo pored Njega drugog gospodara ni zaštitnika.
Naša vjera je islam, a to je potpuna predanost Allahu, Jedinom, u obožavanju (vjerovanju) i pokornost Njegovim naredbama. Islam je potpuna čistoća i odricanje od širka – mnogoboštva i njegovih sljedbenika. Temelji se na vjerovanju u Uzvišenog Allaha, Njegove meleke, objavljene knjige, poslanike, Sudnji dan, i u Allahovo određenje i sudbinu, bila dobra po nas ili ne. U islam se ulazi svjedočenjem da nema drugog boga, koji zaslužuje da bude obožavan, pored Allaha, i svjedočenjem da je Muhammed Njegov rob i poslanik. Ispovijeda se obavljanjem pet dnevnih namaza, udjeljivanjem zekata, postom mjeseca ramazana, i obavljanjem hadždža za onoga ko je u mogućnosti.
Islam je vjera sa kojom je Allah, dželle še’nuh, zadovoljan i neće primiti drugu vjeru ni od prvih ni od posljednjih: “…a onaj ko želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na drugom svijetu biti od propalih” (prijevod značenja Ali Imran, 85).
Naš poslanik je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, sin Abdullaha, a on sin Abdul-Muttaliba, a on sin Hašima, a Hašim je iz plemena Kurejš, a Kurejšije su od Arapa, a Arapi su potomstvo Ismaila, alejhis-selam, sina Ibrahima, alejhis-selam. Muhammed je Allahov najodabraniji rob i poslanik. Allah ga je poslao kao milost svim ljudima i svjetovima, da bi ih izbavio iz tmina širka – mnogoboštva u svjetlost tevhida – monoteizma.
Muhammed je Allahov rob i Njegov poslanik, ali ne posjeduje ništa od Allahovih božanstvenih osobina niti zaslužuje da bude obožavan, jer je to svojstveno samo Uzvišenom Allahu, dželle še’nuh.
Naređeno nam je da ga volimo, a ljubav prema njemu je ujedno i ljubav prema Allahu. Istinska ljubav prema njemu ogleda se u slijeđenju njegove prakse (sunneta), odazivajući se njegovim naredbama i kloneći se njegovih zabrana, i da Allaha ne obožavamo osim kako nam je to on propisao i pojasnio. I niko od nas neće biti potpuni vjernik sve dok Allahovog poslanika Muhammeda ne bude volio više od svojih roditelja, djece, imetka, svih ljudi, pa čak i više od samoga sebe, neka je na njega najpotpuniji Allahov salavat i selam.
Kada si spoznao našega Gospodara Allaha, vjeru islam, i poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, onda trebaš znati da je ova naša prelijepa vjera, islam, zasnovana na dva osnovna pravila i temelja:
Prvi temelj: Čvrsto vjerovanje u Allaha, dželle še’nuh, Jednog i Jedinog Gospodara, ispovijedajući Mu jednoću u svim vidovima dobročinstva i pokornosti, i slijedeći Njegovu plemenitu knjigu Kur’an i sunnet-praksu, put Njegovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Islam se zasniva na činjenju ibadeta samo Uzvišenom Allahu, Jedinom, u potpunosti i bez imalo primjesa mnogoboštva, a ibadet je sve ono što Allah voli i sa čime je zadovoljan. Ibadet je sve čime se robovi približavaju svome Gospodaru, od djela i riječi, javnih i tajnih. Pod to ulazi cjelokupan islam, vjerovanje, dobročinstvo, klanjanje, padanje na ruku’u, sedždu, post, hadždž i dr. Ibadet je dova, strah, nada, pouzdanje, čežnja i strahopoštovanje, veličanje, poniznost i strepnja, pokajanje, traženje pomoći i utočišta, traženje onoga što je u stanju ispuniti samo Allah: nafaka, potomstvo, sreća, uspjeh i dr., zatim klanje i prinošenje žrtve, zavjetovanje, i svi drugi vidovi pokornosti i dobročinstva sa kojima se Allahovi robovi približavaju Njegovoj milosti i oprostu.
Drugi temelj: Potpuno ostavljanje svih vidova širka, mnogoboštva, idolatrije, suprotstavljanje tome, i ljubav i mržnja na tom principu. Ljubav prema onome ko se kloni širka, a to je svaki musliman na svijetu, pa makar bio i veliki grješnik, druge nacije, porijekla, i boje, sve dok je u okvirima islama, a mržnja prema onome ko čini širk, a to je svaki nemusliman – nevjernik na svijetu, pa makar činio djela dobročinstva, bio iste nacije, porijekla, i boje, sve dok ne uđe u okvire islama i postane jedan od muslimana. Istovremeno islam ne zabranjuje činjenje dobročinstva nevjernicima, naročito bližoj rodbini i komšijama, sve dok ne iskažu otvoreno neprijateljstvo prema vjeri. Naprotiv, islam naređuje lijepo i prijatno ophođenje prema sljedbenicima drugih vjerskih pripadnosti kako bismo im omilili našu vjeru i potakli ih na razmišljanje o prelasku na islam, i tako bili uzrokom da se spase vječne patnje u Vatri, koja je pripremljena za sve koji ne budu sljedbenici islama.
Širk – mnogoboštvo je iskazivanje i upućivanje onoga što je svojstveno samo Allahu, dželle še’nuh, nekome drugom pored Njega, kao vjerovanje u nekoga drugog pored Allaha, smatranje da postoji neko drugi koji upravlja kosmosom, u čijim rukama je dobro i zlo, sudbina, opskrba, stvaranje i rastvaranje, oživljavanje i usmrćivanje, smatranje da neko pored Allaha poznaje gajb – nevidljivi svijet, ono što je bilo i što će biti. Širk je smatranje da Allah ima sudruga, i da neko drugi zaslužuje da bude obožavan pored Njega ili sa Njim, kao da se neko drugi veliča i slavi, ili moli za pomoć i otklanjanje nedaća, da se traži šefa’at – posredništvo i zauzimanje kod Allaha od nekoga od stvorenja, da se nekom drugom pada na sedždu i ruku’, ili zavjetuje, ili pokorava, i drugi vidovi širka koje je teško pobrojati. Rekao je Uzvišeni Allah: “Allah, doista, neće oprostiti da mu se širk učini, a oprostit će sve mimo toga kome On hoće! A onaj ko drugog Allahu pridružuje, on čini potvoru i grijeh veliki!” (Prijevod značenja En-Nisa’, 48.)
Primjeri velikog širka i nevjerstva koji su prisutni kod velikog broja ljudi danas: Upućivanje dove (molbe) Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, evlijama, šejhovima, turbetima, traženje od njih šefa’ata, pomoći, i otklanjanje nedaća i nevolja, pravljenje sihra, smatranje da neko posjeduje znanje o gajbu – nevidljivom svjetu, proricanje sudbine, gatanje, psovanje Allaha, psovanje Poslanika, psovanje vjere, ismijavanje i izigravanje svetinja vjere ili nekih šerijatskih propisa, smatranje da šerijat nije pogodan za ovo vrijeme, ili da je neki od demokratskih, laičkih i drugih zakona bolji i prilagođeniji za ljude od šerijata, potpomaganje nemuslimana protiv muslimana, islamofobija, ostavljanje i okretanje od vjere, nevjerovanje u Sudnji dan, proživljenje, Džennet i Džehennem, i drugo što je u suprotnosti sa čistim islamskim vjerovanjem.
Molimo Allaha, dželle še’nuh, da nas opskrbi čistoćom vjerovanja i ljepotom slijeđenja Kur’ana i sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
(Islamski univerzitet u Medini)