1.Poimanje Allahovih svojstava. Temelji vjere, koje su ispravni prethodnici i islamska ulema čvrsto prihvatli i u njihovo vjerovanje ljude pozivali, su:- vjerovanje u Allahovu Knjigu i sunnet Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako u njihovom općem tako i u njihovom posebnom značenju;
– svjedočenje i potvrđivanje Allahove jednoće i poslanstva Muhammedovog, neka je na njega Allahov blagoslov i spas;
– spoznaja Boga putem Njegovih svojstava savršenstva o kojima govori Allahova objava i vjerodostojni hadisi Njegovog Poslanika, i pripisivanje Allahu Uzvišenom onoga što je On sam Sebi pripisao u Kur’anu, ili hadisu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bez upoređivanja sa Njegovim stvorenjima, bez kakvoće i bez odbacivanja ovih svojstava ili proizvoljnog tumačenja. Kaže Uzvišeni: “Niko nije kao On! On sve čuje i sve vidi” (Eš-Šura, 11.).
Kaže imam Zuhri, učenjak iz generacije tabiina, alim Hidžaza i Sirije: “Allahovo je da saopći, Poslanikovo je da dostavi, a na nama je da se pokorimo.” (1)
Muhaddis Mekke, Sufjan Ibn Ujejne (umro 198. h.) rekao je: “Sve ono čime je Uzvišeni Allah opisao Sebe u Svojoj Knjizi, objašnjenje toga je samo u njegovom prenošenju i neupuštanju u dalje razglabanje.”
Kaže imam Šafija (umro 204. h.): “Vjerujem u Allaha i u ono što je došlo od Allaha shodno onome što je On time namjeravao, i vjerujem u Allahovog Poslanika i u ono što je došlo preko njega shodno onome kako je on to namjeravao.”
Ovoga su se držale prve generacije, kao i kasnije, neka je Allah s njima zadovoljan, i svi se slažu u potvrđivanju i slijeđenju onoga što se navodi o Allahovim svojstvima u Njegovoj Knjizi i sunnetu Njegovog Poslanika ne pokušavajući iskriviti njegovo jezičko značenje.
Napomena: Imam Ebu Hanife, Allah mu se smilovao, u svom djelu “Fikhul-Ekber”, koje mu se pripisuje, kaže: “On ima Ruku, Lice, Dušu. Ono što je spomenuto u Kur’anu od Lica, Ruke, Duše, znači da su to njegove osobine bez pojašnjenja kakvoće. Ne kaže se da je Njegova Ruka “moć” ili “blagodat” jer je to poricanje Njegovih svojstava i to je mišljenje mu’tezila i kaderija. Kaže se: Ruka je njegovo svojstvo bez kakvoće, također i Njegova srdžba i Njegovo zadovoljstvo su Njegove dvije osobine bez pojašnjenja kakvoće”. (1/16)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio nas je na novotarije u vjeri i obavijestio nas da su novotarije zablude, rekavši: “Držite se moga sunneta i prakse ispravnih upućenih halifa, očnjacima se za njeg držite i pazite se novotarija, jer uistinu je svaka novotarija zabluda.” (2)
Abdullah ibn Mes’ud, ashab koji je učestvovao sa Božijim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, u bitkama na Bedru, Uhudu i Hendeku, i koji je među prvim primio islam, rekao je: “Slijedite objavljeno i ne unosite novotarije, ono što vam je došlo od vjere, dovoljno je.” Halifa Omer ibn Abdul-Aziz, obnovitelj vjere na početku drugog hidžretskog stoljeća, kaže: “Zastanite tamo gdje su ljudi zastali (ne upuštajući se u raspravu o Božijim svojstvima) i zadovoljite se pronicljivim zapažanjem.”
Imam El-Evzai (umro 157.h.), osnivač jedne od pravnih škola, rekao je: “Drži se predanja od prethodnika makar te odbili ljudi, a čuvaj se mišljenja neznalica makar ih uljepšali riječima.”
Bilješke:
1-Buharija muallekan, prije hadisa 7530. Pogl. Tevhida, babu kavlihi Te’ala: Ja ejjuher-Resulu bellig ma unzile ilejke…) Spojio ga je El-Mervezi u Kadrus-salah, str. 283/520, i Ibn Hibban 1/414. Hassene isnadehu fi El-Fethi, 13/406.)