U nedjelju 27 zul-kideta, što odgovara 15 novembru, napustio je dunjaluk i preselio na onaj. bolji svijet, poznati učenjak Muhammed Sulejman El-Eškar. Preselio je u centralnoj bolnici glavnog grada Jordana, Ammanu. Povodom njegove smrti mnogi njegovi prijatelji, učenici i simpatizeri su pisali o njemu, njegovom životu i djelu, a mi ćemo u ovom kratkom tekstu spomenuti samo dio onoga što je rečeno o njemu, kako bi makar djelomično shvatili kakvog insana je izgubio ovaj ummet.
Šejh Muhammed Sulejman El-Eškar rođen je 1930 g. u Palestini, tačnije u Burka Nabulsu. Njegov otac nije bio učenjak, već je bio poljoprivrednik, ali je volio učene ljude pa je zbog toga svoju djecu od rane mladosti podučavao poštovanju učenih i podsticao ih na traženje šerijatskog znanja.
1949 godine je otputova u Saudijsku Arabiju, gdje je u isto vrijeme bio učitelj i učenik. Učio je od najvećih učenjaka ovog stoljeća; učio je tefsir i usuli fikh od Muhammeda Emina Eš-Šenkitija (autor poznatog tefsira Edvaul-Bejan), fikh i akidu je učio od Abdul-Aziza bin Baza, nasljedno pravo-faraid je učio od Abdul-Aziza Rašida, hadis od Abdur-Rahmana Afrikija, gramatiku arapskog jezika (nahv) od Abdul-Latifa Serhana. Kada se govori o njegovim učiteljima neminovno je spomenuti da je jedan od njegovih učitelja i poznati učenjak ovog stoljeća Abdur-Rezak Afifi.
1961 g. postao je redovni profesor na Islamskom univerzitetu u Medini, u vrijeme kada su na tom univerzitetu predavali najveći učenjaci ovog stoljeća: Muhammed Emin Eš-Šankiti, Muhammed Nasruddin Albani, Muhammed Šekra, Muhammed Abdul-Gaffar Hasan i dr.
1385 godine preselio se iz Medine u Kuvajt gdje je počeo raditi u Ministarstvu za Vakufska pitanja gdje je proboravio dvanaest godina. U tom periodu završava magistrat a potom i doktorat na Egipatskom univerzitetu-Azharu. U Kuvajtu je radio kao profesor predavač, imam i hatib u mesdžidu. Velikog traga je ostavio na poznatog učenjaka današnjice, Abdur-Rahmana Abdul-Halika. Ujedno se šejh Abdur-Rahman smatra jednim od njegovi najvećih učenika.
Kada je Kuvajtsko Ministarstvo za Vakufska pitanja počelo sa svojim poznatim mega projektom „Mewsu’atu el-fikhije / fiksko-pravana enciklopedija“ u čijem radu su angažirani najveći učenjaci ovog doba, šejh Muhammed Sulejman El-Eškar je bio jedan od uposlenika u ovom mega projektu, čak šta više, bio je nadzornik-mentor ovog projekta.
Šejh El-Eškar je ostao na toj poziciji sve dok Saddam Husejn nije okupirao Kuvajt 1990 kada je napustio Kuvajt jer je znao da je na listi osoba koju zbog svog autoriteta traži vojska Sadamovog režima, te ga želi uhvatiti mrtvog ili živog.
1992 godine se nastanio u predgrađu glavnog grada Jordana, Ammanu, gdje je ostao sve do kraja života. Nakon povratka u Amman ponuđeno mu je da bude profesor na nekim velikim univerzitetima ali kada je vidio da ga to sputava od istraživačkog rada i pisanja, ostavio je taj posao. Ostatak života je proveo u izučavaju, istraživanju, pisanju. Nastavio je sve do kraja života sa naučnim predavanjima gdje mu je glavni cilj bio da ljude poduči i da to oni shvate, bez ispita i pregledanja kontrolnih radova, kao što se radi na svim univerzitetima cijelog svijeta.
Mnoga djela koja je napisao šejh Eš-Škar su već poodavno prepoznata u cijelom islamskom svijetu po kvaliteti i po jednostavnosti stila. Veliki broj djela koja je on napisao služe kao nastavni udžbenici u najprestižniji školama i fakultetima diljem islamskog svijeta.
Kazuje njegov brat, Omer Sulejman El-Eškar (u članku kojeg je napisao povodom smrti svoga šejha i brata, a koji je objavljen na poznatom web portalu islamtoday.net): Nisam bio uz brata u momentima kada je on napuštao ovaj svijet ( a prija toga je spomenuo da ga je posjetio dan prija smrti, kada mu je brat pričao o svome životu, druženju sa šejhom Bin Bazom. Toliko dugo je ostao u posjeti da ga je osoblje bolnice upozorilo, pa je otišavši sa zebnjom očekivao sutrašnju posjetu i nastavak životne priče, kao što se nadao i izlasku njegovog brata iz bolnice) ali su mi kazali oni koji su bili uz šejha u momentu njegove smrti da je u smrtnim mukama tri puta proučio Fatihu, činio istigfar i tako napustio dunjaluk.“
Molimo Allaha, subhanehu we te’ala, da mu se smiluje i da ga obaspe neizmjernom milošću i rahmetom, da ga spoji u Džennetu sa poslanicima, šehidima, čestitima. Amin!