Autor: Abdul-Kadir Arnaut, Preveo i obradio: Hfz. Dževad Gološ
Ono što me ponukalo da napišem ovu kratku poslanicu o načinu življenja prvih muslimanskih pokoljenja i njihovoj primjeni islama u životu, jeste mnoštvo pitanja koja mi o tome postavljaju ljudi različitih zanimanja i naobrazbe. Jer, uočljivo je da se kod ljudi pomiješa pravilno shvatanje vjerovanja sa onim što mu je strano, a pod utjecajem onih koji su pisali o vjeri bez dovoljno znanja i koji se nisu trudili da se povrate djelima prve uleme ehli-sunneta, a koja je temeljito obradila ovu tematiku, ne ostavivši nimalo prostora za bilo kakve dodatke. Zbog toga je obaveza svakom ko govori o islamskoj akidi (vjerovanju), da se vrati i pozove na ono što je o tome napisala ulema poznata po ispravnosti i širini znanja. Klanjao sam istiharu Allahu Uzvišenom i onda sastavio ovu kratku risalu, oslanjajući se na spise brojne uleme, stare i nove, i nisam dodao ništa od sebe, osim što sam smatrao da se mora dodati, poput upozorenja na bitne, a ponekad zanemarene činjenice. Molim Allaha Uzvišenog da ovaj rad učini korisnim za muslimane, a On najbolje poznaje ljudske namjere. Naša posljednja dova je: Hvala Allahu, Gospodaru svjetova!
Damask, 1411./1990. godine
Značenje riječi “menhedž”
Šta se podrazumijeva pod “stazom”?
Kaže Uzvišeni u Svojoj časnoj Knjizi: “Svima vama smo zakon i pravac propisali” (El-Maide, 48), tj. zakon i put. Uzvišeni Allah dao je svakom ummetu zakon i pravac, naprimjer oni koji su primili Tevrat imaju zakon, i oni koji su primili Indžil imaju zakon, a i mi, koji smo primili Kur’an, također imamo zakon. To su zakoni koji su ponegdje, u nekim propisima različiti, ali se slažu po pitanju Božije jednoće, slavljen je i uzvišen On, kao što veli Allahov Poslanik, neka je blagoslov Božiji i spas na njega:
“Ja sam najbliži od ljudi Isau, sinu Merjeminu, na dunjaluku i na ahiretu. Vjerovjesnici su kao djeca inoća, majke su im različite, a vjera im je jedna. Između mene i Isaa nema poslanika.”
(Hadis bilježe Buhari i Muslim u svojim zbirkama vjerodostojnih hadisa) (1)
Uzvišeni je objavio: “Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali a da mu nismo objavili: ‘Nema boga osim Mene, zato se Meni klanjajte!'” (El-Enbija, 25); “Mi smo svakom narodu poslanika poslali: ‘Allahu se klanjajte, a kumira se klonite!'” (El-Nahl, 36).
Značenje sintagme “selefus-salih”
A što se tiče značenja sintagme “ispravni prethodnici”, za prva pokoljenja muslimana u arapskom jeziku se kaže “selefus-salih”. “Selef” u arapskom jeziku znači “ono što je prethodilo nečemu”. Kaže Uzvišeni: “A kad izazvaše Naš gnjev, Mi ih kaznismo i sve ih potopismo, i učinismo ih primjerom i poukom narodima kasnijim”. (Zuhruf, 55-56) To je što se tiče jezičkog značenja, a u islamskoj tj. vjerskoj terminologiji, pod “ispravnim prethodnicima” misli se na: “Prva muslimanska pokoljenja. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi drugovi i oni što dođoše za njima su prethodnici ummeta muslimanskoga. I svako ko poziva u ono u što je pozivao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi drugovi, taj je na stazi ispravnih prethodnika”. (2)
Dužnost je svakom muslimanu da slijedi časni Kur’an i svijetlu stazu i pravac Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, uz vraćanje shvatanju vjere kakvo je bilo kod ispravnih prethodnika. Vođa ispravnih prethodnika je Allahov poslanik Muhammed, sin Abdullahov, neka je blagoslov i spas Božiji na njega, i Uzvišeni Allah naredio nam je da njega slijedimo rekavši: “Ono što vam Poslanik dâ, to uzmite, a ono što vam zabrani – ostavite” (El-Hašr, 7).
On je najljepši primjer i najbolji uzor: “Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onome svijetu, i koji često Allaha spominje” (El-Ahzab, 21). I on je onaj koji prenosi ono što mu je došlo od Objave s nebesa: “On ne govori po hiru svome, to je samo Objava koja mu se obznanjuje” (En-Nedžm, 3 – 4).
Allah nam je naredio da se obraćamo Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u svim sporovima: “I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore” (En-Nisa, 65). Također, Uzvišeni nas opominje da se ni u kojem slučaju ne suprotstavljamo Poslaniku Njegovu: “Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju Njegovu, da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe” (En-Nur, 63).
Kako postupiti u slučaju razilaženja?
Ispravni prethodnici vraćali su se Allahovoj Knjizi i sunnetu Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u slučaju razlike u mišljenju. “A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i onaj svijet; to vam je bolje i za vas rješenje ljepše” (En-Nisa, 59). Allahov Poslanik je prenosilac Objave od svoga Gospodara i najbolji komentator Njegove Knjige:
“A tebi objavljujemo Kur’an da bi objasnio ljudima ono što im se objavljuje” (En-Nahl, 44).
Rekao je Allahov Poslanik. sallallahu alejhi ve sellem:
“Držite se moga sunneta i sunneta pravovjernih halifa, čvrsto ih se držite, i čuvajte se novotarija, ta uistinu je svaka novotarija zabluda”. (3) (prenose Ahmed, Ebu Davud, Tirmizi)
Najbolji prethodnici, nakon Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, su njegovi drugovi koji su od njega uzeli vjeru iskreno i predano, kao što ih opisuje Uzvišeni u Svojoj Knjizi: “Ima vjernika koji ispunjavaju zavjet dat Allahu, ima ih koji su poginuli, i ima ih koji to očekuju – nisu ništa izmijenili” (El-Ahzab, 23).
Oni su dostigli stepen istinskog vjerovanja, čestitosti i potpune predanosti Allahu, koju je Uzvišeni ovako opisao u Kur’anu: “Nije čestitost u tome da okrećete lica svoja prema istoku i zapadu; čestiti su oni koji vjeruju u Allaha, i u onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike, i koji od imetka, iako im je drag, udjeljuju rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicima-namjernicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva, i koji molitvu obavljaju i zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, naročito oni koji su izdržljivi u neimaštini, i u bolesti, i u boju ljutom. Oni su iskreni vjernici, i oni se Allaha boje i ružnih postupaka klone” (El-Bekare, 177).
Kur’an je Allahova Knjiga i Objava, i ona je ustav svim muslimanima, a odmah iza nje slijedi sunnet Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, čije je izučavanje najplemenitija nauka, i nakon Kur’ana, najkorisnija za vjeru i za život općenito. Ispravni prethodnici također su najbolja generacija muslimana, za koju je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Najbolja generacija je moja generacija, a zatim oni poslije njih, pa onda oni poslije njih.” Nakon toga je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “A potom će doći ljudi koji će svjedočiti a od njih se neće tražiti svjedočenje (u drugoj predaji stoji: “…svjedočenje im pretiče zakletvu, a zakletva svjedočenje…”) i koji će emanete iznevjeravati, i ono na što se obavežu neće ispunjavati, a iz njih će sama taština izbijati.” (4)
(1) Hadis je zabilježio Buhari u Sahihu 6/550-551, br. 3442, 3443, Muslim, 15/118, br. 6083, 6084, 6085, Ebu Davud 4/1997, br. 4675, imam Ahmed u Musnedu 8/251, br. 8231, 9933, 9934, 10207, 10923.
– Imam Nevevi u komentaru Muslimovog Sahiha kaže: “Većina učenjaka u komentaru ovog hadisa kaže: “Osnova njihovog vjerovanja je jedna, a njihovi vjerozakoni su različiti.” (15/119)
(2) Na govor šejha, Allah mu se smilovao, dodat ćemo govor Abdullaha ibn Abdul-Hamida koji u svojoj knjizi “El-Vedžiz fi akideti selefi salih” kaže:
“Vremenski period nije uslov (tj.da se bude na pravcu selefa) nego je uslov da se bude na Kur’anu i sunnetu u akidetu, propisima i ahlaku, onako kako je to bio selef. Ko bude na Kur’anu i sunnetu, on je od sljedbenika selefa, pa iako bio od njih udaljen prostorom ili vremenom, a ko se suprotstavi Kur’anu i sunnetu, on nije od sljedbenika selefa pa makar i živio među njima”! (El-Vedžiz, 34)
(3) Hadis su zabilježili Ebu Davud (4/1974, br. 4607), Tirmizi (7/87, br. 2676) i Ibn Madže (1/16-17, br. 43, 44) u Sunenima, Ahmed u Musnedu (13/279-280, br. 17079, 17080). Kaže šejh, Allah mu se smilovao: “Sened (lanac prenosilaca) ovog hadisa je sahih (vjerodostojan)”. Isto je rekao i šejh Albani, Allah sa njima bio zadovoljan! (Džamiu’l-usul, 1/279, Sahihul-džami, br. 2549). Ocijenio ga je ispravnim Tirmizi u El-Džamia, Ibn Hibban, Hakim u El-Mustedreku, 1/95, Ebu Bekr el-Maliki, Zehebi. Vidjeti: Es-Sijer, 18/190.
(4) Hadis je zabilježio imam Buhari u svom Sahihu (5/306, br. 2651, 2652), imam Muslim u svom Sahihu (16/301-305, br. 6416, 6424), Tirmizi (6/80-81, br. 2221, 2222), Ebu Davud (4/1991, br. 46, 57), i Nesai (7/17) u svojim Sunenima.