Preveo i prilagodio: Haris Hećimović, ASUQ (Asocijacija studenata Ummul-Qura, Mekka)
Šejh upita svog učenika Hemmama ima li novih vijesti iz Palestine i o sukobu sa Židovima. Hemmam reče: Danas mi je babo ispričao krasnu priču. Šejh: Kakvu priču?
Hemmam: Babo mi je rekao: ‘’Čovjek, seljak, vozio je u svome autu 30 galona punih maslinovog ulja. Želio je da ih proda na pijaci. Na putu je naišao na barikadu protivnika okupatora koji su mu zabranili da nastavi put ka pijaci. Vojnici mu rekoše: ‘Nećemo te pustiti sve dok ne opsuješ i uvrijediš poslanika Muhammeda i sve muslimane.’ Seljak odgovori: ‘Neću to nikada izgovoriti, pa makar me prepolovili na dva dijela.’ Okupatorski vojnici mu rekoše: ‘Ako to ne uradiš, tvoje maslinovo ulje ćemo prosuti.’ Seljak reče: ‘Neću opsovati niti uvrijediti poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem!’ Židovski vojnici se nasmijaše i uzeše galone sa uljem, te ih prosuše po zemlji. Seljak je samo gledao u njih osjećajući veliku tugu i bol, jer je uložio mnogo truda dok je došao do tog ulja. Nakon toga, vratio se kući. Stanovnici sela čuli su za njegov nesretni događaj, te se dogovoriše da mu sakupe onoliko ulja kao zamjenu za ono što su mu židovi uništili. Noću su otišli do njegove kuće i to što su skupili, ostaviše ispred njegovih vrata. Ujutro, kada je čovjek krenuo na sabah-namaz, našao je galone sa maslinovim uljem pred vratima. Shvatio je da su stanovnici sela suosjećali sa njegovim bolom, te su odlučili da ga pomognu. Zahvali se čovjek Allahu zbog potpomaganja među muslimanima.”
Šejh: Prelijepa priča, o Hemmam.
Hassan: I ja samo čuo sličnu priču.
Šejh: Kakvu priču, o Hassan?
Hassan: Ispričao mi je babo: ‘‘Žena, Palestinka, izgubila je muža i najstarijeg sina u palestinskom ustanku, te postade hudovica. Imala je malu djecu, a bila je jako siromašna. Noću joj je dolazio čovjek čije je lice bilo prekriveno šalom i donosio joj vreću u kojoj su bili hrana, piće i novac. Kada bi ga upitala za njegovo ime, rekao bi da se zove Abdullah (Allahov rob). Nakon nekog vremena došao joj je drugi čovjek isto tako umotan, ali je znala da nije isti jer je ovaj sada bio niži rastom. Žena ga upita gdje je Abdullah, a on joj reče: ‘Židovi su ga ubili dan ranije, a od danas ću ti ja donositi pomoć umjesto njega.’”
Šejh: Mašallah, ovo nam govori da dobro nije prestalo u Muhammedovom, sallallahu alejhi ve sellem, ummetu.
Sultan: Došao je red na tebe, dobri šejhu, da nam ispričaš priču.
Šejh se osmjehnu Sultanovoj upadici i reče: Da, da… Ispričat ću vam priču, sličnu Hemmamovoj i Hasanovoj priči.
U stara vremena, živio je Ali Zejnul-Abidin koji je mnogo volio činiti dobro i bio je prelijepog ahlaka. Jednoga dana, sreo ga je jedan momak koji ga je počeo psovati i vrijeđati. Zaobiđe ga Zejnul-Abidin, a momak zašuti. Zejnul-Abidin ga upita: ‘’Zašto si prestao da me psuješ, ako nemaš šta više da mi kažeš, ja ću ti reći svoje nedostatke, pa nastavi još da me vrijeđaš.’’ Zastidi se mladić svojih djela i htjede da se vrati, a Ali ga zovnu, te mu dade novce koje je imao…
Zaplaka momak i reče: ‘’Svjedočim da si ti iz kuće Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.’’
Vail: Je li Ali bio iz Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, porodice?
Šejh: Jeste, sinčiću. Pa, on je jedan od sinova Huseina ibn Alija ibn Ebi Taliba, što znači da mu je nena Fatima Ez-Zehra, Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, kćerka.
Ahmed: I šta se dalje desilo?
Šejh: U naselju u kome je živio Ali Zejnul-Abidin, živjelo je mnogo siromašnih ljudi. Noću bi im dolazio neki čovjek i donosio im brašno, ulje i druge prehrambene potrepštine. Svaki put bi hranu ostavio pored vrata, zatim pokucao, a onda bi se udaljio kako ga ne bi vidjeli. Bilo je mnogo porodica kojima je hrana dolazila noću.
S’ad: Mašallah, zaista je to dobar čovjek!!!
Šejh: Kada kažemo da je neki čovjek dobar, treba da kažemo ovako: ‘’Dobar je čovjek, ali Allah najbolje zna šta je u njegovom srcu’’, jer neki ljudi rade dobra djela zbog hvalisanja i isticanja, a ne radi sevaba.
S’ad: Pa je li im dolazio svaki dan?
Šejh: Ne, sinčiću, donosio bi im hranu koja bi im bila dovoljna za nekoliko dana, a onda bi dolazio da im donese novu i sve tako. Siromasi su se mnogo radovali ovoj sadaki. U sadaki ima mnogo koristi, djeco moja. Zaista, sadaka štiti imetak bogatih od štete i gubitka, Allahovom voljom, a siromaha od potrebe za hranom i prošenja.
Hemmam: I povećava dobra djela…
Šejh: Bravo, Hemmam, zato je Poslanik, alejhis-selam, naredio davanje sadake. Rekao je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem: ‘‘Sačuvajte se Vatre, pa makar sa pola hurme.’’
Hassan: Jesu li ljudi saznali ko im donosi tajnu sadaku?
Šejh: U početku nisu saznali, jer taj čovjek nije nikom govorio da udjeljuje sadaku, ali su na kraju ipak saznali.
Sultan: Kako su saznali?
Šejh: Saznali su kada je preselio (umro).
Vail: Kako to kad je on već preselio i nije mogao nikog obavijestiti o sadaki?
Šejh: Kada je preselio, siromasima niko nije donosio sadaku, pa su se raspitivali o njemu, te govorili kako je nestao, i shvatiše da je onaj koji je preselio, upravo onaj koji je donosio sadaku.
Sultan: A ko je taj čovjek, šejhu?
Šejh: Zaista je to bio Ali Zejnul-Abidin. Kada je preselio, vidjeli su, dok su ga gasulili, na njegovom ramenu crni trag u obliku linije. Znate li šta je prouzrokovalo taj crni trag?
Ahmed: Šta ga je prouzrokovalo, poštovani šejhu?
Šejh: Zejnul-Abidin nosio je na ramenu obješene vreće sa hranom, koje su svojom težinom vremenom napravile crno udubljenje u mesu na njegovom ramenu.
S’ad: Prelijepa priča…
Hassan: Tajna sadaka je veliko dobro.
Šejh: U hadisu se kaže: ‘’Tajna sadaka otklanja ljutnju Gospodara.’’
Vail: Elhamdulillahi, naučili smo i mnogo se okoristili danas.
Sultan: Naučili smo koristi sadake, a posebno tajne sadake.
Ahmed: Allahu, okoristi nas onim čemu si nas naučio, a nauči nas ono što će nam koristiti…
Šejh: Allahumme AMIN!!!
Preporuka roditeljima: Svaku riječ, rečenicu ili dio teksta koji je obilježen na bilo koji način (podebljan, podvučen ili ukošen), pojasnite svojoj djeci! U svakom označenom dijelu krije se neka mudrost koja će, objasnite li je svome djetetu, umnogome utjecati na lijep odgoj, ahlak, pa i znanje vašeg djeteta, inšallah!
Šejh upita svog učenika Hemmama ima li novih vijesti iz Palestine i o sukobu sa Židovima. Hemmam reče: Danas mi je babo ispričao krasnu priču. Šejh: Kakvu priču?
Hemmam: Babo mi je rekao: ‘’Čovjek, seljak, vozio je u svome autu 30 galona punih maslinovog ulja. Želio je da ih proda na pijaci. Na putu je naišao na barikadu protivnika okupatora koji su mu zabranili da nastavi put ka pijaci. Vojnici mu rekoše: ‘Nećemo te pustiti sve dok ne opsuješ i uvrijediš poslanika Muhammeda i sve muslimane.’ Seljak odgovori: ‘Neću to nikada izgovoriti, pa makar me prepolovili na dva dijela.’ Okupatorski vojnici mu rekoše: ‘Ako to ne uradiš, tvoje maslinovo ulje ćemo prosuti.’ Seljak reče: ‘Neću opsovati niti uvrijediti poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem!’ Židovski vojnici se nasmijaše i uzeše galone sa uljem, te ih prosuše po zemlji. Seljak je samo gledao u njih osjećajući veliku tugu i bol, jer je uložio mnogo truda dok je došao do tog ulja. Nakon toga, vratio se kući. Stanovnici sela čuli su za njegov nesretni događaj, te se dogovoriše da mu sakupe onoliko ulja kao zamjenu za ono što su mu židovi uništili. Noću su otišli do njegove kuće i to što su skupili, ostaviše ispred njegovih vrata. Ujutro, kada je čovjek krenuo na sabah-namaz, našao je galone sa maslinovim uljem pred vratima. Shvatio je da su stanovnici sela suosjećali sa njegovim bolom, te su odlučili da ga pomognu. Zahvali se čovjek Allahu zbog potpomaganja među muslimanima.”
Šejh: Prelijepa priča, o Hemmam.
Hassan: I ja samo čuo sličnu priču.
Šejh: Kakvu priču, o Hassan?
Hassan: Ispričao mi je babo: ‘‘Žena, Palestinka, izgubila je muža i najstarijeg sina u palestinskom ustanku, te postade hudovica. Imala je malu djecu, a bila je jako siromašna. Noću joj je dolazio čovjek čije je lice bilo prekriveno šalom i donosio joj vreću u kojoj su bili hrana, piće i novac. Kada bi ga upitala za njegovo ime, rekao bi da se zove Abdullah (Allahov rob). Nakon nekog vremena došao joj je drugi čovjek isto tako umotan, ali je znala da nije isti jer je ovaj sada bio niži rastom. Žena ga upita gdje je Abdullah, a on joj reče: ‘Židovi su ga ubili dan ranije, a od danas ću ti ja donositi pomoć umjesto njega.’”
Šejh: Mašallah, ovo nam govori da dobro nije prestalo u Muhammedovom, sallallahu alejhi ve sellem, ummetu.
Sultan: Došao je red na tebe, dobri šejhu, da nam ispričaš priču.
Šejh se osmjehnu Sultanovoj upadici i reče: Da, da… Ispričat ću vam priču, sličnu Hemmamovoj i Hasanovoj priči.
U stara vremena, živio je Ali Zejnul-Abidin koji je mnogo volio činiti dobro i bio je prelijepog ahlaka. Jednoga dana, sreo ga je jedan momak koji ga je počeo psovati i vrijeđati. Zaobiđe ga Zejnul-Abidin, a momak zašuti. Zejnul-Abidin ga upita: ‘’Zašto si prestao da me psuješ, ako nemaš šta više da mi kažeš, ja ću ti reći svoje nedostatke, pa nastavi još da me vrijeđaš.’’ Zastidi se mladić svojih djela i htjede da se vrati, a Ali ga zovnu, te mu dade novce koje je imao…
Zaplaka momak i reče: ‘’Svjedočim da si ti iz kuće Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.’’
Vail: Je li Ali bio iz Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, porodice?
Šejh: Jeste, sinčiću. Pa, on je jedan od sinova Huseina ibn Alija ibn Ebi Taliba, što znači da mu je nena Fatima Ez-Zehra, Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, kćerka.
Ahmed: I šta se dalje desilo?
Šejh: U naselju u kome je živio Ali Zejnul-Abidin, živjelo je mnogo siromašnih ljudi. Noću bi im dolazio neki čovjek i donosio im brašno, ulje i druge prehrambene potrepštine. Svaki put bi hranu ostavio pored vrata, zatim pokucao, a onda bi se udaljio kako ga ne bi vidjeli. Bilo je mnogo porodica kojima je hrana dolazila noću.
S’ad: Mašallah, zaista je to dobar čovjek!!!
Šejh: Kada kažemo da je neki čovjek dobar, treba da kažemo ovako: ‘’Dobar je čovjek, ali Allah najbolje zna šta je u njegovom srcu’’, jer neki ljudi rade dobra djela zbog hvalisanja i isticanja, a ne radi sevaba.
S’ad: Pa je li im dolazio svaki dan?
Šejh: Ne, sinčiću, donosio bi im hranu koja bi im bila dovoljna za nekoliko dana, a onda bi dolazio da im donese novu i sve tako. Siromasi su se mnogo radovali ovoj sadaki. U sadaki ima mnogo koristi, djeco moja. Zaista, sadaka štiti imetak bogatih od štete i gubitka, Allahovom voljom, a siromaha od potrebe za hranom i prošenja.
Hemmam: I povećava dobra djela…
Šejh: Bravo, Hemmam, zato je Poslanik, alejhis-selam, naredio davanje sadake. Rekao je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem: ‘‘Sačuvajte se Vatre, pa makar sa pola hurme.’’
Hassan: Jesu li ljudi saznali ko im donosi tajnu sadaku?
Šejh: U početku nisu saznali, jer taj čovjek nije nikom govorio da udjeljuje sadaku, ali su na kraju ipak saznali.
Sultan: Kako su saznali?
Šejh: Saznali su kada je preselio (umro).
Vail: Kako to kad je on već preselio i nije mogao nikog obavijestiti o sadaki?
Šejh: Kada je preselio, siromasima niko nije donosio sadaku, pa su se raspitivali o njemu, te govorili kako je nestao, i shvatiše da je onaj koji je preselio, upravo onaj koji je donosio sadaku.
Sultan: A ko je taj čovjek, šejhu?
Šejh: Zaista je to bio Ali Zejnul-Abidin. Kada je preselio, vidjeli su, dok su ga gasulili, na njegovom ramenu crni trag u obliku linije. Znate li šta je prouzrokovalo taj crni trag?
Ahmed: Šta ga je prouzrokovalo, poštovani šejhu?
Šejh: Zejnul-Abidin nosio je na ramenu obješene vreće sa hranom, koje su svojom težinom vremenom napravile crno udubljenje u mesu na njegovom ramenu.
S’ad: Prelijepa priča…
Hassan: Tajna sadaka je veliko dobro.
Šejh: U hadisu se kaže: ‘’Tajna sadaka otklanja ljutnju Gospodara.’’
Vail: Elhamdulillahi, naučili smo i mnogo se okoristili danas.
Sultan: Naučili smo koristi sadake, a posebno tajne sadake.
Ahmed: Allahu, okoristi nas onim čemu si nas naučio, a nauči nas ono što će nam koristiti…
Šejh: Allahumme AMIN!!!
Preporuka roditeljima: Svaku riječ, rečenicu ili dio teksta koji je obilježen na bilo koji način (podebljan, podvučen ili ukošen), pojasnite svojoj djeci! U svakom označenom dijelu krije se neka mudrost koja će, objasnite li je svome djetetu, umnogome utjecati na lijep odgoj, ahlak, pa i znanje vašeg djeteta, inšallah!