Uzvišeni Allah objavio je u Kur’anu: ”Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte!”; ”I pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu, i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali; i budite izdržljivi, jer Allah je, zaista, na strani izdržljivih.” (Kur’an) U posljednjih dvadesetak godina Bošnjaci su suočeni sa mnogobrojnim problemima i velikim iskušenjima, koja, htjeli ne htjeli, ostavljaju duboke tragove i negativne posljedice na bošnjačkom biću, a posebno u ambijentu svekolikih podjela unutar bošnjačkog korpusa i nejedinstva koje među nama vlada. Jednostavno, Bošnjaci nikako da shvate da je naše nacionalno i vjersko jedinstvo temeljni uvjet od kojeg zavisi naša sposobnost suočavanja sa životnim iskušenjima, kao i naš opstanak na ovoj balkansko-evropskoj vjetrometini. Zbog toga je kod nas na nacionalnom planu stanje katastrofalno i krajnje alarmantno, naročito kada je u pitanju segment političkog organiziranja i djelovanja. Iako uvijek ima gore od goreg, za našu nacionalnu svijest i interese koje bi bošnjački političari morali braniti i odbraniti na političkoj pozornici, mogli bismo kazati da skoro pa ne može biti gore. Nešto bolja situacija je na vjerskom planu, prije svega zahvaljujući postojanju krovne vjerske institucije, Islamske zajednice, koja uspijeva u jedan saff okupiti većinu bošnjačkog korpusa, i koja odolijeva vanjskim i unutrašnjim napadima onih koji žele da razbiju ovu, za Bošnjake, važnu instituciju.
Vanjski i unutrašnji razbijači IZ-a
Kada su u pitanju napadi izvana, tu prije svega mislimo na pojedince i skupine koji su protiv svoje volje rođeni unutar bošnjačkog povijesnog kruga, a cijelim svojim bićem su izvan i protiv tog kruga, a posebno izvan i protiv Islamske zajednice. Upravo preko njih, protivnici islama i Bošnjaka, kojima nikako ne odgovara da u srcu Evrope postoji jaka zajednica muslimana, neprestano vode snažnu i orkestriranu kampanju protiv Islamske zajednice i njenih vođa i autoriteta. Da bi se doimali što ubjedljivije, antiislamisti u svojoj propagandi koriste i unutrašnji faktor, prije svega greške i propuste pojedinaca koji su uposleni u Islamskoj zajednici, a koje, nažalost, IZ često gura pod tepih ili ih vrlo nespretno i neubjedljivo pokušava riješiti, pa onda o njima progovore pojedini ”nezavisni” intelektualci iz IZ-a tamo gdje ne treba, kao da ne znaju da su zapravo upotrijebljeni kao topovsko meso u rušenju Islamske zajednice i odsijecanju ruke koja ih hrani. Osim toga, oni koriste i pojedince i grupice Bošnjaka, koje pejorativno nazivaju vehabijama, a koji opet zbog svog reduciranog islamskog znanja i pogrešnog razumijevanja i interpretacije određenih islamskih propisa, svjesno ili nesvjesno svojim aktivnostima i djelovanjem u posljednje vrijeme zagovaraju odvajanje od Islamske zajednice ili čak rušenje iste, pod izgovorom da je IZ novotarski džemat, a da su njene vođe veliki grješnici ili čak nevjernici, i tako daju argumente onima koji po svaku cijenu žele izazvati sukob među nama i uništiti Islamsku zajednicu.
Nerazumijevanje vjere vodi ekstremizmu i podjelama
Naime, danas se često može čuti klasifikacija i podjela Bošnjaka na tzv. multezime i muvehide, to jest, one koji u potpunosti i perfektno slijede Kur’an i sunnet, i one koji imaju manjih ili većih propusta, pa s obzirom na to da li se radi o fikhskim ili akaidskim greškama, nazivaju ih fasicima, novotarima ili kafirima. Kada je u pitanju ova pojava, neophodno je skrenuti pažnju na činjenicu da je islam cjelovita vjera i da se ne može biti dosljedan samo u namazu, postu, zekatu i sl., a zapostaviti polje ahlaka, poslušnosti prema roditeljima, lijepog odnos prema muslimanima i brige da se popravi njihovo stanje. Čak da je situacija takva kako govore ti pojedinci, to im ne daje za pravo da bilo kojeg muslimana i pripadnika šehadeta izopćavaju iz islama i da se povuku u izolaciju, jer Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, poslat je da poziva u islam, a ne da izgoni ljude iz dina, već se moraju miješati sa ljudima i podučiti ih propisima ako ih već poznaju i pokazati im ne samo riječima već prije svega djelima kako se ponaša pravi musliman i pravi multezim. No, istina je da se radi o nerazumijevanju vjere, a nerazumijevanje određenih propisa uzrok je ekstremizma, podjela i sektaštva. Svjedok tome su mnogobrojni primjeri iz islamske povijesti, pa tako i predaja od Ahmeda ibn Hanbela u kojoj on kaže: ”Mi nismo prestajali prizivati prokletstvo na sljedbenike racionalističke škole (ehlur-r’ej) koju je utemeljio Ebu Hanife, sve dok se nije pojavio imam Šafija koji je uspio pomiriti naše suprotstavljene stavove i objasniti nam suštinu učenja te škole.” Zbog toga ga je Ahmed ibn Hanbel s pravom nazvao El-Fejlesuf er-rabbani. A imam Davud ez-Zahiri spominje da se neki musliman iz Belha raspravljao sa njim i između ostalog mu rekao: ”Davude, ti si govorio to i to, i zbog toga si, Allahu hvala, postao nevjernik.” Ovaj učenjak mu je odgovorio: ”Subhanallah, od kada je to nevjerstvo muslimana blagodat na kojoj se iskazuje zahvala Allahu, dželle šanuhu, i zbog koje bi se musliman trebao radovati. Priličnije je bilo da si u ovoj situaciji rekao: ‘Nema snage ni moći osim kod Allaha, Allahovi smo i Njemu se vraćamo’ (La havle ve la kuvvete illa billahi, inna lillahi ve inna ilejhi radžiun).” To se dešava upravo onda kada se propis ili načelo ne razumiju kako treba i kada se vlastita interpretacija poistovjeti sa vjerskim načelom i propisom. U tom slučaju, takvi ljudi se ponašaju kao zakonodavci, ili bezgrješni ljudi, a ne obični smrtnici. Na pogubnost takvog odnosa prema ljudima upozorio je Isa, a.s., kada je rekao: ”Ne gledajte u djela ljudi kao da ste vi Gospodar, već gledajte u ljudska djela kao robovi.” To jeste, svi smo mi Allahovi robovi i svima nam je svojstvena pogreška u razumijevanju vjere kao i griješenje općenito. A poznati ashab Ammar ibn Jasir rekao je: ”Ko ima troje, upotpunio je svoj iman: pravednost i objektivnost prema sebi, dijeljenje u neimaštini i širenje selama među ljudima.” Širenje selama znači zapravo tvoju poruku drugom muslimanu da mu želiš samo dobro, i da mu obznanjuješ da će on biti siguran i miran od tvog jezika i ruku, a izbjegavanje nazivanja selama muslimanima, kao što to čine pojedinci danas, znači jasnu poruku da muslimani neće biti mirni od tebe i da im ne želiš mir i dobro. Osim toga, da bi se neki propis ispravno shvatio i primijenio, mora se ispravno razumjeti trenutak i stvarnost u kojoj se živi. Zatim, dati prednost općoj koristi nad pojedinačnom, pa makar pojedinac u datom trenutku bio u pravu, kako bi se sačuvalo jedinstvo muslimanske zajednice, odnosno džemata. Kako su samo veličanstvene riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, upućene njegovom unuku Hasanu: ”Ovaj moj unuk je gospodin, i nadam se da će Allah preko njega pomiriti dvije velike skupine muslimana.” I zaista se tako desilo, onda kada se hazreti Hasan odrekao hilafeta, iako je bio u pravu, u korist Muavije, kako bi sačuvao islamsko jedinstvo. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je naš uzor i imam, on nas je izveo iz zablude u uputu, iz novotarije u sunnet i iz sektaštva u džemat, i upozorio nas na opasnost od podjela, jer je u tome zlo i slabost koja opterećuje ummet i sprečava da idemo putem napretka i prosperiteta. Prenosi se od Ibn Abbasa da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ko od vas vidi kod svoga vođe nešto što prezire, neka se strpi na tome, jer ko god napusti muslimanski džemat makar pedalj i umre na tome, umro je džahilijjetskom smrću.” (Buharija i Muslim) A ashab Abdullah ibn Mes’ud govorio je: ”O ljudi, preporučujem vam pokornost i džemat, to je Allahovo neraskidivo uže! Ono što prezirete u džematu bolje vam je nego ono što volite u odvojenosti od džemata.” Jedinstvo je nužnost i ono je izvor snage, pa makar bilo utemeljeno na zabludi, a kamoli na islamu. U jedinstvu našeg saffa je pobjeda protiv naših neprijatelja i onih koji šire nered po Zemlji. Uzvišeni je objavio: ”Allah voli one koji se na Njegovom putu bore u redovima kao da su bedem neprobojni.” Bošnjački muslimani danas trebaju jedinstvo više nego i u jednom periodu ranije, ukoliko ne žele biti lahak plijen i lovina raznim lešinarima koji kruže oko njih i vrebaju u svojim busijama. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio nas je da ”odbjeglu ovcu vuk najlakše pojede”.
Islamska zajednica mora biti oaza bošnjačkih muslimana
Da bi se to jedinstvo ostvarilo i održalo i da bi IZ imala istinsku podršku muslimana, onda ona mora postati oaza u kojoj i uz koju će se oni sigurno osjećati. A da bi to postala, onda rukovodstvo Islamske zajednice mora imati sluha za potrebe muslimana, za njihove dobronamjerne primjedbe, kritike, sugestije, posebno od strane učenih ljudi, svejedno radili oni u Islamskoj zajednici ili ne, i u skladu s tim prijedlozima i primjedbama korigirati neke stavove i u praksi ih primjenjivati. Zatim, Islamska zajednica mora se odlučno, u ime Allaha, a zarad dobrobiti svih muslimana, suočiti sa svim problemima, krupnim i sitnim greškama i nedostacima unutar nje same, i rješavati ih unutar svojih institucija, a ne zatvarati oči pred problemima i dozvoliti zlonamjernicima i dušebrižnicima da o njima govore i raspravljaju. Također, Islamska zajednica ne smije dozvoliti da postane firma u kojoj će se pojedinci zaposliti i zarađivati samo svoj dunjalučki hljeb i koju će neko monopolizirati, u koju će se, zbog dunjalučkih interesa, uvući nepotizam i korupcija, jer ona podjednako pripada svim muslimanima u BiH i mora biti njihov stvarni i istinski servis. Ovo naglašavamo zbog toga da se ne bi stekao dojam kako mi apriori branimo Islamsku zajednicu. Naprotiv, mi nikada nismo prestajali niti ćemo prestati u budućnosti da, na osnovu hadisa ”vjera je savjet”, savjetujemo, upozoravamo, kritiziramo i dajemo konstruktivne prijedloge kako bi se određeni problemi u IZ-u riješili i stvari popravile. Poseban naglasak stavljamo na određene pojave i praksu koja znači odstupanje od akide ehli-sunneta (Islamska zajednica je svoj ustav utemeljila na toj akidi i toga se mora držati), kao što su posjećivanje kojekakvih dovišta, mevludi, učenje Kur’ana za novac, činjenje ibadeta na mezarima i traženje pomoći od ”evlija”, javno promoviranje šiitske akide na FIN-u, što je presedan u povijesti bošnjačkih muslimana i direktan udar na ustav Islamske zajednice i našu ehli-sunnetsku akidu itd. No, to nikako ne znači da mi imamo pravo rušiti Islamsku zajednicu kao instituciju. Naše je da zajedničkim snagama popravljamo ono što nije u redu, a ne da rušimo. Islamsku zajednicu treba gledati kao instituciju koja je od životne važnosti za nas na ovim prostorima, i kao emanet na plećima svih nas, i stoga svima mora biti u interesu da se ona sačuva, popravi i ojača. Upravo zbog toga, naša je zadaća da se borimo protiv onih koji je ruše izvana, ali i protiv nemarnog odnosa onih koji rade unutra. Tako ćemo je odbraniti od silnih poplava izvana i nećemo dozvoliti da se bistri i pitki izvor na kojem je utemeljena zamuti i pretvori u baruštinu i žabokrečinu, a sve to pod kur’anskim geslom: ”Potpomažite se u dobročinstvu i bogobojaznosti, a ne u grijehu i neprijateljstvu”, s ciljem da sačuvamo naše jedinstvo i da se istinski držimo džemata, jer ”Allahova ruka je nad džematom”.
Saff br. 253