Braćo i sestre u islamu! Danas 29. ramazana 1430. god. po H., 18. septembra 2009. godine, hutbu sam naslovio sa Dan Kudsa i ispraćaj ramazana 1430. god. po H. Za spomenutu temu sam se opredijelio jer se posljednja džuma u mjesecu ramazanu svake godine u cijelome svijetu obilježava kao Dan Kudsa. Palestina i Kuds se stoljećima natapaju krvlju muslimana, a pogotovo u posljednjih šest decenija od proglašenja vještačke tvorevine Izrael – nakon što su Englezi predali okupiranu Palestinu u ruke Cionista. Palestina leži na dušama milijarde i pet stotina miliona muslimana – koliko nas danas živi na ovoj planeti – i strpljivo čeka svoje oslobodioce, bolje rečeno ona čeka novog Salahudina Ejjubiju.
Posebno mjesto Kudsa kod muslimana je označeno Kur’anom i hadisom. Allah, dželle še’nuhu, prostor Kudsa, naziva mubarek-mjestom, pa u prvome ajetu sure El-Isra’ kaže:
Hvaljen neka je Onaj Koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Mesdžidu-l-harama (Mesdžida čansog) u Mesdžidu-l-aksa (Mesdžid daleki), čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali. On, uisitinu, sve čuje i sve vidi.
Mesdžidu-l-aksa je prva Kibla ummeta, naš treći harem i mjesto Isra’a, odakle je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, uzdignut na najviše nebo.
Palestina je muslimansko-arapska zemlja čiji je glavni grad Kuds. U Palestini ima više svetih mjesta, a najvažnija su Mesdžidu-l-aksa i Ibrahimova, alejhi-s-selam, džamija. Površina Palestine je 27 000 kvadratnih kilometara a graniči s Egiptom, Sirijom, Jordanom i Libanom. Palestinaca ima 7,3 miliona. Danas tek 2,8 miliona Palestinaca živi u Palestini (ili 39%). Nakon okupacije od strane Israelćana oko 4,4 miliona (61%) Palestinaca postaje dijasporom.
Kršćani su okupirali Kuds 1099. godine, uz pokušaj okupacije cijele Palestine. Pod vođstvom Salahudina El-Ejjubija, 1187. godine oslobođen je Kuds, nakon Bitke na Hittinu, i vraćen u posjed muslimanima. Potpuno oslobađanje Palestine odigralo se 1291. godine. Britanija je okupirala Palestinu 1917. godine, a okupacija je trajala sve do 1948. godine. Projekat naseljavanja Palestine Jevrejima je realiziran uz pomoć Engleske kao kolonijalizatora i SAD. Palestinci su se odupirali tome u nekoliko revolucija, ali su sve ugušene.
Odmah nakon povlačenja Engleza iz Palestine, Cionisti su proglasili formiranje jevrejske države (Izrael) 14. maja 1948. godine. Cionisti su 1967. godine okupirali cijelu Palestinu, Sinaj i Golansku visoravan a 1982. godine i južni dio Libana.
Palestinska Oslobodilačka organizacija (PLO) formirana je 1964. godine a 1965. godine formira se pokret “Fatah”, koji u svome programu ima oslobađanje cijele Palestine. Od 8. decembra 1987. godine počela je Intifada (ustanak) u Palestini protiv cionističeke okupacije. Zablistali su Islamski odbrambeni pokreti “Hamas” i “El-Džihadu-l-islami” – baš u vrijeme kada je PLO počeo političke pokušaje za proglašenje države mirnim putem zaboravivši da rađanje podrazumijeva borbu i stradanje.
Formiranje države Izrael je politička i historijska prevara, a po riječima Rože Garodija, istaknutog misloca: “Izrael ne posjeduje legitimitet – ni historijski, ni Biblijski, ni pravni – u pogledu prostora na kojem je osnovan!”
Najduže odlagano rješenje nekog međunarodnog problema koje pamti novija povijest je upravo pitanje Palestine. Palestinci su narod nad kojim se krše sva ljudska prava i to se sve dešava na očigled i uz prešutnu podršku cijelog “civiliziranog” svijeta. S obzirom da mi živimo u vremenu “duplih standarda”, prava koja se odnose na narode trećeg svijeta su više nego očigledno ugrožena, pa nije ni čudo što se palestinsko pitanje još uvijek ne rješava.
Niti jedan prostor na kugli Zemaljskoj nije bio predmetom donošenja brojnih rezolucija od strane Savjeta bezbjednosti – kao što je to slučaj s Palestinom – a da ništa od toga nije realizirano.
Allah, dželle še’nuhu, za Židove i mušrike (mnogobošce) kaže da su najljući neprijatelji mu’mina. U prvome dijelu 82. ajeta sure El-Ma’ide stoji:
i ti ćeš sigurno naći da su vjernicima najljući neprijatelji Jevreji i mušrici…
Palestina je ispit cijelome ummetu, ispit na kojem se pada ili ostaje uspravno.
Židovi smatraju Kuds jednim od najvažnijih pitanja Jevreja, jer se tamo po njihovu mišljenju nalazi njihova kibla, koju su izgubili prije 2000 godina. Zato ne čude riječi Bena Goriona: “Izrael nema nikakave vrijednosti bez Kudsa, a Kuds nema nikakve vrijednosti bez Hrama!” Jedan od najekstremnijih jevrejskih vođa je 17. septembra 1998. godine, između ostalog, rekao: “Iznad zemlje Hrama će se zavihoriti zastava Izraela. Tamo neće biti ni Stijene, ni Kupole, ni džamije, nego samo zastava Izraela. To je sveta zadaća naše generacije.” Prokopavanje tunela ispod Mesdžida ne označava ništa drugo doli posljednje pripreme cionista za rušenje Mesdžida i izgradnju Hrama.
Kur’an govori da će Jevreji učiniti nered na Zemlji dva puta. Po mišljenju nekih mufessira, to se već dogodilo, dok drugi smatraju da bi današnji uspon Židova mogao biti nagovještaj drugom “neredu”, naglom, njihovom i konačnom padu.
Brojni su hadisi u kojima se govori o posebnom mjestu Mesdžidu-l-aksa u svojstvu prve Kible muslimana (16 ili 17 mjeseci nakon naredbe za obavljanje namaza), također i hadisi koji govore o onome šta će se desiti na prostoru Palestine pred Sudnji dan, što će biti njegovi predznaci, a to ukazuje na značaj ovih prostora za muslimane…
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: Neće doći Sudnji dan dok se međusobno ne obračunaju muslimani i Židovi, pa će ih muslimani poraziti tako da će se Židovi kriti iza kamenja i drveća, a kamenje i drveće će govoriti: “O muslimanu, o Allahov robe, evo Židova iza mene, dođi i ubij ga”; osim garkada (vučji trn), jer je ono židovsko drvo! (Muslim)
Brate i sestro! Molimo Gospodara svjetova za pomoć Palestini! Angažirajmo se, u skladu sa svojim mogućnostima, i pomozimo muslimanima Palestine, koji se nadljudskim naporima odupiru kolonizatorima! Molim Allaha, subhanehu ve te’ala, da nam podari skoru pobjedu u Palestini i da nas učini od onih koji će biti učesnici njenog oslobađanja – kao šehidi ili pobjednici!
Braćo i sestre! Očistimo naš post od eventualnih nedostataka sadekatu-l-fitrom, osvrnimo se na naše siromašne komšije, rođake, muhadžire i povratnike, koji imaju pravo na našu pomoć i koji se u danima Bajrama trebaju zajedno s nama radovati! Obiđimo i naše amidže, daiže, tetke, prijatelje naših umrlih i živih roditelja. Postimo u ševvalu još šest dana kako bismo na taj način s ramazanom postigli vrijednost posta cijele godine!
Gospodaru! Pomozi našoj braći u Palestini da dođu do skore pobjede. Zaštiti sve ugrožene i obespravljene muslimanime. Ne iskušavaj nas s onim što nećemo moći podnijeti! Na kraju ovog mubarek- mjeseca primi sva dobra djela koja smo u njemu činili, a pređi preko naših hrđavih djela, budi nam milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u Džennetu društvom poslanika, šehida i dobrih ljudi!
Sarajevo: 29. ramazan 1430. po Hidžri /18. septembar 2009. god.
Hutba: Džamija “Kralj Fahd”
Nezim Halilović Muderris