Poznato je da je namaz najvažnija vjerska obaveza svakoga muslimana i muslimanke, koju su dužni obavljati pet puta dnevno, počevši od sedme godine pa do kraja svoga života, bili kod kuće ili na putu, zdravi ili bolesni. Koliko je namaz značajan u islamu, najbolje govori činjenica da je u Kur’nu, najčešće u imperativnoj formi (naredbi) spomenut više od 100 puta. Namaz je spas na oba svijeta, kao što Uzvišeni kaže: „Ovo je Knjiga u koju nema nikakve sumnje. Ona je putokaz bogobojaznima, koji vjeruju u neviđeno (gajb), klanjaju namaz, dijele i pomažu druge sa onim što smo im darovali…. Oni će biti spašeni.“ (El-Bekara, 1-4.) Isto tako, onima koji namaz ne obavljaju, prijeti im džehennemsaka vatra na onome svijetu, kao što Svevišnji kaže: „Šta vas je u vatru dovelo?“ Reći će: „Nismo bili od onih koji su namaz obavljali…“ (El-Muddessir, 42-43.)
Namaz je, uz ostale vjerske dužnosti, najbolji izraz dubokog i osvjedočenog vjerovanja i njegov najjači dokaz i legitimacija. Samo pravovjerni iskreno namaz obavljaju.
Jeste da je namaz, prije svega, naša obaveza prema našem Stvoritelju i Gospodaru, ali obaveza koja nije Njemu potrebna, nego djelo i aktivnost od koje mi sami imamo mnoge koristi. Koristi namaza su mnogobrojne, kako one duhovne, tako i materijalne. Svaki obred u islamu ima svoju svrhu i cilj. Namaz je prvenstveno propisan muslimanima da bi ostvarili duhovne koristi, odnosno da bi se od grijeha očistili i duhovno Allahu približili. To i jeste glavna i osnovna svrha namaza.
Kakav treba biti naš namaz da bi postigao cilj?
Prije svega, naš namaz mora biti iskreno obavljen, odnosno samo radi Allahova zadovoljstva, a ne radi nekih ličnih ovodunjalučkih niskih interesa i ciljeva. Namaz mora da prožima čitavu našu dušu i tijelo i čitavo naše biće, pobožnim strahopoštovanjem prema Svemogućem Stvoritelju pred kojim klanjač stoji s dubokom predanošću Njegovoj veličini. Spomenuti cilj namaza musallija (klanjač) može postići samo ako mu se iskreno posveti, uronjavajući u njegovu suštinu i smisao, razmišljajući o riječima koje učimo, o svojim pokretima u namazu, imajući uvijek na umu pred Kim stoji. Samo ovakav namaz postiže svoj dvostruki cilj na oba svijeta. Ovakav namaz je musaliji svjetlost koja će mu obasjati put Istine i voditi ga sreći na oba svijeta. Ovakav namaz je dokaz iskrene vjere i visokih duhovnih i moralnih vrijednosti klanjača. Uzvišeni je rekao: „Spašeni su vjernici, oni koji su u svojim namazima skrušeni.“(El-Mu’minun, 1-2.)
Duševni mir
Duševni mir! To je najdragocjenije blago za kojim tragaju svi ljudi, ali ga mnogi ne pronađu. Duševni mir jedino možemo pronaći u iskreno obavljenom namazu, koji je ispunjen strahopoštovanjem i predanošću. U namazu u kojem ponizno, pred Onim koji nas je stvorio, priznajemo svoje grijehe i propuste, svoju slabost i nemoć, i iskazujemo svoju potrebu za Njegovom milošću i oprostom. Duševni mir je sreća za kojom svako žudi i čezne. Nije sreća u mnoštvu zlata, srebra i novca. Nije sreća u visokom položaju i poziciji u društvu. Nije prava sreća u ugledu i slavi. Prava sreća je u zadovoljstvu i smiraju duše. Koliko je samo milijardera i milionera na svijetu koji se pored svoga bogatstva osjećaju beznadežno i nesretno, pa mnogi od njih i samoubistvom okončaju svoj život. Zašto? Zbog toga što duševni mir nisu pronašli,zbog toga što ih je ubila njihova pohlepa, gramzivost i strah za sopstveni imetak i život. Takvi žive u velikim brigama i tegobama, iako nama izgleda da su veoma sretni. Jeste, oni su bogati u imetku, ali duševna fukara i bijeda. Duševni mir posjeduje samo pravi vjernik koji ponizno i skrušeno namaz obavlja, jer takav čovjek se ne uznosi i ne oholi se kada je u obilju ovodunjalučkih dobara. On zna da je to Allahov dar njemu i to ga čini još poniznijim i zahvalnijim Allahu, te svoju zahvalnost ispoljava tako što svoj imetak troši u dobrotvorne svrhe i na Božijem putu. Ovakvog čovjeka nikakva nevolja i nesreća ne bacaju u očaj i beznadežnost. Uzvišeni kaže: „Čovjek je, uistinu, stvoren malodušan: kada ga nevolja snađe-brižan je, a kada ga pogodi dobro škrt je i pohlepan, osim onih koji namaz obavljaju.“El-Me’aridž, 19-22.)
Duhovna čistoća i moralni odgoj
I zaista, čovjek koji iskreno pet puta dnevno obavlja namaz mora biti duševno i moralno čist, kao što bi morao biti tjelesno čist onaj koji se pet puta na dan kupa u rijeci. Takvom će zaita zasjati lice onoga dana kada će nekima pocrniti. Takvom čovjeku i na ovome svijetu iz lica zrači posebna vedrina i ozarenost (nur). Onaj ko redovno klanja, stalno misli na Allaha, a onaj ko stalno na Allaha misli, mora stalno misliti i na činjenje dobrih djela i izbjegavanje zlih. U takvom stanju čovjek nikada i nikome ne može učiniti neko zlo ili grijeh, pa makar to bio i najmanji grijeh. A ako mu se i desi da počini neki grijeh, on će se odmah za njega pokajati, a najdalje do slijedećeg namaza koji dolazi. Ovakav trening čini čovjeka besprijekornim muslimanom. Namazi ga podsjećaju na njegov ugovor sa Allahom, oživljavaju njegovu vjeru u Allaha, i čine da uvijek na umu ima Sudnji dan. Ne može biti duhovno čist i moralan onaj ko Allahu redovno na sedždu ne pada.
Društvena i socijalna korist
Ispravno i iskreno obavljen namaz sprječava, ne samo od zlih djela, nego i od zlih misli, čisti dušu od svih niskosti, šejtanskih prohtijeva i želja i podstiče čovjeka na vršenje altruističkih djela. Namaz će biti uzrok da čovjek ne uskrati svoju pomoć onome kome je potrebna, takav neće svoje zadane riječi prekršiti i pogaziti, niti će čije pravo okrnjiti. Naprotiv, on će svesrdno izvršiti preuzetu obavezu, a naročito ako se ta obaveza tiče zajedničkog dobra. Na ovome svijetu ovakav čovjek stvara u društvu harmoniju, blagostanje i mir. On je samo ogledalo i obrazac te harmonije, uzor i odraz sređenih društvenih odnosa, jer klanjač neće tuđeg prava, on teži samo pravdi istini i poštenju. Njegov zadatak i cilj u životu je- samo dobro činiti.
Fiskulturni i zdravstveni značaj namaza
U vremenu kada se sve više govori o važnosti zdravlja i zdravog života, bitno je napomenuti i zdravstveni aspekt namaza. Iako je prva svrha namaza jačanja i razvijanje duhovno-moralnih vrijednosti čovjeka, te razvijanje socijalno-altruističke svijesti, u njemu nije zanemareni ni tijelo i zdravstveni aspekt. Ritmičke kretnje u namazu, pored njihovog značenja u moralnom smislu, istovremeno su i najpotpunija gimnastika u kojoj se pokreće svaki djelić tijela. Ove kretnje u namazu vode uravnoteženom razvijanju i jačanju tijela. Tjelesna higijena vezana za namaz, uz spomenute ritmičke pokrete, garantira klanjaču zdrav život. Tako fiskultura razvija i jača tjelesne snage čovjeka, a duhovni aspekt namaza čini ga mentalno zdravim. Na ovaj način ostvaruje se ona izreka „U zdravom tijelu zdrav duh.“