Preveo: Jasir F. Dizdarević
Zamisli užitke Dženneta i ono što je Allah pripremio od blagodati svojim robovima. Zamisli posljednjeg od stanovnika Dženneta kojem treba dvije hiljade godina da obiđe svoj posjed i svoje dvorce. A zamisli tek kako je dženetliji najvišeg stepena, kada je onome najnižeg kao što je navedeno.
Pročitaj ono što navodi Muslim u svome Sahihu od El-Mugire ibn Šu’beh, radijellahu anhu. Prenosi se da je rekao: “Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Upitao je Musa, alejhis-selam, svoga Gospodara:
– Ko je najnižeg stepena od stanovnika Dženneta?
Pa ga je obavijestio Mudri, Slavljen neka je i Uzvišen, da će doći čovjek, nakon što stanovnici Dženneta uđu u njega, i učinit će mu se da nema više mjesta. Reći će mu: ‘Uđi u Džennet!’
– Gospodaru, kako kada su ljudi već zauzeli svoja mjesta i dobili svoje nagrade? – zapitaće ovaj čovjek.
Pa će mu Allah ponovo narediti da uđe. A ovaj će ponovo odvratiti istim riječima, jer će mu se učiniti da je Džennet pun.
– Zar nisi zadovoljan da imaš isto koliko je imao kralj od kraljeva dunjaluka? – upitaće ga Uzvišeni.
– Naravno, Gospodaru! Kako da ne budem zadovoljan? – ovaj će odgovoriti.
– Imaćeš toliko i još toliko i još toliko i … – nabrojavši pet puta.
– Gospodaru, zadovoljan sam, zadovoljan! – uzvratiće rob.
– Imaćeš to i još deset puta toliko i imaćeš što ti oko poželi i duši ti se svidi i bićeš u njemu vječno – reći će Allah.”
“I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono što su činili, skrivene radosti čekaju.” (Es-sedžda, 17)
U drugom hadisu, koji je zabilježen u dva Sahiha, stoji da će, nakon što Allah presudi robovima, ostati čovjek sa licem okrenutim prema vatri. Biće spašen od nje, ali izvan Dženneta i podalje od džennetskih vrata. Reći će:
– Gospodaru, tako ti Tvoje milosti, odmakni moje lice od vatre. Uistinu me njen rasplamsali plamen prži i truje me njen dim.
Pa će moliti Allaha, koliko to Allah bude htio, a On će ga, Uzvišen neka je, upitati:
– Da li ćeš od Mene, ako ti odmaknem lice od vatre, tražiti nešto drugo?
– Tako mi Tvoje veličine i uzvišenosti, neću tražiti ništa drugo, samo mi udalji lice od vatre.
Pa će mu Allah, Najmilostiviji i Onaj koji mnogo prašta, udaljiti lice od vatre. Ostaće tako šuteći, koliko Allah bude htio, a zatim će ponovo zamoliti Allaha:
– Gospodaru, tako ti Tvoje milosti, približi me vratima Dženneta.
– Teško tebi, sine Ademov. Vidiš kako si prevrtljiv i nepravedan. Zar nisi dao obećanje da nećeš više ništa tražiti od Mene?
– Gospodaru, tako ti tvoje milosti, približi me vratima Dženneta.
– Da li ćeš od Mene, ako ti to ispunim, tražiti nešto drugo?
– Tako mi Tvoje veličine i uzvišenosti, neću tražiti ništa drugo.
Allah će ga, nakon toga, Uzvišen neka je, približiti vratima Dženneta. Ostaće tu šuteći koliko Allah bude htio, a zatim će mu se ukazati Džennet i vidjeće njegove ljepotice, dvorce, bašče i ostale užitke, pa će reći:
– Gospodaru, tako ti Tvoje milosti, uvedi me u Džennet.
– Teško tebi, sine Ademov. Vidiš kako si prevrtljiv i nepravedan. Zar nisi dao obećanje da nećeš više ništa tražiti od Mene?
– Gospodaru, tako ti Tvoje milosti, uvedi me u Džennet.
– Da li ćeš od Mene, ako ti to ispunim, tražiti nešto drugo?
– Tako mi Tvoje veličine i uzvišenosti, neću tražiti ništa drugo.
Allah će ga, iz svoje milosti, uvesti u Džennet. To će mu biti dovoljno, ali Allah će mu reći da poželi bilo šta. Pa će poželjeti, zatim poželjeti, zatim poželjeti, a Allah će ga, iz svoje plemenitosti, podsjećati na želje sve dok mu ne ostane ni jedna. Pa će mu reći:
– Poželi, robe.
– Neću ništa više, Gospodaru.
– Imaćeš sve to i još deset puta toliko i sve što ti duša poželi i što ti se oku svidi i bićeš tu vječno.
“I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono što su činili, skrivene radosti čekaju.” (Es-sedžda, 17)
U prvom spomenutom hadisu Musa, alejhis-selam, pita: “Ako je ovo posljednji od njih, ko su oni na na najvišim stepenima?” A Allah mu odgovara: “To su oni koje sam Ja izabrao. Svojom rukom sam zasadio njihovu počast i zapečatio je. Nju nije oko vidjelo, ni uho čulo, niti je palo na pamet ljudskom umu.
“I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono što su činili, skrivene radosti čekaju.” (Es-sedžda, 17)
Nema boga sem Allaha. Nema milostivijeg od Allaha. Nema blažeg od Allaha. Njegovom milošću ga molimo da nam se smiluje. Slavljen neka je i Hvaljen.
Zamisli užitke Dženneta i ono što je Allah pripremio od blagodati svojim robovima. Zamisli posljednjeg od stanovnika Dženneta kojem treba dvije hiljade godina da obiđe svoj posjed i svoje dvorce. A zamisli tek kako je dženetliji najvišeg stepena, kada je onome najnižeg kao što je navedeno.
Pročitaj ono što navodi Muslim u svome Sahihu od El-Mugire ibn Šu’beh, radijellahu anhu. Prenosi se da je rekao: “Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Upitao je Musa, alejhis-selam, svoga Gospodara:
– Ko je najnižeg stepena od stanovnika Dženneta?
Pa ga je obavijestio Mudri, Slavljen neka je i Uzvišen, da će doći čovjek, nakon što stanovnici Dženneta uđu u njega, i učinit će mu se da nema više mjesta. Reći će mu: ‘Uđi u Džennet!’
– Gospodaru, kako kada su ljudi već zauzeli svoja mjesta i dobili svoje nagrade? – zapitaće ovaj čovjek.
Pa će mu Allah ponovo narediti da uđe. A ovaj će ponovo odvratiti istim riječima, jer će mu se učiniti da je Džennet pun.
– Zar nisi zadovoljan da imaš isto koliko je imao kralj od kraljeva dunjaluka? – upitaće ga Uzvišeni.
– Naravno, Gospodaru! Kako da ne budem zadovoljan? – ovaj će odgovoriti.
– Imaćeš toliko i još toliko i još toliko i … – nabrojavši pet puta.
– Gospodaru, zadovoljan sam, zadovoljan! – uzvratiće rob.
– Imaćeš to i još deset puta toliko i imaćeš što ti oko poželi i duši ti se svidi i bićeš u njemu vječno – reći će Allah.”
“I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono što su činili, skrivene radosti čekaju.” (Es-sedžda, 17)
U drugom hadisu, koji je zabilježen u dva Sahiha, stoji da će, nakon što Allah presudi robovima, ostati čovjek sa licem okrenutim prema vatri. Biće spašen od nje, ali izvan Dženneta i podalje od džennetskih vrata. Reći će:
– Gospodaru, tako ti Tvoje milosti, odmakni moje lice od vatre. Uistinu me njen rasplamsali plamen prži i truje me njen dim.
Pa će moliti Allaha, koliko to Allah bude htio, a On će ga, Uzvišen neka je, upitati:
– Da li ćeš od Mene, ako ti odmaknem lice od vatre, tražiti nešto drugo?
– Tako mi Tvoje veličine i uzvišenosti, neću tražiti ništa drugo, samo mi udalji lice od vatre.
Pa će mu Allah, Najmilostiviji i Onaj koji mnogo prašta, udaljiti lice od vatre. Ostaće tako šuteći, koliko Allah bude htio, a zatim će ponovo zamoliti Allaha:
– Gospodaru, tako ti Tvoje milosti, približi me vratima Dženneta.
– Teško tebi, sine Ademov. Vidiš kako si prevrtljiv i nepravedan. Zar nisi dao obećanje da nećeš više ništa tražiti od Mene?
– Gospodaru, tako ti tvoje milosti, približi me vratima Dženneta.
– Da li ćeš od Mene, ako ti to ispunim, tražiti nešto drugo?
– Tako mi Tvoje veličine i uzvišenosti, neću tražiti ništa drugo.
Allah će ga, nakon toga, Uzvišen neka je, približiti vratima Dženneta. Ostaće tu šuteći koliko Allah bude htio, a zatim će mu se ukazati Džennet i vidjeće njegove ljepotice, dvorce, bašče i ostale užitke, pa će reći:
– Gospodaru, tako ti Tvoje milosti, uvedi me u Džennet.
– Teško tebi, sine Ademov. Vidiš kako si prevrtljiv i nepravedan. Zar nisi dao obećanje da nećeš više ništa tražiti od Mene?
– Gospodaru, tako ti Tvoje milosti, uvedi me u Džennet.
– Da li ćeš od Mene, ako ti to ispunim, tražiti nešto drugo?
– Tako mi Tvoje veličine i uzvišenosti, neću tražiti ništa drugo.
Allah će ga, iz svoje milosti, uvesti u Džennet. To će mu biti dovoljno, ali Allah će mu reći da poželi bilo šta. Pa će poželjeti, zatim poželjeti, zatim poželjeti, a Allah će ga, iz svoje plemenitosti, podsjećati na želje sve dok mu ne ostane ni jedna. Pa će mu reći:
– Poželi, robe.
– Neću ništa više, Gospodaru.
– Imaćeš sve to i još deset puta toliko i sve što ti duša poželi i što ti se oku svidi i bićeš tu vječno.
“I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono što su činili, skrivene radosti čekaju.” (Es-sedžda, 17)
U prvom spomenutom hadisu Musa, alejhis-selam, pita: “Ako je ovo posljednji od njih, ko su oni na na najvišim stepenima?” A Allah mu odgovara: “To su oni koje sam Ja izabrao. Svojom rukom sam zasadio njihovu počast i zapečatio je. Nju nije oko vidjelo, ni uho čulo, niti je palo na pamet ljudskom umu.
“I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono što su činili, skrivene radosti čekaju.” (Es-sedžda, 17)
Nema boga sem Allaha. Nema milostivijeg od Allaha. Nema blažeg od Allaha. Njegovom milošću ga molimo da nam se smiluje. Slavljen neka je i Hvaljen.
Iz knjige: “Vrtovi pokajnika”, Napisao: Fehd A. El-Humejd,