Alija, radijallahu anhu, izrekao je mudre riječi:
Lijek je kod tebe, ali to ne osjetiš
A bolest je od tebe, ali to ne vidiš.
Tvrdiš da si sitno biće
A težiš ka nečemu velikome.
Kada neki od nas kada kažu “ja”, odmah požure da dodaju: “Allahu se utječem od riječi ‘ja’!” Jednom prilikom čuo sam jednog mladića da tako govori, pa sam mu rekao: “Možda su te riječi od šejtana jer ti uživaš u ponavljanju riječi ‘ja’ . Ova se riječ zaista često izgovara.”
“Ja” je riječ koju čovjek ponavlja sve dok ne zapadne u zamku samodopadanja. Kada govore o sebi, mnogi ljudi običavaju govoriti u trećem licu ili ponavljati izraze “rob siromah” ili “tvoj sagovornik”.
“Ja” nije uvijek izrečeno u negativnom kontekstu. U Kur’anu se lična zamjenica “ja” spominje na šezdeset šest mjesta i to uglavnom u pozitivnom kontekstu. Uzvišeni Allah govori o Sebi upotrebljavajući zamjenicu “ja”: “Ja sam, uistinu, Allah, drugog boga, osim Mene, nema!”(Ta-ha, 14)
“…da sam Ja, zaista, Onaj koji prašta i da sam milostiv…” (El-Hidžr, 49)
“Ja sam, uistinu, Gospodar tvoj!” (Ta-ha, 12)
“Ja sam Gospodar vaš…” (En-Naziat, 24)
Također, u Kur’anu Allah navodi riječi poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i drugih poslanika koji su u svojim obraćanjima narodima kojima su poslani, upotrebljavali ličnu zamjenicu “ja”:
“…a ja nisam vaš čuvar!” (El-En‘am, 104)
“…a ja nisam vaš odvjetnik.” (Junus, 108)
“…i reci: ‘Ja samo javno opominjem!’” (El-Hidžr, 89)
“…Ja sam čovjek kao i vi…” (Fussilet, 6)
Meleki govore o sebi upotrebljavajući ličnu zamjenicu “ja”:
“A ja sam upravo izaslanik Gospodara tvoga…” (Merjem, 19)
Lijepo je i preporučeno upotrebljavati “ja”:
– u kontekstu opraštanja i u kontekstu skromnosti i nepromoviranja sebe:
“…Ako vidiš da je u mene manje blaga i manje roda nego u tebe…” (El-Kehf, 39)
…u kontekstu prelaženja preko grešaka i činjenja dobrog djela nakon lošeg:
“I kad bi ti pružio ruku svoju prema meni da me ubiješ, ja ne bih pružio svoju prema tebi da te ubijem” (El-Maida, 28)
– u kontekstu predstavljanja neke osobe i iskrenog priznanja blagodati:
“Da, ja sam Jusuf, a ovo je brat moj, Allah nam je milost darovao…” (Jusuf, 90)
…u kontekstu priznanja znanja, moći, kompetentnosti i skrivenog talenta:
“…ja sam zaista čuvaran i znan.” (Jusuf, 55)
“Ja ću ti ga donijeti”, reče Ifrit, jedan od džina, “prije nego što iz ove sjednice svoje ustaneš.”(En-Neml, 39)
“A ja ću ti ga donijeti”, reče onaj koji je učio iz Knjige, “prije nego što okom trepneš.” (En-Neml, 40)
– u kontekstu pojašnjavanja vrijednosti požurivanja s dobrim djelima i čekanja na Allahovu nagradu:
U jednom hadisu navodi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pitao ashabe: “Ko je od vas osvanuo kao postač? Ko je ispratio dženazu? Ko je od vas danas nahranio siromaha? Ko je od vas danas posjetio bolesnika?”, a na sva ta pitanja Ebu Bekr je odgovarao sa “ja”. (Muslim)
– u kontekstu inicijative i samopouzdanja:
“Ko će ovu sablju s pravom uzeti uzeti?”, upita Poslanik svoje ashabe, a Ebu Dudžana reče: “Ja, Allahov Poslaniče!” (Abd b. Humejd, Bezzar, Taberani i Hakim)
– u kontekstu priznanja grijeha i odricanja od ružnog djela:
“…ja sam se prema sebi ogriješila…” (En-Neml, 44)
“…ja sam njega na grijeh navraćala…” (Jusuf, 51)
Navedeni primjeri svaku ličnost usmjeravaju da vježba i upotrebljava svoje “ja” u izgrađivanju kompetentnosti i kreativnosti, u činjenju pohvalnih postupaka, u pozivanju ka uputi i trasiranju Pravog puta.
Isto tako, ovi primjeri uvježbavaju jezik velikana za iskreno i spontano upućivanje izvinjenja, i pokazuju mu da priznavanje greške neće narušiti njegov ugled, ali da to sigurno hoće ustrajavanje u činjenju grijeha.
“…i koji svjesno u grijehu ne ustraju.” (Alu Imran, 135)
Kada osoba izgubi osjećaj o svom biću i njegovoj važnosti, teško da može biti uspješna i produktivna. Takva osoba isto kao da nije ni živa.
_______________________________
Iz knjige: Stazama egoizma
Autor: dr. Selman el-Avda
Preveo: Muhamed Ikanović