Jednog dana moj se sin razbolio. Poslije izvjesnog vremena, upitao sam za njega i rekli su mi da je udario mlađeg brata, tako da sam na osnovu toga znao da je dobro.
Jedna žena pričala je o svojoj ljepoti i o tome kako su drugi opčinjeni njome, i iako ima djecu, na skupovima je uvijek “prose” jer izgleda kao djevojka i mlađa u odnosu na svoje godine.
Ljubav prema samom sebi urođena je čovjekova osobina i zbog toga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Niko od vas neće biti pravi vjernik sve dok svome bratu ne bude želio ono što želi samome sebi.” (Buhari i Muslim)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je Ebu Zerru: “Ja tebi želim ono što želim i sebi.” (Muslim)
Prelijepo je što su ove poslaničke riječi izrečene u kontekstu: “Ti si slab i nemoj da budeš predvodnik ni dvojici, niti odgovoran za imetak jetima.”
Ljubav prema samom sebi mnoge pokreće i motivira da budu ispred drugih i da se bore za poziciju i bogatstvo.
Ciljana ljubav vodi čovjeka ka radu, dobru, ugledu i dozvoljenom uživanju, kao i čuvanju sebe od svih oblika zla i provalija koje štete njegovom dunjaluku i ahiretu.
Voljeti “ja” znači odabrati mu ispravan put, znači ponos i odbijanje poniženja bez obzira koja je cijena toga, kako reče Džerdžani:
Kažu mi da sam oslabio,
a ja sam se samo od poniženja suzdržao.
Voljeti “ja” znači sarađivati sa “ja” kao sa nekom drugom osobom, mudro ga voditi i slati mu poruke zahvale za ono što je uradio i obratiti pažnju na nebrigu:
“…i duše i Onoga koji je stvori pa joj put dobra i put zla shvatljivim učini, uspjet će samo onaj ko je očisti, a bit će izgubljen onaj ko je na stranputicu odvodi!” (Eš-Šems, 7–10)
Hiljade navika, bilo psiholoških, razumskih ili moralnih, govore da imamo instinkt za ljubav prema sebi putem kojeg štitimo sebe i bojimo se za svoj život, i volimo da ostvarimo korist, a mrzimo štetu.
Na osnovu Maslovljeve piramide potreba, samoostvarenje ili samopotvrđivanje jedna je od osnovnih prirodnih potreba. Nepravda počinje onog trenutka kada čovjek počinje da gleda samo svoje interese, a nije svjestan toga: “…a on je, zaista, prema sebi nepravedan i lahkomislen.” (El-Ahzab, 72)
Činiti zulum, to je u ljudskoj prirodi
A ko ga ne čini, najčešće je to zbog nemoći.
_______________________________
Iz knjige: Stazama egoizma
Autor: dr. Selman el-Avda
Preveo: Muhamed Ikanović