Piše: Muhamed Ikanović
U tminama kušnji, mračnim oblacima nepravde koji se sa svih strana, nošeni oštrim i hladnim vjetrovima spletki, nadvijaju nad muslimanskim ummetom, stameno stoji jedna zvijezda i svojim sjajem razgoni sve vrste tmina, koprena i kušnji – poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, u čijoj ličnosti pronalazimo neiscrpne i neprolazne inspiracije i iz čijeg života crpimo snagu da se postojano nosimo sa svim vrstama kušnji i nepravdi. Allahov poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, najodabranije biće i najodabraniji poslanik, onaj kojeg je Gospodar nebesa i Zemlje poslao kao milost svim svjetovima, onaj čija je dova bila primljena, onaj čije je lijepo ponašanje bilo razlogom da mnogi prihvate islam, onaj koji je svoju milost pokazao i onima koji su mu nanijeli mnogo zla, onaj koji nikada nije bio nasilan, lažac, prevarant, onaj o kojem su još u paganskoj Meki izgovarane najljepše riječi sve dok nije obznanio da je Allahov poslanik koji je zadužen da ljudima dostavi istinu…
Od tog trenutka nazivaju ga vračarom, maloumnikom, lažovom… Miljenik postade najprezrenija i najomraženija osoba kod velikog dijela Mekelija, a sve zbog toga što je ispoljavao vjeru u Jednog Jedinog Allaha i svoje sunarodnjake pozivao da prihvate plemeniti poziv i postanu sljedbenici jedine ispravne vjere, islama.
I nakon četrnaest vijekova vrijeđanje ličnosti Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ne prestaje: vrijeđaju ga oni koji ga nisu ni upoznali, ni čitali o njemu. Naravno, oni i ne žele upoznati časnog Poslanika i savršenu vjeru koju je dostavio čovječanstvu, nego svim silama nastoje poslati uvredljivu poruku na račun islama i muslimana. Ali, uzalud im je takvo djelovanje, jer time nimalo nisu degradirali ni kompromitirali ličnost časnog Poslanika, niti su izazvali da splasne ljubav muslimana prema njemu.
Sličan scenarij nastavlja se u životima onih koji pokušavaju da istinski slijede Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: svakodnevno doživljavaju uvrede, nazivaju se pogrdnim imenima, zlobnici ih pokušavaju marginalizirati i predstaviti kao građane drugog reda. Naravno, pod sljedbenicima časnog Poslanika ne mislimo na one koji pokušavaju da u ime islama unose nered, ubijaju nevine ljude i koji islamu i muslimanima čine “medvjeđu uslugu”.
Danas se veliki pritisak vrši nad muslimanima koji svoj život pokušavaju da usklade s kur’anskim principima: nanose im se razni vidovi nepravde, lažno se optužuju i uskraćuju im se osnovna ljudska prava. Ovakvo ponašanje prema muslimanima koji časno prakticiraju svoju vjeru predstavlja zapravo očiti napad na islam, samo što to neki iz drugog ili trećeg safa sada ne vide, smatrajući da će oni ostati zaštićeni. Ali, varaju se, jer u Srebrenici i u drugim mjestima BiH, gdje su izvršeni zločini, nisu ubijane ni “bradonje”, ni “vehabije” ni “selefije”. Mnogi od muslimanskih žrtava nisu ni znali šta znači hanefijski mezheb i maturidijska akida, ali je poznato kako su skončali i od čije ruke.
Sasvim je sigurno da će nakon obračuna s prvima, na red doći drugi. Međutim, razlika je u tome što rješavanje s onim prvim nema za posljedicu rušenje nikakve institucije od krucijalne važnosti za Bošnjake, dok će se to desiti kada se dođe do onih drugih. Nažalost, malo je onih koji to vide, ali kasno će biti kada to i ostali shvate.
Pa zato, brate i sestro, nema razloga da se žalostiš, tuguješ i brineš. Vrijeđali su, napadali i lažno optuživali onoga koji je bolji od svih nas, koji je Allahov miljenik. Najviše što neprijatelj islama može da učini meni i tebi jeste da oduzme život, a život je svakako prolazan i svakome će, prije ili kasnije, doći smrtni čas i to se ne može desiti bez Allahove odredbe, pa bit će ono što Allah odredi. Naša je obaveza da Njemu budemo pokorni i da radimo na širenju Njegove vjere, a ostalo je u Njegovim rukama.
“I ne gubite hrabrost i ne žalostite se; vi ćete pobijediti ako budete pravi vjernici.” (Alu Imran, 139)