Preveo: mr. Elvedin Huseinbašić
Nagrada za zahvalne je uopćena i nije posebno ograničena. U prilog tome navodi se sljedeće pojašnjenje: Uzvišeni je Allah brojne nagrade uvjetovao Svojom voljom da nagradi nekoga, naprimjer: “…Allah će ih učiniti imućnim iz Svoje dobrote, ako bude htio.” (Et-Tevba, 28) Naglasio je da će se odazvati kome bude htio od onih koji Ga dozivaju u dovama: “…uklonit će to zbog čega Ga molite, ako bude htio.” (El-En‘am, 41) I opskrbu je uvjetovao Svojom voljom: “Allah opskrbljuje koga hoće” (El-Bekara, 212), a i za oprost je rekao: “Oprostit će kome hoće….” (Alu Imran, 129), kao i za pokajanje: “Allah će primiti pokajanje onima kojima On bude htio” (Et-Tevba, 15). Međutim, nagradu za zahvalne nije uvjetovao ničim, već je rekao: “…a Allah će zahvalne nagraditi” (Alu Imran, 144), “…i zahvalne ćemo nagraditi” (Alu Imran, 145).
Povećanje blagodati Uzvišeni je uvjetovao zahvalnošću, a povećanje nije ograničeno, kao što i zahvalnost nema kraj. Allahov neprijatelj Iblis, svjestan vrijednosti zahvalnosti na blagodatima, zadao je sebi cilj da ljude odvrati od toga.[1] Rekao je: “Zavodit ću ih i sprijeda i straga i s njihove desne strane i s njihove lijeve strane i vidjet ćeš da većina njih neće zahvalna biti.” (El-A‘araf, 17)
Zahvalnost je pokornost za koju slijedi najveća nagrada i smatra se jednom od najvrednijih pokornosti uopće. Zahvalnom i strpljivom vjerniku obećano je svako dobro i u dobru i u zlu. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Čudan li je primjer vjernika! Šta god da ga zadesi, njemu je dobro, a u takvoj situaciji nije niko osim vjernika. Ako ga zadesi nešto lijepo, on se (Allahu) zahvali i to bude dobro po njega, a ukoliko ga zadesi nešto loše, on se strpi, pa to opet bude dobro po njega.”[2]
Poznato je da nije moguće pobrojati Allahove blagodati, na što ukazuje i Kur’an u jasnom ajetu: “Ako biste brojali Allahove blagodati, ne biste ih mogli pobrojati. Zaista su ljudi skloni nasilju i nezahvalnosti” (Ibrahim, 34), “Ako biste brojali Allahove blagodati, ne biste ih mogli pobrojati. Allah zaista mnogo prašta i samilostan je.” (En-Nahl, 18)
Nemoguće je pobrojati blagodati koje nam daruje naš Stvoritelj i nije moguće odužiti se za njih. Uzvišeni Allah skratio nam je muke i teškoće brojanja i sačuvao nas gubljenja života i vremena u brojanju objasnivši nam u ovim ajetima da je nemoguće pobrojati Njegove blagodati. Razmisli o završetku tih ajeta! U prvom ajetu opisuje se čovjek kojem je učinjeno dobročinstvo i koji na to uzvraća nasiljem i nezahvalnošću, a u drugom ajetu opisuje se Dobročinitelj koji prašta i samilostan je i koji daruje nebrojeno mnogo i zato je taj ajet Uzvišeni završio riječima: “Allah zaista mnogo prašta i samilostan je”, to jest, zna da ne možete zahvaliti dovoljno i kad biste se trudili, zna za vaš zaborav i nemar, i zato vam i prašta ako u vama vidi dobro, dobru volju i zahvalnost.
Allahove blagodati prema robu nije moguće pobrojati koliko god se trudili da to uradimo i zato smo dužni zahvaliti Allahu na svemu što nam je dao, pa i na onome što nam je uskratio iz Svoje milosti prema nama.
Ebu Abdullah el-Kurtubi rekao je: “Riječi: ‘ne možete pobrojati’, znače da te blagodati ne možemo izbrojati jer ih je mnogo, kao što su vid, sluh, izgled, zdravlje, opskrba i drugo što ne možemo prebrojati. Sve su to Allahove blagodati, pa zašto onda Allahove blagodati mijenjate za nezahvalnost? Zašto ih niste iskoristili za pokornosti? ‘Zaista su ljudi skloni zlu i nezahvalnosti.’”[3]
Allahove blagodati nije moguće pobrojati ni količinski ni kvalitetom. U tom kontekstu Sulejman et-Tejmi rekao je: “Uzvišeni Allah Svoje robove obasipa blagodatima u onolikoj mjeri u kojoj su Mu oni pokorni, a obavezao ih je da Mu zahvaljuju samo u mjeri u kojoj su to u stanju.”
Davud, alejhis-selam, rekao je: “Gospodaru, pokaži mi najskriveniju blagodat koju si mi podario?” Rečeno mu je: “Davude, diši!” Davud je udahnuo i izdahnuo. Tada mu je Uzvišeni Allah rekao: “Ko može pobrojati tu blagodat u toku jednog dana i noći?”
Sasvim je jasno da nismo u stanju pobrojati Allahove blagodati i stoga nam ostaje da se, svjesni toga, stidimo Uzvišenog Allaha i da – priznajući Njegove blagodati kojima nas je obasuo, oslanjajući se na Njega i tražeći pomoć od Njega – uložimo napor u praktičnom pokazivanju zahvalnosti. Zato, pokušajmo Mu se zahvaliti na blagodatima barem općenito kada to nismo u stanju učiniti precizno i detaljno:
Nit’ općenito nit’ precizno, nismo Ti se u stanju zahvaliti
Ostaje nam samo, o Dobrostivi, Tvojoj se plemenitosti nadati.
U jednom hadisu kaže se da je dobro i dunjaluka i ahireta dato čovjeku kojem je, između ostalog, podareno zahvalno srce.[4]
_______________________________
[1] Vidjeti: Uddetus-sabirin, str. 95–96.
[2] Muslim, Sahih, hadis br. 2999; Ahmed, Musned, hadis br. 18 959.
[3] Kurtubi, El-Džami li ahkamil-Kur’an, 9/379.
[4] Hadis bilježi Tirmizi, Sunen, hadis br. 3019, koji kaže da je dobar. Ovaj hadis prenosi nekoliko Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, ashaba, a neki od njih su Enes, Džabir, Humran, radijallahu anhum.