Preveo: mr. Elvedin Huseinbašić
U arapskom jeziku riječ zahvalnost naziva se šukr. Riječ šukr u arapskom jeziku znači izdignuće… Riječ šukr je suprotnost riječi nukran što znači negiranje nezahvalnost.[1]
Riječ šukr u raznim izvedenicama, glagol, imenica, infinitiv, množina, jednina, pojavljuje se u Kur’anu na sedamdeset sedam mjesta. To govori o važnosti te osobine u životima stvorenja.
Islamski učenjacu su različito definirali zahvalnost. U najljepše definicije zahvalnosti ubraja se definicija Zu-n-nuna el-Misrija Ebu Hafsa: Zahvalnost je da budeš pokoran onome ko je iznad tebe, da uzvratiš na dobro onome ko je na tvojoj ravni, a da činiš dobro onima koji su ispod tebe u vrijednosti.[2]
Rekao je Sehl ibn Abdullah: Zahvalnost je ulaganje truda u izvršavanju pokornosti uz izbjegavanje grijeha tajno i javno.[3]
Drugi su opet rekli: Zahvalnost je ljubav prema Dobročinitelju, iskazivanje te ljubavi djelovima tijela i govorom.[4]
El-Džunejd je definirao zahvalnost ovako: Zahvalnost je da ne činiš grijehe prema Uzvišenom Allahu s blagodatima koje ti je On darovao.[5]
Eš-Šibeli je rekao: Zahvalnost je skromnost, očuvanje dobrih djela, suprotstavljanje zabranjenim strastima, izvršavanje pokornosti i svijest da nas vidi i prati šta radimo Gospodar neba i Zemlje.[6]
Analizom navedenih definicija dolazimo do zaključka da je bit šukra zahvalnost Darovatelju blagodati i priznanje da nismo dovoljno zahvalni Njemu.
Suština zahvalnosti
Ovdje ćemo kratko zastati i razmisliti o suštini zahvalnosti i onome što su vjerski učenjaci rekli o tome. Bitno je da ne pogriješimo u suštini zahvalnosti i provedemo život u nečemu što nije u skladu s Istinom.
Dakle, pitanje je šta je suština zahvalnosti?
Rekao je imam Kurtubi: Suština zahvalnosti je da priznamo blagodat Dobročinitelja i da tu blagodat ne iskoristimo u grijehu…
Rekao je Ibn el-Kajjim: Suština zahvalnosti Allahu kao vidz robovanja Njemu jeste da se tragovi blagodati vide u govoru Allahovog roba u smislu priznanja i zahvalnosti, u srcu u vidu prisjećanja i ljubavi i na tijelu u vidu predanosti i pokornosti.[7]
Iz navedenog vidimo da je suština blagodati unutarnje priznanje, vanjsko iznošenje u govoru i njeno upotrbljavanje u djela koja voli i s kojima je zadovoljan Onaj koji nam je darovao blagodat.
Primjer:
Materijalno bogatstvo je Allahova blagodat. Glavni vid zahvalnosti na materijalnom bogatstvu je izvršavanje obaveza prema Allahu u vidu davanja zekata, udjeljivanja sadake, održavanja rodbinskih veza, trošenja u humanitarne svrhe. U to se naravno ubraja samouzdržavanje i uzdržavanje supruge i djece.
U tom kontekstu može se posmatrati izjava Hasana Basrija: Imetak koji imaš stekao si na halal način pa ne moj da bude izvor tvoje nesreće. Znaj, ljudi će se kajati a najviše će se kajati oni ljudi koji budu vidjeli svoju imovinu na vagi dobrih djela drugih ljudi. Imetak tih ljudi će usrećiti nasljednike a unesrećiti sakupljače. To je trajna velika tuga i nepopravljiva greška.[8]
Nagrada za zahvalne
Nagrada za zahvalne je uopćena bez posebne granice. U prilog tome ide sljedeće pojašnjenje. Naime, Uzvišeni Allah je brojne nagrade uslovio svojom voljom da nagradi nekoga. Na primjer: Allah će ih učiniti imućnim iz svoje dobrote, ako bude htio.[9] Naglasio je da će se odazvati kome bude htio od onih koj ga dozivaju u dovama. Rekao je: Uklonit će to zbog čega Ga molite ako bude htio.[10] I opskrbu je uslovio svojom voljom. Rekao je: Allah opskrbljuje koga hoće.[11] Za oprost je rekao: Oprostit će kome hoće.[12] Za pokajanje je rekao: Allah će primiti pokajanje onima kojima On bude htio.[13] Međutim, nagradu za zahvalne nije uslovio ničim već je rekao: A Allah će zahvalne nagraditi.[14] Zahvalne ćemo nagraditi.[15] Uzvišeni je uslovio povećanje blagodati zahvalnošću, a povećanje nema kraja kao što i zahvalnost nema kraj. Allahov neprijatelj Iblis svjestan vrijednosti zahvalnosti na blagodatima zadao je sebi cilj da ljude odvrati od toga.[16] Rekao je: Zavodiću ih i sprijeda i straga i s njihove desne strane i s njihove lijeve strane i vidjet ćeš da većina njih neće zahvalna biti.[17]
Zahvalnost je pokornost za koju slijedi najveća nagrada i smatra se jednom od najvrednijih pokornosti uopće. Zahvalnom i strpljivom vjerniku obećano je svako dobro i u dobru i zlu. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: Čudan je primjer vjernika njemu je uvijek dobro. Kada ga zadesi nešto što ne voli strpi se i bude dobro za njega, a ako ga zadesi dobro on zahvali pa opet bude dobro za njega.[18]
Nastaviće se…
__________________________
[1] Primjetno je da Uzvišeni Allah u Kur’anu spominje šukr zahvalnost u kontrastu sa kufrom koji je nezahvalnost. Vidi: Sura Ibrahim, 8. Ajet i sura Ez-Zumer, 7. ajet.
[2] El-Džamiu liahkami-l-Kur’ani lil-Kurtubi, 1/397.
[3] El-Džamiu liahkami-l-Kur’ani lil-Kurtubi, 1/398.
[4] Medaridžu-s-salikin, 2/612.
[5] Medaridžu-s-salikin, 2/612.
[6] El-Džamiu liahkami-l-Kur’ani lil-Kurtubi, 1/398.
[7] Medaridžu-s-salikin, 2/611.
[8] Vidi: El-Hikemu-l-džamia, Abdullah ibn Zejd Alu Mahmud, str. 505-512.
[9] Et-Tevbeh, 28.
[10] El-En’am, 41.
[11] El-Bekareh, 212.
[12] Ali Imran, 129.
[13] Et-Tevbeh, 15.
[14] Ali Imran, 144.
[15] Ali Imran, 145.
[16] Vidi: Uddetu-s-sabirin ve zehiretu-š-šakirin, str. 95, 96.
[17] El-E’araf, 17.
[18] Muslim i Ahmed.