Piše: Muhamed Ikanović
Ibadet (obožavanje) sveobuhvatno je ime za sve ono što Allah voli i čime je zadovoljan od govora i djela vidljivih i skrivenih. Ovako je to definisao šejhul-islam Ibn-Tejmije, rahimehullah. Dva su uslova ispravnosti ibadeta: nijet-da je djelo iskreno urađeno samo u ime Allaha i da je u skladu s šerijatskim propisima. U definiciji ibadeta, kao i u uslovima njegove ispravnosti primjećujemo dvije veoma važne činjenice. Prva je da je ibadet u cilju traganja za Allahovim zadovoljstvom, a druga je da taj ibadet mora biti zasnovan na potpunoj iskrenosti u toj namjeri.
Pogledajmo šta o tome kažu neki kur’anski i hadiski tekstovi:
”Reci: ‘Namaz moj, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova.” (El-En’am, 162.)
Od vladara pravovjernih Omera ibnul-Hattaba, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: »Djela se cijene samo prema namjeri i svakoj osobi pripada samo ono što je i naumila. Pa čija hidžra bude radi Allaha i Njegovog Poslanika, njegova hidžra je Allahu i Njegovom Poslaniku, a čija hidžra bude radi dunjaluka da bi nešto od njega postigao ili radi žene, da bi se njome oženio, njegova hidžra je za ono za što ju je i naumio.» (Buharija)
“O vjernici, propisuje vam se post, kao što je bio propisan generacijama prije vas – ne bi li ste bogobojazni bili!” (el-Bekare, 183.)
“Onaj ko dođe sa novotarijom (izmisli novotariju) u ovoj našoj stvari (vjeri) a nije od nje, ona mu se odbija (tj. to djelo mu se ne prima)”. (Buharija)
„Do Allaha neće doprijeti meso njihovo i krv njihova, ali će Mu stići iskreno učinjena dobra djela vaša; …” (El-Hadždž, 37.)
“Džine i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju” (Ez-Zarijat: 56)
Navedeni tekstovi nam jasno daju sliku vezanu za ibadet. Na prvom mjestu nam se jasno pojašnjava da je svrha stvaranja čovjek, odnosno njegova životna misija ibadet-pokornost Allahu. Na drugom mjestu nam objašnjava da taj ibadet mora biti radi Allaha samo. Treće poruka je da ibadet mora biti u skladu islamskih principa, tj. ibadet nije podložan dodavanjima ili oduzimanjima po ličnoj mjeri i volji. Četvrta poruka je da ibadet nije propisan forme radi, tj. da musliman samo ima nekakvu obavezu. Cilj ibadeta je povećavanje i jačanje bogobojaznosti i strahopoštovanja prema Allahu. Ibadetom se teži ka Allahovom zadovoljstvu.
Spomenute poruke bi trebalo imati na umu stalno. Ibadet nije ni da nas neko vidit niti da kažemo da smo nešto uradili prema Allahu, kako bi Mu se „odužili“. Ibadet treba da ostavlja trag na nama i da uzrokuje pozitivne promjene. Ukoliko toga ne bude, onda je to alarm za preispitivanje stanja našeg ibadeta.
Ramazan je izvanredna prilika da se dobro preispitamo sami sa sobom. Da vidimo to mjesto koje ibadet ima u našem životu, kakvo je njegovo stanje i da li ibadetom želimo i težimo onome čemu bi trebali težiti ?
Ramazanski preporod, br. 3, Tuzla, ramazan 1436 h.g./juni 2015.a