Piše: Nihad Silić
Uzvišeni Allah kaže: “…lijepa riječ kao lijepo drvo: korijen mu je čvrsto u zemlji, a grane prema nebu; ono plod svoj daje u svako doba koje Gospodar njegov odredi…” Sintagma “lijepa riječ”, kako se navodi u djelima islamskih učenjaka, odnosi se na riječi tevhida.
Sličan izraz navodi se i u drugim ajetima u Kur’anu gdje se umjesto sintagme “lijepa riječ” upotrebljava izraz “ljepše govori”, kao, naprimjer, u ajetu: „A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i koji govori: ‘Ja sam, doista, musliman!’“, u kojem se isto tako aludira na izgovaranje riječi tevhida i pozivanje u ispoljavanje istinskog monoteizma, a također isto značenje odnosi se i na ajet: “…O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke: da samo Allaha obožavamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo…”, u kojem se sljedbenici Knjige pozivaju da se okupe oko riječi tevhida.
Ovi ajeti ukazuju na važnost tevhida u životu svakog čovjeka, što ilustrativno možemo predstaviti kroz primjer drveta:
1. Začetak drveta jeste košpica ploda: začetak tevhida jeste fitra kod svakog djeteta / čovjeka.
2. Formiranje i rast drveta, njegov oblik i opstanak uveliko zavise od ambijenta na kojem raste: imanska sudbina djeteta / čovjeka uveliko zavisi od njegovih roditelja i društva.
3. Nakon izbijanja iz zemlje u početku drvo je samo jedna motka koja ima na sebi dosta pupova od kojih kasnije nastaju grane: u početku se dijete prvo podučava namazu – stubu vjere, iz čega se granaju ostala djela.
4. Drvo se sastoji od stabla i krošnje: iman se sastoji od sedamdeset i nekoliko grana – dijelova, tj. mnoštva dobrih djela.
5. Drvo na kraju najčešće ima plodove: iman kod čovjeka ima svoje plodove – a to su rezultati dobrih djela.
6. Korijen je kod drveta skriven (nevidljiv): čovjekov jekin je skriven, pa ukoliko drvo ima čvrst korijen, ima i veliku krošnju, kao što se kaže u ajetu: “korijen mu je čvrsto u zemlji, a grane prema nebu”, a ista takva situacija je i sa čovjekom – ako ima iskreno i jako ubjeđenje – imat će i mnoštvo djela.
7. Mnoštvo je koristi od drveta, a prije svega, to su hlad krošnje i sladak plod: mnoštvo je dobrih djela kod čovjeka, ali su bolja ona od kojih se okoriste drugi. Naprimjer, kada čovjek uzme plod jabuke i odnese porodici, svi da se okoriste, i to je bolje od hlada krošnje koja koristi samo onome ko je pod drvetom, a tako je i u vjeri: čovjek koji prenese znanje na drugoga, pa se znanje proširi, bolje je od toga da on sâm čini dotično djelo.
Dakle, pojedinac može da čini mnoštvo dobrih djela, ali da zajednica od njih nema koristi. Tako čovjek može čitati Kur’an, ali ako ga ne primjenjuje, onda društvo od toga nema koristi, a ni on sâm. Isto tako, drvo može imati veliku krošnju a da u isto vrijeme nema ploda (licemjer).
Drvo neće imati ploda ako mu Allah to nije odredio, a ni čovjek neće raditi dobro ako ga Allah nije uputio.
Na ovakav način možemo razumjeti početak sure El-Bekara:
Nema sumnje u Allahov govor, Kur’an je uputa bogobojaznima (mutekijama), a oni su oni koji vjeruju u gajb (posjeduju iman) i obavljaju namaz (islam), i udjeljuju od onoga čime ih je Allah opskrbio, vjeruju u ono što je objavljeno Poslaniku, sallallahu aleji ve sellem, (Kur’an i sunnet) i u ono što je ranije objavljeno (svaki poslanik pozivao je u tevhid), i u ahiret imaju čvrsto ubjeđenje (jekin) – njima je Allah uputu darovao i oni će uspjeh ostvariti.
Dakle, ako vjernik želi postići i ovosvjetski i onosvjetski uspjeh neophodno je da svoj život uskladi sa sljedećim principima: čini djela ibadeta (islam) – postići ćeš vjerovanje (iman), (iz)bori se protiv nefsa – postići ćeš iskrenost (ihsan), neka ti ahiret bude preokupacija (jekin) – postići ćeš uspjeh na oba svijeta, čini dobra djela – bit ćeš musliman, sakrij ibadet – bit ćeš mu’min, kori dušu da ne bude u njoj rijaluka i munafikluka – bit ćeš muhsin, dijeli i radi na dunjaluku uvjeren da ćeš na ahiretu ubirati plodove – bit ćeš mutekija (bogobojazan).
Vidjeli smo da se zdravo drvo poredi sa čovjekom, istinskim vjernikom, ali postavlja se pitanje, šta je s onim “iščupanim drvetom”? Ima li nade za njega?
Kao primjer možemo navesti divlju voćku u šumi koja raste daleko (u dalaletu), a čovjek je odnese kući i na nju okalemi domaći kalem zdrave voćke (musliman čini da‘vu – poziv u tevhid). Ta voćka je iščupana, izbavljena iz dalaleta i takav je primjer čovjeka koji se vrati islamu nakon što je određeni period proveo u zabludi. Kada se ta voćka okalemi, odnosno kada čovjek počne izvršavati Allahove propise, to znači da ga je Allah počastio uputom isto kao što je isščupanoj voćki preko noći dao novi život putem kalema: “Allah poziva robove u daris-selam”.