Prevo: Salih ef. Haušić
Allahu pripada svaka hvala. Njega hvalimo, od Njega pomoć i oprost tražimo, Njemu se utječemo od zla naših duša i naših loših djela. Koga On uputi, niko ga ne može na stranputicu okrenuti, a koga ostavi u zabludi, niko ga ne može na pravi put uputiti. Svjedočim da nema istinskog boga osim Allaha, Jednog Jedinog, koji nema sudruga i svjedočim da je Muhammed Njegov poslanik i Njegov odani sluga.
”O vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao muslimani!” [1]
”O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allaha se bojte – s imenom čijim jedni druge molite – i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vama bdi.” [2]
”O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu, On će vas za vaša dobra djela nagraditi i grijehe vam vaše oprostiti. A onaj ko se Allahu i Poslaniku Njegovu bude pokoravao – postići će ono što bude želio.” [3]
A zatim:
”Ti ćeš, zacijelo, umrijeti, a i oni će, također, pomrijeti, i poslije, na Sudnjem danu, pred Gospodarom svojim ćete se jedan s drugim prepirati.” [4]
U ovom ajetu Uzvišeni Allah govori o Svojoj odredbi da će sva stvorenja, pa i najbolji od njih, Muhammed b. Abdullah, jednog dana umrijeti. Neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kome Allah kaže: ”Ti ćeš, zacijelo, umrijeti…”
Braćo muslimani, Allahov Poslanik, r , zaista je umro nakon što je dostavio Allahovu Objavu, posavjetovao svoje sljedbenike, istinski se borio na Allahovom putu i dosljedno prenio emanet koji mu je Allah povjerio. U ovoj hutbi govorimo o njegovoj smrti, moleći Allaha da ga blagoslovi i podari mu, za ono što je učinio za nas, nagradu kakvu nije dao nijednom od Svojih vjerovjesnika. Molimo Allaha da nas na Sudnjem danu proživi u njegovom društvu, njega učini našim zagovornikom (šefa’adžijom) i dopusti mu da nas napoji iz svoje ruke i sa svoga vrela, tako da više nikada ne ožednimo.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je jedan od ljudi koga je Uzvišeni Allah počastio poslanstvom:
”Reci: ‘Ja sam čovjek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog – jedan Bog. Ko žudi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra djela i neka u ibadetu Gospodaru svome, ne smatra Njemu ravnim nikoga!” [5]
Allahov blagoslov neka je na Poslanika, s.a.v.s. Bolovao je kao i drugi ljudi, samo što je bolest koju je on trpio bila mnogo teža od bolesti drugih ljudi. Abdullah b. Mes’ud, r.a., kazuje: ”Ušao sam kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., a on je bio u teškim bolovima. Stavio sam svoju ruku na njega i rekao: ‘Allahov Poslaniče, vidim da trpiš teške bolove.’ Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ‘Da, moji bolovi su kao bolovi dvojice ljudi od vas.’ Upitao sam: ‘Da li je to zato da bi tvoja nagrada bila dvostruka?’ Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: ‘Da.”’ [6]
Zatim je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Svakom muslimanu kojeg zadesi kakva nedaća… ili bolest, Allah će otkloniti grijehe kao što sa drveta opada lišće.” [7]
I kao što je Uzvišeni Allah odredio da Njegov Poslanik, s.a.v.s., boluje, tako mu je odredio i da umre, kao i druga stvorenja. Uzvišeni Allah kaže:
”Nijedan čovjek prije tebe nije bio besmrtan; ako ti umreš, zar će oni dovijeka živjeti?” [8];
”Muhammed je samo poslanik, a i prije njega je bilo poslanika. Ako bi on umro ili ubijen bio, zar biste se stopama svojim vratili? Onaj ko se stopama svojim vrati, neće Allahu nimalo nauditi, a Allah će zahvalne sigurno nagraditi” [9];
”Ti ćeš, zacijelo, umrijeti, a i oni će, također, pomrijeti.” [10]
Allahov Poslanik, s.a.v.s., razbolio se poslije Oprosnog hadždža i bolovao je više od dva mjeseca. Dok je bolovao na samrtničkoj postelji, govorio je svojoj supruzi Aiši, radijallahu anha,.:
”Aiša, ja i sada osjećam ljutinu hrane koju sam pojeo na Hajberu. Otrov koji sam toga dana pojeo razdire mi žilu kucavicu.” [11]
Prenosi se, u vjerodostojnim predajama, preko velikog broja prenosilaca, da je jedna židovkinja na dan Hajbera poklonila Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., pečenu ovcu. Nakon što je Allahov Poslanik, s.a.v.s., stavio zalogaj u usta, rekao je: ‘Obavijestila me je da se u njoj nalazi otrov.’
Oni rekoše: ‘Da.’
Poslanik, s.a.v.s., ih upita: ‘A zašto ste to uradili?’
Oni rekoše: ‘Ako si lažac, mi ćemo se tebe riješiti, a ako si Vjerovjesnik, s.a.v.s., otrov ti neće naškoditi.”’ [12]
Vijest o bolesti Allahovog Poslanika, s.a.v.s., zabrinula je i uznemirila ashabe. Priželjkivali su da ga otkupe svojim životima, imecima i porodicama. Stalno su pitali za njegovo zdravlje i veselili se kada bi im se reklo da je Poslanik, s.a.v.s., dobro. Enes ibn Malik, y, kazuje: ”Ebu Bekr, r.a., klanjao je kao imam sa ashabima dok je Poslanik, s.a.v.s., bio u bolesti od koje je i umro. Dok su ashabi, jednog ponedjeljka, bili u saffovima na namazu, Allahov Poslanik, s.a.v.s., otkrio je zastor. Lice mu je blještalo kao stranica Mushafa. Poslanik, s.a.v.s., nasmijao se, a mi smo bili na namazu. Ebu Bekr, r.a, povukao se u saff misleći da će Poslanik, s.a.v.s., preuzeti ulogu imama, ali on je samo rukom pokazao da dovrše namaz i spustio zastor. Allahov Poslanik, s.a.v.s., umro je krajem tog dana.” [13]
Ljudi su, zbog pojave Poslanika, s.a.v.s., bili toliko radosni da su zamalo pokvarili svoj namaz.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., više je volio susret sa svojim Gospodarom nego ostanak na dunjaluku. Aiša, radijallahu anha , kazuje: ”Dok je Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio zdrav, govorio je: ‘Nijedan vjerovjesnik nije umro a da mu nije pokazano njegovo mjesto u Džennetu, a zatim mu se dopusti da odabere: život na ovom svijetu ili preseljenje na drugi svijet. Kada je smrtni čas došao našem Vjerovjesniku, s.a.v.s., Aiša, radijallahu anha , držala je njegovu glavu na svome krilu i on je pao u nesvijest. Kada mu se svijest povratila, njegov pogled bio je uperen ka stropu sobe i govorio je: Allahu moj, najuzvišenije društvo mi podari!’ Ja sam rekla: ‘Znači, neće odabrati da ostane sa nama.’ Tada sam uvidjela da je tačno ono što nam je ranije govorio o odabiru vjerovjesnika između života i smrti. Posljednje riječi koje je izgovorio bile su: Allahu moj, najuzvišenije društvo mi podari!”[14]
Aiša, radijallahu anha , kazuje: ”Čula sam da nijedan vjerovjesnik neće umrijeti dok mu se ne dopusti da odabere dunjaluk ili ahiret, a Vjerovjesnika, s.a.v.s., čula sam dok je bolovao od bolesti u kojoj je i umro: ‘Sa vjerovjesnicima, i pravednim, i šehidima, i dobrim ljudima, kojima je Allah milost Svoju darovao. Divno je to društvo!”’ Aiša, radijallahu anha , dalje kazuje: ”Pomislila sam da je to momenat odabira.” [15]
Poslanik, s.a.v.s., također je govorio: ”Moj Bože, oprosti mi, smiluj mi se i podari mi blizinu Svoje uzvišenosti.” [16]
Aiša , radijallahu anha , pripovijeda: ”Bila sam pokraj Allahovog Poslanika, r , kada je umirao. Uzimao je vodu iz posude i potirao lice govoreći. ‘Nema božanstva osim Allaha! Zaista ova smrt ima teškoće.’ Zatim se uspravio i podigao ruku.” [17]
Enes, r.a , kazuje: ”Fatima je vidjela šta se događa sa Resulullahom, s.a.v.s., i koliko se muči zbog bolesti koja ga teško pritišće i tada je povikala: ‘O žalosti moja, o moj oče’, a on joj reče: ‘Od danas tvoj otac više neće imati bola.”’ [18]
Kada je Poslanik, s.a.v.s., umro, Fatima, radijallahu anha, rekla je: ”Moj oče, Allah ti je dao ono što si od Njega tražio; darovao ti je boravište u Firdevs Džennetu, i Džibrila ćemo o njegovoj smrti izvijestiti.”
Kada je Allahov Poslanik , s.a.v.s., ukopan, Fatima, radijallahu anha, upitala je Enesa, r.a.: ”Enese, kako ste mogli bacati zemlju i prašinu na Allahovog Poslanika, s.a.v.s.,?”
Bolovi i smrtne tegobe nisu spriječile Poslanika, s.a.v.s., da savjetuje svoj ummet i da ukaže na ono čega se boji za svoje sljedbenike. Aiša, radijallahu anha, prenosi: ”Allahov Poslanik, s.a.v.s., govorio je na samrtnoj postelji: ‘Allahovo je prokletstvo na jevrejima i kršćanima; grobove svojih vjerovjesnika učinili su bogomoljama.”’ Aiša, radijallahu anha , dalje kazuje: ”Da nije na tu opasnost upozorio, vjerovatno bi se i na njegovom kaburu nešto sagradilo i pretvorio bi se u mjesto gdje se čini ibadet.” [19]
Aiša, radijallahu anha , i Abdullah b. Abbas , r.a., prenose: ”Kada su Poslaniku, r s.a.v.s., došle smrtne muke, pokrivao je odjećom svoje lice, a kada bi osjetio malo olakšanja, govorio je: ‘Allahova srdžba sručila se na jevreje i kršćane što su grobove svojih vjerovjesnika bogomoljama učinili.’ Tako je, u najtežim trenucima, upozoravao na opasnost postupaka koje su oni činili.” [20]
Džundub, y , prenosi od Poslanika, r ,da je na pet dana prije smrti rekao: ‘‘Ja se utječem Allahu od toga da nekog od vas uzmem za prijatelja – halila, a Allah, dž.š., uzeo je mene za prijatelja kao što je uzeo Ibrahima ,a.s., za prijatelja. A da sam ja uzeo za prijatelja nekoga iz mog ummeta, uzeo bih Ebu Bekra. A što se tiče onih prije vas, uzimali su kabure svojih poslanika mjestom za molitvu, stoga pazite, nemojte vi da to radite! Ja sam vam to zabranio!”[21]
Allahov blagoslov na ovog plemenitog Vjerovjesnika koji je mnogo brinuo o svome ummetu, pa i na samrtnoj postelji:
”Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udariti, jedva čeka da pravim putem pođete, a prema vjernicima je blag i milostiv.” [22]
Allaha molimo da se okoristimo časnim Kur’anom….
Drugi dio hutbe
Hvala Allahu, Jednom Jedinom, Koji je utočište svakom, Koji je Živi i Vječni.
“Sve što je na njoj (Zemlji) prolazno je, a ostaje Lice tvoga Gospodara, Veličanstveno i Plemenito.“ [23]
Svjedočim da nema istinskog boga osim Allaha, Jednog Jedinog, i svjedočim da je naš prvak vjerovjesnik Muhammed, s.a.v.s., Allahov rob i poslanik.
A zatim:
Allahov Poslanik, r , nije na samrti samo oporučio da se kaburi poslanika ne uzimaju za bogomolje, nego je oporučio da se čuva namaz i da se dobro postupa prema onima koji su u našem posjedu. Prenosi se od Enesa ibn Malika, r.a., da je rekao: “Glavna Poslanikova oporuka na samrti bila je: ‘Pazite na namaz i ono što je u vašem vlasništvu.’ Izgovarajući ove riječi, prsa Allahovog Poslanika, s.a.v.s., zahroptala su na samrti, i gotovo da ih nije prestao izgovarati.” [24]
Alija b. Ebu Talib, r.a., prenosi da su posljednje riječi koje je izgovorio Vjerovjesnik, s.a.v.s., bile: ”Čuvajte namaz i ono što je u vašem vlasništvu.” [25]
U Musnedu se prenosi hadis u ovoj formi: ”Namaz, namaz. Bojte se Allaha i pazite na one koji su u vašem vlasništvu.”
U posljednjem danu koji mu je ostao od ovoga života, Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio je naslonjen na prsa svoje supruge Aiše. Zbog toga Aiša kaže: ”Zaista je od Allahovih blagodati datih meni to što je Allahov Poslanik, s.a.v.s., umro u mojoj sobi, u mome danu i na mojim prsima[26], kao i to što je Allah sastavio moju i njegovu pljuvačku pred njegovu smrt. Kod mene je ušao moj brat Abdurrahman sa misvakom[27] u ruci, a ja sam pridržavala Poslanika, s.a.v.s. Vidjela sam da on gleda u Abdurrahmana i njegov misvak, pa sam ga upitala: ‘Hoćeš li i ti misvak?’ On je glavom dao znak da hoće. Dodala sam mu misvak, ali taj misvak bio je grub, pa sam rekla: ‘Razmekšat ću ti ga ja?’ Složio se i glavom mi dao znak da to uradim, pa sam mu ga razmekšala (u svojim ustima), zatim ga je Poslanik, s.a.v.s., koristio.”
U jednoj predaji se prenosi da je na najljepši način očistio svoje zube misvakom, a potom ga je dodao Aiši. Međutim, ruka mu je pala (ili mu je ispao misvak iz ruke). Aiša kaže: ”Tako je Uzvišeni Allah sastavio moju i njegovu pljuvačku u njegovom posljednjem dunjalučkom i prvom ahiretskom danu.” [28]
Poslanikova, s.a.v.s., smrt potresla je muslimane toliko da neki nisu vjerovali u to. Omer, sin Hattabov, nije dao da se spomene da je Poslanik mrtav. Kada je čuo da se govori da je Poslanik umro, ustao je i obratio se ljudima: ”Tako mi Allaha, Poslanik, s.a.v.s., nije umro! Vidjet ćete da će nam ga Allah vratiti (proživjeti) i da će nekim ljudima njihove ruke i noge posjeći.” Ebu Bekr, r.a., nije bio u blizini kada je Poslanik umro, odnosno nalazio se u Sunhu, mjestu gdje je stanovao. Kada je saznao za Poslanikovu smrt, došao je na konju, ušao u džamiju, a ljudima se nije obraćao sve dok nije došao do Aiše. Poslanika, s.a.v.s., zatekao je prekrivenog platnom po glavi. Uzeo mu je tejemmum, otkrio njegovo mubarek lice, poljubio ga i počeo plakati, a zatim je rekao: ”I oca i majku dao bih za tebe, Allahov Poslaniče! Lijep si i živ i mrtav. Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, Allah neće dati da i drugu smrt okusiš. Smrt koja je tebi propisana već se desila.”
Zatim je Ebu Bekr ,r.a., izašao, a Omer, sin Hattabov, još uvijek se pred ljudima zaklinjao i govorio: ”Allaha mi, Poslanik, s.a.v.s., nije umro!” Tada mu Ebu Bekr, r.a., reče: ”Ti koji se zaklinješ, polahko… sjedi.” Međutim, Omer, r.a., odbio je da sjedne. Tada je Ebu Bekr uzeo da govori, pa su se ljudi njemu okrenuli, a Omer je sjeo.
Tada je Ebu Bekr, r.a., rekao: ”Sva hvala pripada samo Allahu. O ljudi, ako je neko obožavao Muhammeda, neka zna da je on umro. Ali onaj ko obožava Allaha Uzvišenog, neka zna da je Allah, živ i nikada ne umire.” Zatim je proučio ajete iz Kur’ana:
”Ti ćeš, zacijelo, umrijeti, a i oni će, također, pomrijeti” [29];
”Muhammed je samo poslanik, a i prije njega bilo je poslanika. Ako bi on umro ili ubijen bio, zar biste se stopama svojim vratili? Onaj ko se stopama svojim vrati, neće Allahu nimalo nauditi, a Allah će zahvalne sigurno nagraditi.” [30]
Svi prisutni su plakali, a ajete koje je proučio Ebu Bekr, r.a., kao da nikada ranije nisu čuli i svi su ih ponavljali za Ebu Bekrom, r.a.. Omer, r.a. , kazuje: ”Tako mi Allaha, kada sam čuo ajete koje je proučio Ebu Bekr, r.a. , noge su mi klecale i jedva sam stojao. Tek tada sam shvatio da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., umro.” Kada je Vjerovjesnik, s.a.v.s., umro, imao je šezdeset i tri godine. Aiša, radijallahu anha, kazuje: ”Umro je kada je imao šezdeset i tri godine života.” [31]
Ibn Abbas, r.a. , kazuje: ”Poslanik, s.a.v.s., dobio je prvu objavu kada je imao četrdeset godina, u Mekki je Objavu primao trinaest godina. Zatim mu je naređena seoba u Medinu gdje je ostao deset godina, a umro je kada je imao šezdeset i tri godine.” [32]
Ovo je kratak prikaz bolesti i smrti Allahovog Poslanika, s.a.v.s., a prepun je pouka i poruka. Nadamo se da će nam se ukazati prilika da o nekim porukama govorimo opširnije nekom drugom prilikom.
Bože, oprosti grijehe vjernicima i vjernicama, muslimanima i muslimankama, živima i umrlima. Bože, pokrij mahane muslimana i daj da oni budu sigurni. Bože, pomozi islam i muslimane u svim krajevima svijeta. Bože, Svoju pomoć im pruži. Allahu naš, mi drugog istinskog boga osim Tebe nemamo, spusti nam plodonosnu kišu i nemoj nam je uskratiti. Bože, pomozi ljude i ostale robove Svoje. Bože, nemoj nam na ovom mjestu ostaviti nijednog grijeha neoproštenog, niti brige a da je ne otkloniš, niti duga a da ga ne vratimo, niti teškoće a da je ne olakšaš. Bože, učini naša prsa prostranim, olakšaj nam, uputi nas da činimo dobra djela, jer tome niko osim Tebe ne može uputiti. Naša posljednja dova su riječi: ”Hvala Allahu, Gospodaru svjetova!”
[1] Ali Imran, 102.
[2] En-Nisa, 1.
[3] El-Ahzab, 70-71.
[4] Ez-Zumer, 30-31.
[5] El-Kehf, 110.
[6] Hadis bilježe Buharija i Muslim.
[7] Hadis bilježi Buharija.
[8] El-Enbija, 34.
[9] Ali Imran, 144.
[10] Ez-Zumer, 30.
[11] Hadis bilježi Buharija.
[12] Hadis bilježi Buharija.
[13] Hadis bilježi Buharija.
[14] Hadis bilježe Buharija i Muslim.
[15] Hadis bilježe Buharija i Muslim.
[16] Hadis bilježi Tirmizi, a šejh Albani ga ocjenjuje vjerodostojnim.
[17] Hadis bilježi Buharija.
[18] Hadis bilježi Buharija.
[19] Hadis bilježe Buharija i Muslim.
[20] Hadis bilježe Buharija i Muslim.
[21] Hadis bilježe Buharija i Muslim.
[22] Et-Tevbe, 128.
[23] Er-Rahman, 26. 27.
[24] Hadis bilježe Ahmed i Ibn Madže, a šejh Albani ga ocjenjuje vjerodostojnim.
[25] Hadis bilježe Ahmed i Ibn Madže, a šejh Albani ga ocjenjuje vjerodostojnim.
[26] Op. prev.: Aiša, r.a., pri govoru o tome spominje riječi sahr i nahr. Sahr je dio prsa između dojki, a nahr je dio prsa odmah ispod vrata koji pokriva nakit i ogrlica.
[27] Drvce kojim se čiste zubi.
[28] Hadis bilježi Buharija.
[29] Ez-Zumer, 30.
[30] Ali Imran, 144.
[31] Buharija.
[32] Buharija.