Toliko smo “zagrizli” u taj virtuelni svijet i poistovjetili se sa njim da ne mogu, a da ne pišem o njemu.
Učenjaci upozoravaju da se ne stavljaju slike i dodaju muškarci i žene zbog fitne, prokletog šejtana i to je tako. Ali, složit ćemo se da ima tu i još loših stvari o kojima se ne govori. Zbog posla koji radim upoznajem mnogo žena. Društvena sam, komunikativna, volim upoznavati ljude, jer upoznavajući njih, ja upoznajem sebe.
Šokirana sam! Koliko se samo daije tekfire po Facebooku! Pardon, pojedinci će me odmah kritikovati i reći da je previše da te ljude zovemo daijama, stoga ću reći da se iznose loše stvari o ljudima koji su završili islamske fakultete i proveli noći učeći o vjeri, kako bismo mi sada nešto znali dok smo mi topli i ušuškani spavali. Mi smo bili na 2-3 predavanja i znamo, naravno, više od njih, oni malo pretjeruju. I ti možeš držati ders, pa ja!
I obavezno se javno “izblate” i pohvale neki drugi. Da ne pričamo o fetvama. Kada se objavi neko predavanje gdje neki taj ” tamo čovjek koji je završio islamski fakultet” daje odgovor, obavezno “lijepimo” na svoj zid ili u komentar drugog ” čovjeka koji je završio tamo negdje neki islamski fakultet” kako bismo pokazali da ima drugi odgovor i da je “moj” daija učeniji i bolji od ovog tvog. A šta je sa razilaženjem u mišljenjima, to ne postoji? Ako svi imaju dokaze, ti biraš onaj koji je po tebi najispravniji. I šta sada ? Ako tvoja drugarica ili tvoja habiba po fejsu ne misli kao i ti, odmah je kjafir i stavljaš je na “block listu”? Brine li tebe stvarno halal i haram tvoje braće i tvojih sestara ili je u pozadini nešto drugo? A tek, ako je, ne daj Bože sufijka. Uuuu, da Allah sačuva” Nemoj ti ne do Allah na lijep način upozoriti, objasniti, naučiti. Tek ako ima šminku, grbicu, pantalone! Hmm… Šta je sa ovim FACEBOOKOM ili bolje da se pitamo šta je sa nama? Čitam status nedavno kako neko piše na Facebooku (“public” obavezno) kako nema nikakve razlike izmedju sestre sponzoruše i džahilke! Čuj moja ti! To se ti smiješ petljati gdje ti nije mjesto i ti znaš stanje svake osobe i ti znaš ko je “sponzoruša” a ko nije. Pa, eto habiba, jedi ti svaki dan list zelene salate i sve što imaš udijeli kao milostinju. Da tvoje srce nije prljavo i crno, valjda ne bi iznosila javno “prljavi veš” ummeta, nego bi sakrila sramotu (ako je to sramota-jer niko ne gleda to “sponzorstvo” istim očima) i onda bi Allah sakriju tvoju. Ali, jok bona! MORAŠ ti to napisati kako bi ti ispala skromna i NEsponzoruša. Jesi li razmislila kako ljudi koji nisu u vjeri gledaju na taj tvoj status i kakvu sliku o islamu, sestrama, hidžabu ostavljaš? Šta se tebe tiče TUĐI život?
Koliko ljudi provode vremena na Facebooku pitam se kakve su im kuće? Ima li tu sreće, osmijeha, ljubavi? Ako ti je habibi kupio ružu, blic, blic, neka dunja zna! A tek ako te odveo na putovanje, ma vidi me kako sam sretna! Kupuje mi ovo, kupuje ono, pa se obavezno svima pravdate kako ste sretni. Zašto?
I onda se desi urok i hvataj se za glavu! Puče harmonija, idila, dok si rekao:”Keks!”
Htjeli mi to priznati ili ne svi mi volimo uživati, ali povucite granicu. Pitaj svog mužića, da li bi više volio da vozi neki džip ili možda Golfa koji jedva prebaci u drugu?
Bezobrazna sam ?
Ne! Samo prepričavam naš (virtuelni) svijet!
Koliko se ljudi pronalaze u određenim citatima, slikama, statusima, pa i pjesmama, to mi nikada neće biti jasno. I ljudi misle da se baš njima obraćaš 100 %! Ne bi da im je dao neko dokaz iz Kur’ana ili sahih hadisa, pa su ubijeđeni da vi baš njih kritikujete! Jer, pazi! Niko nije vesla sisao, sve se to prepozna! A zašto jednostavno ne ugasite svoj profil i učinite svijet boljim mjestom ? Umjesto što svako malo pišete po Facebooku i stavljate slike kako ste baš VI učestvovali u humanitarnoj akciji, bolje je da kući sjedite. Tu od dobrog djela ima samo spomen kod naroda, a Allah zna najbolje. Ne vrti se svijet oko vas! Kakve se nepravde u svijetu dešavaju, bijeda, neimaština, glad, bolesti, spali smo na niske grane kada se mora o ovome govoriti. Tužno, žalosno i jadno, ali tako je!
Zaboravili smo i dove poput:” Da vam Allah da ono što vi mislite i želite meni, da vas snađe ono što je i mene, ne dam nikome halala ” i slične stvari od kojih se naježim i prepadnem. Sestre ako se školuju, onda su one dunjalučarke. One hrle ka Zapadu,jadnice, isprani mozgovi, ali TI! Ma, ti si sretnica jer si stalno u kući oko muža, djece i možda imaš završenu samo osnovnu ili srednju školu i ona tebe ne kritikuje, a ti obavezno nju moraš. Zar traženje znanja nije farz? Zar svak sebi ne bira bračnog partnera, druga, životnu profesiju, posao po svojoj želji? Zar možemo ulaziti u tuđe živote kako nam je volja? Nemaš obaveza? Boga mi da se posvetimo svi hifzu, ne bi niko imao kada reći:”Selam, kako si?”, a ne da dangubimo po cijele dane. Zar neka sestra može jednoj sestri reći da je glupa jer se obrazuje? Svi bismo mi da nam za šalterima, bolnicama, školama rade žene, po mogućnosti sestre pod hidžabom i kada ih vidimo svane nam taj dan! No, obavezno moramo malo izgibetiti neku koja to radi! Hmm…. Ne pričam po svome hiru, ovo nam je svakodnevnica!
(Ima izuezetaka na ineternetu i Facebooku, predivnih primjera, hajra, koji su namjerno izostavljeni, jer je u prvom planu naše crnilo u duši)
Ako nešto uradiš iskreno u ime Allaha, nema potrebe da “nabijaš” na nos ili da zvocaš kako ti je žao što si nešto uradio ili slično. Pa, stani! To dobro djelo koje si ti radio u “ime Allaha” ti sada ne vrijedi ništa?! Hm…
Kada ćemo svi naučiti da metemo ispred svojih vrata i da savjetujemo brata, sestru u vjeri ili nekoga ko nije nikako u vjeri blago, sa mnogo sabura, lijepih riječi, razumijevanja, oprosta, milosti, bogobojaznosti ? Kada ćemo naučiti da sebe više kritikujemo, a da drugima nalazimo što više opravdanja i da OPRAŠTAMO VIŠE, a ne da jedva čekamo kako ćemo nešto ostaviti za onaj svijet da ti sestri ili bratu oteža vagu ili da se obračunate?! A, blago onima koji najviše opraštaju kada se rasrde! Budite spremni da svaku svoju riječ ponovite! Riječi su poput strijele, kada ih izgovoriš NIKADA SE NE VRATE, a život je bumerang, uvijek nam vrati i da ono što smo mi i drugima. Pa, kada ti neko nepravdu nanese, vidiš da griješi, presaburaj, Allah ti se smilovao. Sutra ćeš ti, možda, biti na “gorem” mjestu, ali od svoje oholosti i prenapuhanosti nećeš vidjeti dalje od svog nosa i svi će biti jadni, kompleksaši, očajni, depresivni, prljavog ili lošeg nijjeta, a samo ćeš ti biti na pravom putu. Ne jedi meso svoga brata, zar mu ne osjetiš smrad? Ne potvaraj nikog i ništa ne govori bez jasnih dokaza! Okupiraj se nečim korisnim u životu bismillah!
Osmjehni se tako ti Allaha! Budi veseo, nasmijan, blag, saburli, iskren ali ne i grub. Danas ljudima osmijeh, lijepa riječ, zagrljaj znače više od dunjaluka, jer je ovoga jako malo. Ovi primjeri su prisutni i za muški i za ženski rod, da Allah popravi stanje. Pisano je u ženskom rodu, jer niko to ne može dočarati i stilski urediti kao što to može ženin jezik. Ko nam je dao toliko pravo da se uzdižemo? Ne hodi po zemlji nadmeno, robe zar si zaboravio?
Emma