Priredio: Amir Durmić
Mnogo je vjerodostojnih hadisa koji nedvojbeno potvrđuju da su ashabi, radijallahu anhum, tražili bereket, tj. blagoslov, u stvarima koje su pripadale Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i da su se natjecali u tome ko će se domoći onoga što je dotaklo Poslanikovo tijelo ili onoga što je sa njega spalo, poput posuđa, odjeće, ostataka hrane ili vode, kose, znoja, pljuvačke, vode koja bi ostala nakon njegovog uzimanja abdesta. To se između ostalog navodi i u hadisu kojeg bilježi Buhari, Sahih, br. 189.
Također, u vjerodostojnim predajama navodi se da su se ashabi liječili vodom u kojoj su prethodno držali vlasi iz Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, kose. Jedna od njih je i predaja u kojoj se navodi da bi Ummu Selema, radijallahu anha, kada bi neko bio pogođen urokom ili se razbolio, u posudu s vodom stavila par Poslanikovih, sallallahu alejhi ve selleme vlasi, a potom bi tu blagoslovljenu vodu dala bolesniku da pije i u tome bi tražili lijek i očekivali izlječenje. (Buhari, Sahih, br. 5896).
Ovo je bilo dozvoljeno i za vrijeme njegovog života, ali i nakon njegove smrti, na što ukazuje Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem, prešutno odobravanje ovih postupaka dok je bio živ, kao i konsenzus ashaba nakon njegove smrti, ali samo pod uvjetom da je kategorički potvrđeno da je dotični predmet ili nešto drugo od nabrojanog pripadalo Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Ovo je bila jedna od Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, posebnosti, tako da nije dozvoljeno tražiti bereket u nečemu što je pripadalo nekome drugom mimo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bez obzira na to koliko ta osoba bila dobra i pobožna.
Treba napomenuti da već stoljećima ne postoji ni jedan jedini predmet niti bilo šta drugo za što se kategorički i sa sigurnošću može reći da je pripadalo lično Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i to iz nekoliko razloga. Prije svega, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, živio je jako skromno, tako da nakon smrti iza njega nije ostalo mnogo materijalnih stvari, što potvrđuje veliki broj vjerodostojnih hadisa. Amr b. Haris kaže: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, (iza sebe) nije ostavio ništa osim svoga oružja, bijele mazge i komada zemlje koji je dao kao sadaku.” (Buhari, Sahih, br. 3098)
Isto tako, ashabi koji su u svome vlasništvu imali nešto što je pripadalo Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, recimo vlasi kose, dijelove odjeće ili neki predmet poput štapa i slično, uglavnom su oporučivali da se to zakopa sa njima u kabur nakon smrti.
Uz sve ovo, od vremena u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, živio prošlo je više od četrnaest vrlo burnih stoljeća, tako da je i ono malo materijalnih stvari koje su mu uistinu i pripadale, u potpunosti uništeno ili trajno izgubljeno. Pored toga, gotovo da nema nijedne muslimanske zemlje u kojoj nema pojedinaca ili grupa koji samouvjereno tvrde da posjeduju nešto od onoga što je pripadalo Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, poput sandala, štapa, sablje, ogrtača, turbana, posude, dlake iz kose ili brade, i tome slično, što su uobrazilje koje se ne mogu potvrditi nijednim validnim argumentom.
A Uzvišeni Allah najbolje zna.