Priredio: Sead ef. Jasavić
Brojni kur’anski ajeti nam obećavaju pomoć i podršku da’avetu i pozivu s kojim su došli Božiji poslanici, kao i njihovim sljedbenicima, iskrenim vjernicima, i neće se spomenuti borba između dobra i zla, a da se nakon toga neće spomenuti smirenost i to da kraj pripada bogobojaznima, da pobjeda pripada poslanicima i da uspjeh i nadmoć pripada vjerničkom taboru. Allah dž.š., kaže: „Mi smo u Zeburu, poslije Tevrata, napisali da će Zemlju Moji čestiti robovi naslijediti. & U ovome je doista pouka za ljude koji se budu Allahu klanjali & a tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.“ (el-Enbija’, 105-107.)
Kako iz navedenog ajeta čujemo, Allahovo obećanje za podršku i pomoć, je već od prije kod Njega zapisano u Knjizi pomno čuvanoj, Levhi-Mahfuzu, u ostalim objavljenim knjigama, kao i u Kur’ani-Kerimu, poput:
„A riječ Naša je davno rečena o robovima Našim, poslanicima: & “Oni će biti, doista, potpomognuti & i vojska Naša će zacijelo pobijediti!” (el-Saffat, 171-173.)
„Mi ćemo, doista, pomoći poslanike Naše i vjernike u životu na ovome svijetu, a i na Dan kad se dignu svjedoci, & na Dan kada krivcima pravdanja njihova neće od koristi biti; njih će prokletstvo i najgore prebivalište čekati.“ (Mu’min, 51-52.)
„Oni koji se suprotstavljaju Allahu i Poslaniku Njegovu biće, sigurno, najgore poniženi. & Allah je zapisao: “Ja i poslanici Moji sigurno ćemo pobijediti!” – Allah je, zaista, moćan i silan.“ (el-Mudžadela, 20-21.)
„Nevjernici su govorili poslanicima svojim: “Ili ćete vjere naše biti ili ćemo vas, doista, iz zemlje naše protjerati!” A poslanicima je Gospodar njihov objavljivao: “Mi ćemo nevjernike, sigurno, uništiti & i poslije njih vas na Zemlji nastaniti. Biće to za one koji će se polaganja računa preda Mnom bojati i koji će od prijetnje moje stahovati.” (Ibrahim, 13-14.)
Nekada se u ajetima pomoć i podrška obećavaju samo Božijim poslanicima, nekada poslanicima i vjernicima zajedno, a nekada samo vjernicima, u čemu nema nikakvog problema jer je pomoć obećana poslanicima ujedno i pomoć njihovim sljedbenicima, iskrenim vjernicima, jer poslanici sami po sebi ne mogu ništa učiniti bez podrške njihovih sljedbenika, dok pomoć koja je obećana vjernicima obuhvata i poslanike jer su oni prvaci međ’ vjernicima!
Kada su u pitanju Božiji poslanici, oni su bez sumnje pomognuti od Allaha dž.š., pogotovu oni od njih kojima je džihad i borba na Allahovom putu bila naređena – takve Božije poslanike neprijatelji nikada nisu mogli savladati. Oni od bžijih poslanika koji su bili ubijani od strane nevjernika – njima džihad i borba na Allahovom putu nije bila naređena.
Za razliku od Božijih poslanika koji su ispunjavali sva svojstva i uvjete da bi bili pomognuti, ostali vjernici su uslovljeni ispunjavanjem određenih svojstava i uslova i neophodnih faktora radi ostvarivanja moći i pobjede na dunjaluku.
Vjernici nekada posustanu u ispunjavanju sebeba i faktora uspjeha i pobjede, ili nekada tragaju za njima ali pogriješe put, ili se ne okite neophodnim svojstvima i osobinama zbog kojih Allah dž.š., pomoć i pobjedu daje. Stoga je pomoć i pobjeda vjernika u uskoj sprezi sa određenim sifatima, svojstvima, osobinama i halovima, koji se prethodno moraju ispuniti kako bi se Božija pomoć i pobjeda stekla.
Allah dž.š., kaže: „Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da će im zacijelo vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi, i da će im sigurno strah sigurnošću zamijeniti; oni će se samo Meni klanjati, i neće druge Meni ravnim smatrati. A oni koji i poslije toga budu nezahvalni – oni su pravi grješnici.“ (Nur, 55.)
Božija pomoć je, ovim ajetom, uslovljena s nekoliko uslova:
1. Postojanje vjerničke skupine – džema’at mu’mina.
2. Činjenje dobrih djela kroz praktičnu primjenu Allahovog Šeria’ata – maksimalno sprovodeći Njegove naredbe, i kloneći se Njegovih zabrana.
3. Ajet se sa riječju „minkum“ odnosi na ashabe što znači da će se odnositi i na sve one koji budu hodili njihovim stazama.
4. Nestanak širka u ibadetu Allahu dž.š., što nam potvrđuje dio ajeta: „oni će se samo Meni klanjati, i neće druge Meni ravnim smatrati.“
Allah dž.š., kaže: „O vjernici, ako Allaha pomognete, i On će vama pomoći i korake vaše učvrstiti.“ (Muhammed, 7.)
Ovim ajetom nam se ukazuje na to da ćemo Allahovu pomoć, podršku i pobjedu steći ako Njegovu vjeru budemo pomagali!
Allah dž.š., kaže: „O vjernici, hoćete li da vam ukažem na trgovinu, koja će vas spasiti patnje nesnosne: & u Allaha i Poslanika Njegova vjerujte i imecima svojim i životima svojim, na Allahovom putu, se borite – to vam je, da znate, bolje – & On će vam grijehe vaše oprostiti i u džennetske bašče vas, kroz koje će rijeke teći, uvesti, i u divne dvorove u edenskim vrtovima; to će biti uspjeh veliki, & a daće vam i drugu blagodat koju jedva čekate; Allahovu pomoć i skoru pobjedu! Zato obraduj radosnom viješću vjernike!“ (el-Saff, 10-13.)
Allahova pomoć i pobjeda je ovim ajetima uslovljena imanom i čvrstom vjerom u Allaha dž.š., i Njegova poslanika, uz borbu na Allahovom dž.š., putu kako imecima tako i životima svojim.
S obzirom na to da su Božiji poslanici bili bezuslovno pomagani, a da je pomoć i podrška Božija vjernicima, uslovljena raznim svojstvima i djelima da se zaključiti da je najbitniji faktor i sebeb Allahove pomoći i pobjede džemata mu’mina – držati se puta Božijih poslanika, njihove prakse i Sunneta, kada je u pitanju podrška i praktikovanje vjere.
Istrajati na putu Božijih poslanika u svakom segmentu našega života, najveća je garancija vjernicima da će uživati sreću na ovom i budućem svijetu. Allah dž.š., nam ovo podrobno objašnjava sljedećim ajetima: „A koliko je bilo vjerovjesnika uz koje su se mnogi iskreni vjernici borili, pa nisu klonuli zbog nevolja koje su ih na Allahovom putu snalazile, i nisu posustajali niti su se predavali – a Allah izdržljive voli – & i samo su govorili: “Gospodaru naš, oprosti nam krivice naše i neumjerenost našu u postupcima našim, i učvrsti korake naše i pomozi nam protiv naroda koji ne vjeruje!” & I Allah im je dao nagradu na ovome svijetu, a na onom svijetu daće im nagradu veću nego što su zaslužili – a Allah voli one koji dobra djela čine (muhsine).“ (Alu Imran, 146-148.)
Svaki džemat vjernika koji ispuni pri sebi svojstvo Ihsana – dobročinstva i robovanja Allahu dž.š., kao da Ga gleda – može se nadati Allahovoj dž.š., pomoći i pobjedi!
Šejhul-Islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Svako ko revnosno slijedi Poslanika s.a.w.s., Allah dž.š., će biti s njime onoliko koliko on slijedi Njegovog Poslanika s.a.w.s.! Allah dž.š., kaže: „O vjerovjesniče, Allah je dovoljan tebi i vjernicima koji te slijede.“ (el-Enfal, 64.) tj. dovoljan je tebi i onima koji te slijede – pa stoga svako ko slijedi Poslanika s.a.w.s., od vjernika, Allah mu je dovoljan, i na taj način Allah dž.š., biva s nekim – apsolutno sa onim ko Poslanika s.a.w.s., slijedi apsolutno, djelomično sa onim ko Poslanika s.a.w.s., slijedi djelomično. Ako neki vjernici u nečemu slijede Poslanika s.a.w.s., pa zbog toga naiđu na nekoga ko im se u tome suprostavlja – Allah im je dovoljan i On je sa njima, i shodno svome slijeđenju imaće Allahove pomoći i podrške, spadajući u značenje ajeta u kojem Allah dž.š., kaže: „Kada reče drugu svome: Ne tuguj, Allah je s nama!“
Srce nečije slijedi Poslanika s.a.w.s., i ako ga možda dotična osoba tijelom svojim ne prati – srce je i dalje osnova čovjeka, što nam potvrđuje i predaja od Enesa b. Malika r.a., kada se Allahov Poslanik s.a.w.s., vratio iz pohoda na Tebuk, pa je, primakavši se Medini, rekao: „Doista u Medini ima ljudi – niste prešli puta, niti ste prešli doline a da nisu bili s vama! Rekoše: Allahov Poslaniče, kako, a sjede u Medini!? Reče: „I ako sjede u Medini – opravdano sjede!“ (Buharija) Dakle, ovi ljudi, su svojim srcima bivali uz Poslanika s.a.w.s., i njegove ashabe u borbi, isto kao da su i bili i fizički s njime u borbi – shodno nijjetima njihovim koje su u srcima imali.
Ako neki čovjek, u nekom mjestu ili vremenu, sprovede nešto od onoga s čime je došao Božiji Poslanik s.a.w.s., a ostali svijet ga ne podrži u tome – Allah dž.š., će biti s njime, i on spada u sljedeći ajet: „Ako ga vi ne pomognete – pa pomogao ga je Allah onda kad su ga oni koji ne vjeruju prislili da ode, kad je s njim bio samo drug njegov, kada su njih dvojica bila u pećini i kada je on rekao drugu svome: “Ne brini se, Allah je s nama!”, pa je Allah spustio smirenost na druga njegova, a njega pomogao vojskom koju vi niste vidjeli i učinio da riječ nevjernika bude donja, a Allahova riječ, ona je – gornja. Allah je silan i mudar.“ (el-Tevba, 40.)
Poslanici se pomažu tako što će se pomagati Allahova vjera s kojom su oni došli, gdje god da je i u čemu god da je, pa ko se s poslanicima složi oni su njihovi ashabi u značenju, i ko od Allahove vjere u praksu sprovede ono što je propisano – Allah je sa onim s čime su poslanici došli, kao i sa onima koji to u praksu sprovedu.
Ko Poslanika s.a.w.s., slijedi, Allah mu je dovoljan, kao i poslaniku: „O vjerovjesniče, Allah je dovoljan tebi i vjernicima koji te slijede.“ (el-Enfal, 64.)“ (Pogledaj: Minhadžul-Sunneh el-Nebevijjeh, 8/348.)
Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha
Imam Sultanija džamije, Plav, Sandžak, CG