Piše: Muhamed Ikanović
Davno nam je naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojasnio da je govor jedna vrsta sihra – obmane i od davnina se ljudi koriste tom metodom manipulacije i zavođenja ljudi. I ako je toga bilo ikada više, onda je to u naše vrijeme.
Često čujete kako nam govore da su firme osnovane, da su uredi i predstavništva otvoreni radi nas, tj. radi mušterija. Naravno da to ljepše zvuči za naše uši nego da nam kažu da su tu da bi nam izvukli novac ili da bi sebi priskrbili zaradu i lijep život.
Odlazeći na radno mjesto ugledah apoteku na kojoj je bila velika reklama “Oaza zdravlja”. Onako na prvi pogled nema tu ništa specifičnog, to je mjesto na koje odlazimo da bismo uzeli ono što će poboljšati naše zdravstveno stanje. Ali, ako se malo u sve to oko nas zadubimo više i pogledamo natpise, marketinške trikove i opis “modernog” načina života, jasno nam je da se zajednica dezorijentira.
“Mi od Kur’ana objavljujemo ono što je lijek i milost za vjernike, a nasilnicima će povećati samo propast.” (El-Isra, 82)
“…i koji me, kad se razbolim, liječi…” (Eš-Šuara, 80)
Koliko je bolesnika kojima prije pomisli na bilo kakav lijek ili odlazak doktoru naumpadnu ovi kur’anski ajeti?
Ovim nipošto ne dovodimo u pitanje upotrebu dozvoljenih metoda liječenja i ne kažemo da je pogrešno da čovjek uradi sa svoje strane ono što može kada je u pitanju liječenje, nego time samo želimo da sebe testiramo: koliko je materijalno obuzelo nas i našu psihu i nadjačalo onaj imanski dio nas.
Zašto, prije negoli odlučimo da uzmemo lijek ili odemo kod ljekara na pregled, ne podignemo ruke i ne zamolimo Onoga koji je u stanju da učini što god želi?
I ne samo to, zašto smo dozvolili da nas toliko obmanu tim slatkim riječima, lijepim sloganima, i udalje nas od suštine našeg življenja? Otkud sad to da je nemoral izvor prosperiteta i sreće? Da je mjesto bučne muzike, polugolih likova, rasturanja droge i alkohola, mjesto opuštanja i odmora?
Zar vjerujemo da ćemo u objektu na kojem je istaknut natpis “Raj”, “Sreća”, “Ljubav”, “Slatki kutak”, “Slatko ćoše”…, u kojem se pijanči i bludniči dokasno u noć – istinski pronaći ono na se aludira u natpisu?
Zar u griješenju prema Allahu ima istinske sreće?!
Zar ima pravog odmora i razonode u onome što je Allah zabranio?!
Ne govorimo o trenutnom stanju koje čovjek nekada osjeti dok se u svemu tome nalazi, nego govorimo o pravom značenju sreće i zadovoljstva.
“Onome ko se bude slijepim pravio da ne bi Milostivog veličao, Mi ćemo šejtana natovariti, pa će mu on nerazdvojni drug postati.” (Ez-Zuhruf, 36)
“A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživiti.” (Ta-ha, 124)
Možda će neko i reći da se u svemu tome lijepo osjeća, ali takvi najčešće nisu osjetili ljepotu pet vakata namaza, posta ramazana, učenja i slušanja Kur’ana, ljepotu pokornosti Allahu.
I konzumiranje droge daje trenutni užitak, ali da li je to stvarno užitak kojem čovjek teži ili nakon tog užitka slijedi dug period bola, kajanja i na kraju teške smrti, što se često dešava.
Oslobodimo se okova modernizma zasnovanog na materijalizmu i vežimo svoja srca za Stvoritelja tih srca! Učinimo da svaki otkucaj našeg srca bude u ime Allaha! Živimo tako da nijedan trenutak ne dozvolimo da bilo šta u našem životu bude prioritetnije od vjere u Allaha i traganja za Njegovim zadovoljstvom i milošću!