Piše: Ersan Grahovac
Udjeljivanje na Allahovom putu ubraja se u najplemenitija i najbolja djela koja jedan vjernik i vjernica mogu da urade. Za to nalazimo veliki broj dokaza u Kur’anu i sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Uzvišeni Allah kaže u Svojoj plemenitoj Knjizi: “Ko je taj koji Allahu drage volje zajam daje, pa mu ga On mnogostruko vraća?” (El-Bekara, 245); “…i više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno” (El-Hašr, 9); “O vjernici, dijelite od lijepih stvari koje ste stekli, i od onoga što smo vam Mi iz Zemlje izveli! Ne izdvajajte ono što ne vrijedi da biste to udijelili, kada ni sami to ne biste primili osim zatvorenih očiju! I znajte da je Allah nezavisan i hvale dostojan!’’ (El-Bekara, 267); “Nećete postići dobro sve dok ne budete dijelili od onoga što vam je drago!” (Ali Imran, 92)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko udijeli polovinu datule iz lijepo stečenog imetka, a Allah samo prima što je lijepo, Allah će je primiti Svojom desnicom, a zatim je uvećati njenom vlasniku kao što neko od vas odgaja ždrijebe sve dok ne bude poput brda.” (Muttefekun alejhi)
“Čuvajte se nepravde, jer će nepravda biti tama na Sudnjem danu. Čuvajte se škrtosti, jer je škrtost uništila one koji su bili prije vas i podstakla ih da međusobno prolijevaju krv i skrnave svoje svetinje.” (Muslim)
“Zaklinjem se na tri stvari i dobro upamtite što ću vam reći: sadaka neće čovjeku umanjiti imetak, niti će se čovjeku učiniti nepravda, pa se u njoj strpi, a da mu Allah neće povećati ponos, i neće čovjek otvoriti vrata prosjačenja a da mu Allah neće otvoriti vrata siromaštva.” (Bilježi Tirmzi, a Albani kaže da je vjerodostojan)
Hakim b. Hizam upitao je Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Koja je najbolja sadaka?”, a on je odgovorio: “Počni od onih koje izdržavaš.” (Muttefekun alejhi) Također, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Koliko god udijelio na svoju porodicu bit ćeš nagrađen za to, čak i za zalogaj koji staviš u usta svoje supruge.” (Bilježe Ibn Ebu Dun’ja i imam Ahmed sa vjerodostojnim senedom)
Prve generacije muslimana shvatile su vrijednost udjeljivanja na Allahovom putu i ostavili su nam mnogo primjera tog hajra, koji ćemo u narednim redovima jednim dijelom spomenuti.
Udjeljivanje kod prvih generacija
– Od Omera b. Hattaba, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio nam je da udijelimo, a ja sam imao imetka, pa rekoh: ‘Ako ikada preteknem Ebu Bekra, to će biti danas.’ Donesoh pola svog imetka, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Šta si ostavio svojoj porodici?’ Rekoh: ‘Ostavio sam im isto ovoliko.’ Zatim dođe Ebu Bekr sa svim što je imao, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita ga: ‘Šta si ostavio svojoj porodici?’, na što on odgovori: ‘Ostavio sam im Allaha i Njegovog Poslanika.’ Tada rekoh: ‘Tako mi Allaha, nikada ga ni u čemu neću moći preteći.’” (Bilježe Tirmizi i drugi sa vjerodostojnim senedom)
– Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stigao u Medinu, vidio je da ima veoma malo slatke vode koja se vadila iz bunara zvanog Ruma. Tada Poslanik reče: “Ko će kupiti bunar Ruma i uvakufiti ga muslimanima, pa da dobije nagradu u Džennetu?” Prije Poslanikovog dolaska uzimanje vode iz tog bunara se naplaćivalo, jer je to bilo privatno vlasništvo. Poslanik je rekao vlasniku: “Da li ćeš ga prodati za izvor u Džennetu?”, a on odgovori: “Allahov Poslaniče, ja i moja porodica imamo samo ovaj bunar (kao izvor prihoda).” To je došlo do Osmana, radijallahu anhu, pa ga kupi za trideset pet hiljada srebrenjaka. Zatim je otišao kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i upitao ga: “Da li i meni obećavaš ono što si ponudio njemu?”, Poslanik odgovori: “Da.” Osman tada reče: “Uvakufio sam ga muslimanima.” (Vidjeti: Tuhfetul-ahvezi Šerhu Sunenit-Tirmizi, 10/196)
– Ibn Šihab ez-Zuhri pripovijeda: “Osman, radijallahu anhu, udijelio je devet stotina i četrdeset deva i šezdeset konja za vojsku u teškoći, koja se spremala za Bitku na Tebuku. Zatim je došao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, sa deset hiljada zlatnika i prosuo ih ispred njega. Poslanik ih poče prevrtati rukom i govoriti: ‘Nakon ovoga Osmanu nijedno djelo neće naškoditi.’” (Vidjeti: Sunenut-Tirmizi, broj hadisa 3785. Sened je vjerodostojan.)
– Nafi’a, sluga Abdullaha b. Omera, radijallahu anhu, kaže: “Ibn Omer nije umro dok nije oslobodio preko hiljadu robova.” (Vidjeti: Hil’jetul-evlija, 1/296)
– Enes, radijallahu anhu, pripovijeda: “Ebu Talha je imao najviše palmi među ensarijama, a od svih palmi najdraži mu je bio vrt Bejruha, koji je davao lijepe plodove i u kojem je tekao izvor slatke vode. Nekada bi i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dolazio u taj vrt i pio tu svježu vodu. Kada je objavljen ajet: ‘Nećete postići dobročinstvo sve dok ne udijelite od onoga što volite…’ (Ali Imran, 92), Ebu Talha ode Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i reče: ‘Allahov Poslaniče, Allah je rekao: – Nećete postići dobročinstvo sve dok ne udijelite od onoga što volite…, a ja volim svoj imetak u Burejhi i to je sadaka čijoj se nagradi nadam kod Allaha. Učini s njom ono što misliš da je najbolje.’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Divno, divno, doista je to imetak od kojeg ćeš imati profit! Doista je to imetak od kojeg ćeš imati profit! Čuo sam šta si rekao i smatram da to trebaš podijeliti bližnjima.’” (Hadis bilježe Malik u Muvetti i Ahmed u Musnedu s vjerodostojnim senedom)
– Su’da, Talhina supruga, pripovijeda: “Jednom prilikom dođe Talha namrgođenog lica, pa ga upitah: ‘Zašto si namrgođen, šta ti je?’, a on reče: ‘Moj imetak se umnožio pa me je zabrinuo.’ Rekoh: ‘Šta te rastužuje? Podijeli ga svom plemenu.’ On zatim pozva svoje pleme i podijeli ga tako da ništa nije ostalo. Podijelio je četiri stotine hiljada srebrenjaka.” (Bilježi ga Taberani u El-Mu‘džemul-kebiru sa vjerodostojnim senedom)
– Talha je jednom prilikom prodao plac za sedam stotina hiljada srebrenjaka, pa je taj novac prenoćio kod njega, zbog čega je bio zabrinut. Čim je osvanuo – sve to je podijelio. (Bilježi imam Ahmed u Musnedu i Haraiti u Mekarimul-ahlak)
– Prenosi se da je Omer, radijallahu anhu, poslao četiri stotine zlatnika Ebu Ubejdi el-Džerrahu, poručivši svom izaslaniku: “Daj ovo Ebu Ubejdi, a zatim pričekaj u njegovoj kući dok ne vidiš šta će učiniti s tim novcem.” Kada je izaslanik stigao kod Ebu Ubejde, reče mu: “Vladar pravovjernih poručuje ti da ovaj novac upotrijebiš za svoje potrebe.” Ebu Ubejda reče: “Allah pojačao vezu s njim i smilovao mu se!”, a zatim je sve podijelio. (Bilježi Taberani u El-Mu‘džemul-kebiru, 2/33)
– Kajs b. Sa‘d b. Ubada, koji bijaše poznat po udjeljivanju i velikodušnosti, razbolio se jednom prilikom, ali iz nekog razloga njegova braća po vjeri nisu ga obilazila. On se poče raspitivati o njima dok ga neko ne obavijesti da su izostali jer se stide što su mu dužni. On na to reče: “Allah ubio imetak koji sprečava braću da se posjećuju”, a zatim naredi čovjeku da poviče: “Ko je bio dužan Kajsu, neka zna da mu je to halalio.” Nakon toga u posjetu mu je navalilo toliko ljudi da još nije ni noć nastupila, a njegov kućni prag bio je polomljen zbog mnoštva posjetilaca. (Vidjeti: Medaridžus-salikin, 3/304)
– Hammad b. Ebu Sulejman svakog ramazanskog dana finansirao je iftar za pedeset osoba, a svake noći obukao bi ih u novu odjeću. (Vidjeti: Sijeru ‘alamin-nubela, 5/238)
– Od Hasana el-Basrija prenosi se da je rekao: “Doživio sam ljude koji su obavezali svoje porodice da nikada ne odbiju prosjaka.” (Vidjeti: Ibn Dževzi, El-Birr, 212)
– Od Muhammeda b. Sirina prenosi se da je rekao: “Sa‘d b. Ubada u svoju je kuću svake noći dovodio osamdeset siromaha od ehlus-suffe na večeru.” (Vidjeti: Henad b. Sirri, Ez-Zuhd, broj hadisa 762)
– Er-Rebi‘a kaže: “Išao sam iza Šafije, kad dođe neki čovjek i dade mu parče tkanine rekavši: ‘Ja sam bakalin, moj kapital je srebrenjak, a nedavno sam se oženio pa mi pomozi.’ Šafija reče: ‘O, Rebi‘a, daj mu trideset zlatnika i traži mu halala od mene.’ Rekoh: ‘Allah ti dao svako dobro, ovome je dovoljno i deset srebrenjaka!’, a on reče: ‘Teško tebi! I trideset zlatnika mu je malo!’” (Vidjeti: Sijeru ‘alamin-nubela, 8/249–250)
– Humejdi kaže: “Šafija je došao u Sanu gdje razape šator. Imao je deset hiljada zlatnika, pa mu ljudi počeše dolaziti i tražiti, te je udijeljivao sve dok šator nije spakovan.”
Greške onih koji udjeljuju
Ibn Kajjim el-Dževzijje kaže: “Ukoliko sadaku poprate prigovaranje i uvrede – poništit će je. Primjer takve sadake poput je primjera zemlje na kamenu koju žestoka kiša odnese tako da ostane samo kamen. Ako razmisliš o ovom dubokom primjeru i njegovom poklapanju sa onim za šta je naveden, shvatit ćeš veličanstvenost Kur’ana. Srce licemjernog udjeljivača koji prebacuje i ezijeti zbog udjeljivanja poput je kamena zbog svoje okrutnosti usljed nedostatka imana, iskrenosti i dobročinstva, a djelo koje je uradio radi nečeg drugog, mimo postizanja Allahovog zadovoljstva, poput je zemlje na tom kamenu. Tvrdoća kamena ispod te zemlje sprečava nicanje biljaka i postojanost zemlje prilikom spuštanja obilne kiše, jer ta zemlja nije spojena sa zemljom ispod nje koja bi prihvatila vodu i iznjedrila travu. Tako i srce licemjernog udjeljivača nije postojano prilikom kiše Allahovih naredbi, zabrana i kaderskih odredbi, pa kada se na njega spusti Objava – otkloni se tanki sloj zemlje koji je na njemu bio i otkrije se go kamen na kojem nema biljaka. Ovo je primjer koji je Uzvišeni Allah naveo za licemjera i njegovo udjeljivanje, koje na Sudnjem danu ništa neće vrijediti iako će mu tada dobra djela biti najpotrebnija. A Allah upućuje na Pravi put.” (Vidjeti: Ibn Kajjim, I‘lamul-muvekkiin, 1/142)
“Neki čine varke da bi se poništio uzrok obaveznosti nekog djela prije nego što obaveznost stupi na snagu. Primjer za to jeste spletka za poništavanje obaveze zekata time da čovjek svoj imetak (privremeno) pokloni nekome od članova porodice prije nego što taj imetak pregodini kod njega, a nakon toga vrati imetak.” (Vidjeti: Igasetul-lehfan min misajidiš-šejtan, 2/82)
“Uzvišeni Allah obaveznim je propisao izdvajanje zekata iz imetka bogataša radi njihovog čišćenja i milosti prema siromašnima, otklanjajući njihovu neimaštinu. Pravljenje spletke da obaveznost zekata ne bi stupila na snagu predstavlja poništavanje navedenih ciljeva.” (Igasetul-lehfan min misajidiš-šejtan, 2/84)