Preveo: Salih ef. Haušić
Zaista hvala pripada Allahu, Njega hvalimo i od Njega pomoć i oprost tražimo, utječemo se Allahu od zla nas samih i od naših loših djela. Koga Allah, dž.š., uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a koga On u zabludi ostavi, niko ga ne može uputiti. Svjedočim da nema boga osim Allaha, Jedinog, koji nema saučesnika, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i poslanik, neka je salavat na njega, njegovu časnu porodicu, njegove ashabe, kao i na sve one koji ih slijede u dobru do Kijametskog dana.
”O vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao muslimani!” [1]
”O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allaha se bojte – s imenom čijim jedni druge molite – i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vama bdi.” [2]
”O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu, On će vas za vaša dobra djela nagraditi i grijehe vam vaše oprostiti. A onaj ko se Allahu i Poslaniku Njegovu bude pokoravao – postići će ono što bude želio.” [3]
A zatim:
Bojte se Allaha istinskom bogobojaznošću i znajte da On nad vama ima kontrolu i kada ste sami, i znajte da ćete se sa Njim susresti i Njemu vratiti. Vršite obračun sami sa sobom, vagajte sami svoja djela i spremajte se za Najveći obračun u kome će vaša djela biti izložena:
”Tada ćete ispitivani biti, i nijedna tajna vaša neće sakrivena ostati.” [4]
Od velikih Allahovih blagodati, u životu na ovom svijetu, jeste i to što ljudima olakšava formiranje porodice i daruje im dobre bračne drugove. To je Njegovo veličanstveno znamenje, vidna blagodat, koju je dao kao smiraj, samilost i ljubav:
”…i jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju.” [5]
Čovjek u kući nalazi najbolje sklonište, duševni mir nakon napornog posla i truda, i samo se unutar vlastite kuće mogu odložiti životne tegobe. Žena samo u svojoj porodici može potpuno sačuvati čednost, ugled i dostojanstvo. Čestito potomstvo može se podizati samo u sretnom okruženju, uz čestitog oca i topli majčinski zagrljaj, daleko od svađe, brige, neslaganja i stalnih nesuglasica.
Islam želi da porodica bude tvrđava ljubavi i sloge, i rasadnik dobročinstva i svakog dobra, a od supružnika, ta dva osnovna stuba porodice, traži da budu uzor lijepog ponašanja i da dosljedno ispunjavaju svoje obaveze i poštuju prava svoga partnera, kako bi oboje postigli željenu sreću, nakon što osnovno obilježje u porodici bude ljubav i sreća, a najčešće riječi koje se čuju u odajama budu riječi pune samilosti i čistoće, daleko od varanja i obmanjivanja. Mnogi supružnici, ili bolje rečeno svi, očekuju da u kući pronađu odmor, smiraj i sigurnost. Svi oni tragaju za srećom uz supružnika i udaljavaju se od onoga što bi im moglo narušiti sreću i uznemiriti ih.
Stoga je islam, radi očuvanja te plemenite bračne veze i sreće supružnika, zabranio sve što bi moglo bračnu slogu zamijeniti međusobnim neprijateljevanjem i naredio je da svako od njih dvoje ispunjava svoje obaveze, u cijelosti poštuje prava svoga supružnika, oprašta mu pogreške i skriva njegove prijestupe onoliko koliko to može. Allah, subhanehu ve te’ala, podstiče muškarca da skladno živi sa svojom suprugom i zabranjuje mu sve što bi ih moglo razdvojiti, a naređuje mu da sa njom lijepo postupa i kada kod nje nešto prezire, kako bi se izbjegao razvod i uništenje bračne zajednice.
”O vjernici, zabranjuje vam se da žene kao stvari nasljeđujete, preko volje njihove, i da im teškoće pričinjavate, s namjerom da nešto od onoga što ste im darovali prisvojite, osim ako budu očito zgriješile. S njima lijepo živite! A ako prema njima odvratnost osjetite, moguće je da je baš u onome prema čemu odvratnost osjećate Allah veliko dobro dao.” [6]
Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Mu’min ne može mrziti mu’minku, jer ako ne bude zadovoljan jednom njenom osobinom, zadovoljan je drugom osobinom.”[7]
Vjerovjesnik, r , podsjeća muškarca na ženinu prirodu, kako on ne bi od nje tražio ono što je preko njenih mogućnosti. Ebu Hurejre, r.a., također prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: ”Oporučujem vam da prema ženama budete pažljivi, budući da je žena stvorena od krivog rebra čiji je vrh najiskrivljeniji (odnosno da je osjetljive, emotivne naravi). Ako ga pokušaš ispraviti – slomit ćeš ga, a ako ga ne budeš ispravljao – ostat će savijeno. Stoga, budite pažljivi prema ženama!” [8]
U Muslimovoj predaji stoji: ”Žena je stvorena od rebra i nema načina da se ispravi; zato ako želite da uživate sa njom, možete uživati uz njenu iskrivljenost. A ako pokušate da je ispravite, slomit ćete je, a slomiti je znači razvesti je.”
A kada u braku dođe do poremećaja, kada se bura problema počne poigravati s porodicom, kada se supruga počne oholo udaljavati od muža iskazujući mu neposlušnost, kada zanemari osnovne obaveze prema mužu i počne nipodaštavati dobro koje joj on čini, tada islam propisuje lijek prožet pravednošću i milošću, a mužu naređuje blagost, skromnost i strpljivost u ophođenju prema supruzi, daleko od brzopletog donošenja odluka i srdžbe, i od njega traži da obuzda svoj bijes i dobro razmisli o svojim postupcima i da bude blag prema svojoj supruzi.
Uzvišeni Allah kaže:
”Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato što oni troše imetke svoje. Zbog toga su čestite žene poslušne i za vrijeme muževljeva odsustva vode brigu o onome o čemu treba da brigu vode, jer i Allah njih štiti. A onih čijih se neposlušnosti pribojavate, vi posavjetujte, a onda se od njih u postelji rastavite, pa ih i udarite; kad vam postanu poslušne, onda im zulum ne činite! – Allah je, zaista, uzvišen i velik!” [10]
Prvi lijek za taj problem je savjetovanje i usmjeravanje supruge, ukazivanje na pogreške i manjkavosti, podsjećanje na prava i dužnosti i zastrašivanje Allahovom srdžbom, a sve to treba činiti blago i smireno, koristeći metod podsticanja i zastrašivanja.
Ako ovaj metod ne bude djelotvoran, islam propisuje rastavljanje u postelji. Muž pri tome ne napušta spavaću sobu niti krevet u kome sa suprugom spava, nego joj samo leđa u postelji okreće i ne prilazi joj. Zapravo, muž ostaje uz suprugu, ali takvim postupanjem pokazuje svoju muškost i svoju odlučnost. To snažno djeluje na ženu i djelotvorno liječi njeno zastranjivanje i ispravlja njeno ponašanje.
A ako ni taj lijek ne bude dovoljan, islam dopušta da se žena blago udari, s ciljem da se popravi i lijepo odgoji, ali taj udarac ne smije joj nanijeti nikakve tjelesne povrede, jer je njegova svrha samo da se ženi ukaže na pogreške.
U hadisu od Behza b. Hakima od Muavije b. Hajde el-Kušejrija, od njegovog oca, od njegovog djeda, prenosi se da je rekao: ”Allahov Poslaniče, kakva su prava naših žena kod nas?” On reče: ”Da je nahraniš kada jedeš, da je odjeneš kada sebe odijevaš. Nemoj je udarati po licu niti je ružno grditi, i nemoj je ignorirati osim u svojoj kući.”[11]
Ebu Davud kaže da riječi ”niti je ružno grditi” znače: ne reci joj ni ”Allah te odvratnom učinio”.
Sve spomenute mjere preduzima suprug kako bi se njegova supruga urazumila i popravila, bez intervencije sa strane. Međutim, ako i poslije toga među njima bude vladala nesloga, Uzvišeni Allah naređuje da neko od pravednih, objektivnih i dobrih vjernika posreduje u njihovom pomirenju. Kaže Allah, subhanehu ve te’ala:
”A ako se bojite razdora između njih dvoje, onda pošaljite jednog pomiritelja iz njegove, a jednog pomiritelja iz njene porodice. Ako oni žele izmirenje, Allah će ih pomiriti jer Allah sve zna i o svemu je obaviješten!” [12]
Sve je to milost Uzvišenog Allaha, koji dobro poznaje Svoje robove i zna da se u opstanku njihovog braka krije velika korist za njih. Razvod braka je Allahu najmrže dozvoljeno djelo; to je težak udarac za ženu, razbijanje djece, razdor za porodicu i propast za kuću.
Ako nijedna od ovih metoda nije djelotvorna, ostanak u bračnoj zajednici je štetan za jednog ili oba supružnika, a koristi u toj zajednici više nema, i tada je Uzvišeni Allah, iz Svoje milosti prema supružnicima, propisao razvod braka, kako bi uklonio štetu i dao priliku da svako od njih pronađe za sebe boljeg sudruga. Uzvišeni Allah kaže:
”A ako se njih dvoje ipak rastave, Allah će ih, iz obilja Svoga, neovisnim učiniti; – Allah je neizmjerno dobar i mudar.” [13]
Allah, subhanehu ve te’ala, povjerio je mužu pravo na razvod braka, a ne ženi, pa je njegova obaveza da prije korištenja tog prava iskoristi sva propisana sredstva i poduzme sve preventivne mjere radi očuvanja bračne zajednice i sprečavanja rušenja porodice. Te propisane metode, uz Allahovu pomoć, često rješavaju bračne probleme na lijep način. Međutim, kada ti problemi postanu nerješivi, a zajednički život postane nesnošljiv, tada nema nanošenja štete ni sebi ni drugima, i muž ima pravo da posegne za tim pravom i okonča brak.
Kada brak postane nepodnošljivi džehennem i kada u njemu nestane ljubavi, samilosti i smiraja, tada je razvod braka najbolje što se može učiniti i niko razuman tada ne sumnja u njegovu korisnost.
Međutim, islam zabranjuje razvod kada ne postoji opravdan razlog za njega, a također zabranjuje sve ono što bi ženu moglo omraziti njenom mužu i zbog čega bi on razmišljao o korištenju prava na razvod. Činiti takvo nešto je veliki grijeh i kazna za njega bit će bolna, a od onoga ko tako postupa ograđuje se Allahov Poslanik, s.a.v.s., riječima: ”Nije naš onaj koji odvrati ženu od njezina muža ili roba od njegova gospodara (vlasnika).” [14]
Ako muž prezire suprugu i ne želi da ostane sa njom u braku, Allah mu zabranjuje da od nje traži da se ona iskupi svojim imetkom da bi se od njega razvela, i u tom slučaju mužu je naređeno da je pusti bez ikakve naknade, riječima Uzvišenog Allaha:
”O vjernici, zabranjuje vam se da žene kao stvari nasljeđujete, preko volje njihove, i da im teškoće pričinjavate, s namjerom da nešto od onoga što ste im darovali prisvojite, osim ako budu očito zgriješile. S njima lijepo živite…” [15]
Ibn Abbas, a.s., rekao je: ”Ovdje se misli na čovjeka koji živi sa suprugom s kojom ne želi ostati u braku, a dužan joj je isplatiti mehr, te joj pričinjava poteškoće da bi ona tim mehrom od njega kupila pravo na razvod.”
Braćo! Allah, subhanehu ve te’ala, dao je i ženi pravo da prekine brak kada život s njenim mužem postane nepodnošljiv, zbog nepravde koju joj on čini, uskraćivanja njenih osnovnih prava ili pak nekog drugog šerijatski opravdanog razloga.
Ako se žena boji da će je muž zapostaviti i zanemariti, Uzvišeni Allah propisuje rješenje i za taj problem, u Svojoj plemenitoj Knjizi:
”Ako se neka žena plaši da će joj muž početi joguniti ili da će je zanemariti, onda se oni neće ogriješiti ako se nagode – a nagodba je najbolji način – ta ljudi su stvoreni lakomi! I ako vi budete lijepo postupali i Allaha se bojali – pa, Allah dobro zna ono što radite.” [16]
Rješenje je u izmirenju i nagodbi da se odustane od nekih materijalnih ili drugih ličnih prava kako bi se očuvao brak i spasila djeca, jer je to korisnije od razvoda i međusobnog udaljavanja supružnika.
Ako se ni to ne mogu dogovoriti, ženi je dozvoljeno da se iskupi imetkom (svojim mehrom), koji ona daje mužu radi rastave braka:
”…a ako se bojite da njih dvoje Allahove propise neće izvršavati, onda im nije grehota da se ona otkupi…” [17]
Buharija, a i drugi bilježe da je Ibn Abbas, r.a., rekao: ”Supruga Sabita b. Kajsa došla je Vjerovjesniku, s.a.v.s., i rekla: ‘Allahov Poslaniče, Sabit b. Kajs nema mahane u ponašanju niti u vjeri, ali ja prezirem nezahvalnost u islamu’ (Htjela je reći da se boji da će zanijekati muževo pravo nad njom po islamu, pa je tražila da se rastavi). Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao joj je: ‘Hoćeš li mu vratiti njegovu bašču?’ ‘Da’, odgovorila je. Na to je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao njenom mužu Sabitu, radijallahu anhu: ‘Prihvati bašču i razvedi je!”’ Mehr koji je Sabit dao toj ženi pri sklapanju braka bio je taj palmovik, tako da je prihvatio da mu ona vrati mehr u zamjenu za razvod braka.
Braćo! Islam je ženi dao pravo da traži razvod braka kada joj život sa mužem postane nepodnošljiv i težak zbog njegovog lošeg ponašanja prema njoj, ali joj je strogo zabranio da traži razvod bez opravdanog razloga.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ”Ženi koja zatraži od muža razvod braka bez razloga, zabranjen je miris Dženneta.” [19]
Braćo, bojte se Allaha, poštujte Njegove propise, ne prelazite granice koje je On postavio i slijedite upute Njegovog Poslanika, s.a.v.s.
Allaha molimo da se okoristimo uputom iz Njegove Knjige i sunnetom Njegovog poslanika Muhammeda, s.a.v.s. Od Allaha oprosta tražim za sebe i za vas i za sve druge muslimane od svih grijeha, a tražite oprosta i vi, jer On grijehe oprašta i milostiv je.
Drugi dio hutbe
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Svjedočim da je samo On istinski Bog i da nema sudruga, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i poslanik.
Braćo vjernici, bojte se Allaha, budite Mu zahvalni i pokorni u svemu što vam propisuje, i znajte da On nad vama ima potpunu kontrolu i da ćete se Njemu vratiti.
Braćo! Mnogi muževi griješe što misle da je prijetnja ženi razvodom braka i sama obznana razvoda najbolje i jedino ispravno rješenje za bračne probleme i međusobne razmirice, te ne znaju razgovarati sa suprugom a da u tom govoru ne spomenu razvod: čine to pri ulasku u kuću, pri izlasku iz nje, kada ženi nešto zabranjuju ili naređuju, i tako stalno postupaju. Takvo ponašanje zapravo je poigravanje sa Allahovim ajetima i veliki grijeh, kojim sami ruše svoju kuću i izlažu se opasnosti da izgube porodicu i suprugu.
Braćo! Danas je razvod braka česta pojava, jer su porodična pitanja došla u ruke neodgovornih i nerazumnih ljudi, koji misle da su sklapanjem braka ženu učinili svojim robom i svojim vlasništvom: oni u kuću ulaze i izlaze prijeteći razvodom, pri objedovanju također prijete razvodom, a supruga živi u stalnom strahu i od muža joj dolaze samo problemi.
Oni zaboravljaju da je bračna veza snažna i ozbiljna, da su korijeni te zajednice duboki i da je utemeljena na međusobnim pravima i dužnostima, kao što kaže Allah, subhanehu ve te’ala:
”…One imaju isto toliko prava koliko i dužnosti, prema zakonu…”[20]
Prenosi se od Sulejmana b. Amra el-Ahvesa el-Džušemija da je čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., na Oprosnom hadždžu, da je rekao: ”I lijepo sa ženama postupajte, jer su one zatočenice kod vas. Ništa drugo vi od njih nemate, izuzev ako očit razvrat počine, pa ako to urade, onda ih napustite u postelji i udarite ih tako da ih ne ozlijedite. Ako vam žene budu poslušne, nemojte im otežavati. Vi imate svoja prava kod njih, a i one imaju svoja prava kod vas. Vaše pravo kod njih je da u vašu postelju ne primaju nikoga, osim vas, i da u kuću ne primaju onoga koga vi ne volite, osim s vašom dozvolom. A njihovo pravo kod vas je da se prema njima lijepo ophodite i da im date pristojnu hranu i odjeću.” [21]
Riječi ”jer su one zatočenice kod vas” ukazuju na to da su muževi preuzeli brigu o njima, da su one nejake, te su njihova prava kod muževa velika i oni se s tim pravima ne smiju poigravati.
Neki ljudi se, Allah ih uputio, poigravaju sa institucijom braka, pa tako neki razvod braka daju zbog najmanje sitnice i prvog nesporazuma sa ženom, nanoseći na taj način štetu i sebi i svojoj supruzi. Također, ima i onih koji stalno mijenjaju žene: ožene se, a ubrzo nakon toga se razvode da bi oženili drugu ženu, a to čine zato što su veoma bogati, ili pak, iz nekog drugog razloga. Poigravaju se sa muslimankama i onim što je sveto za muslimane i razvode se bez opravdanog razloga. Treba znati da su takvi postupci u najmanju ruku pokuđeni i loši.
Neki ljudi brzopleto, s lahkoćom i zbog sitnog razloga, izgovaraju riječi kojima razvod braka postaje validan. Pribjegavaju razvodu braka umjesto šerijatski propisanim zakletvama, i kada hoće da se zakunu sebi ili nekome drugome da će nešto uraditi, kažu ”tako mi mog braka”, ili ”ako to ne uradim, pustit ću svoju ženu”. Kada ne uspiju izvršiti ono na što su se zakleli razvodom braka, dolaze u neželjenu situaciju i onda traže iz nje izlaz.
Neki riječi kojima se razvode od žene izgovaraju iz šale, a Vjerovjesnik, r , rekao je: ”Tri stvari se smatraju ozbiljnim i onda kada se čovjek šali: brak, razvod i vraćanje razvedene žene.” [22]
Tirmizi kaže da su po ovom hadisu postupali Vjerovjesnikovi, s.a.v.s., ashabi i svi drugi islamski učenjaci.
Neke muževe u trenutku ljutnje obuzme šejtan do te mjere da ženi daju talak bain – definitivni razvod braka (tj. tri razvoda odjednom) poslije kojeg supružnici više ne mogu nastaviti zajednički život. Taj postupak je strogo zabranjen.
Islam je precizno odredio proceduru za razvod braka koja umanjuje mogućnost da se on desi i umanjuje mogućnost da supružnici jedno drugome nanose štetu razvodom braka. Mužu je dao mogućnost da se od žene rastavi jednom ili dva puta u periodu u kome je ona čista, tj. između dvije mjesečnice, pod uvjetom da u tom periodu nije imao sa njom spolni odnos. Nakon toga ostavit će je da čeka iddet (priček) koji traje tri puna perioda menstruacije. Žena i muž u tom periodu imaju vremena da razmisle o svojim postupcima, pokaju se za eventualne greške i nastave bračni život. Ako se muž vrati svojoj supruzi, u toku trajanja iddeta, oni mogu nastaviti bračni život, bez sklapanja novog ugovora, bez svjedoka, bez mehra i svega drugog što prati sklapanje braka. Međutim, desi li se da u braku dođe do ponovnih nesuglasica, onda se postupak od prvi put u potpunosti ponavlja. Ako istekne iddet a on joj se ne vrati, ona je od njega razvedena, i ako odluči da je vrati, mora sklapati potpuno novi bračni ugovor sa njom, uz sve potrebne preduvjete za brak.
Ovakav razvod braka dopustio je Mudri Zakonodavac, slavljen neka je On:
”Puštanje može biti dvaput, pa ih ili velikodušno zadržati ili im na lijep način razvod dati…” [23], tj. ako se od nje rastaneš prvi ili drugi put, na tebi je da doneseš odluku hoćeš li joj se vratiti u periodu iddeta s ciljem da nesuglasice ispravite i lijepo jedno s drugim živite, ili ćeš sačekati da istekne period iddeta i od nje se rastaviti razvodom nakon kojeg se brak može obnoviti, i lijepo je pustiti, bez da joj ikakvu nepravdu naneseš.
Razvod braka – talak bain dijeli se na: el-bejnunetus-sugra i el-bejnunetul-kubra (mali i veliki). El-bejnunetus-sugra nastupa kada muž nakon prvog ili drugog razvoda braka iskoristi svoje pravo da se vrati ženi u periodu iddeta. Istekne li iddet, supružnici, ako žele nastaviti bračni život, moraju ugovoriti novi mehr i uz svjedoke izvršiti potpuno novi akt vjenčanja. Žena u ovom slučaju može odbiti ponovno stupanje u brak, pa je muž ne može prisiliti na brak, ako to ona ne želi. To znači da istekom iddeta, koji traje tri mjeseca, muž gubi pravo na bračnu zajednicu sa svojom ženom i nastavak zajedničkog života ovisi o njenoj volji.
Ako bi se muž ponovo vratio svojoj ženi u toku iddeta i rekao joj da želi nastaviti bračni život, oni mogu nastaviti brak, ali su iskoristili dvije privremene rastave, koje su im Kur’anom dozvoljene.
Uzvišeni Allah kaže:
”O Vjerovjesniče, kada htjednete žene da pustite, vi ih u vrijeme kada su čiste pustite, a onda vrijeme koje treba da prođe brojte i Allaha, Gospodara svoga, bojte se…”[24], tj. pustite ih kada nemaju mjesečnicu i čiste su, ako u tom čistom periodu niste imali odnos sa njima.
Razvesti se od žene definitivnim razvodom, tj. dati joj tri razvoda odjednom, haram je. Međutim, ako muž tako postupi, razvod braka je punovažan i ona se od njega potpuno razvodi, i nije im dopušteno da žive u bračnoj zajednici, osim ako se žena uda za drugog muškarca s ciljem da sa njim živi, a ne da postane dopuštena prvom mužu. Ako je taj drugi muž pusti ili umre, poslije iddeta, može se vjenčati za prvog muža, ako ona na to pristane. Ako bi se s drugim mužem sklopio dogovor da je oženi samo zato da bi ponovo postala dopuštena prvom mužu i da je pusti prije odnosa sa njom, to je također strogo zabranjeno. Isto tako je zabranjeno ženi dati razvod braka dok je u mjesečnici, kao i u periodu dok je čista ako je u tom periodu sa njom imao odnos, jer ona možda nosi njegovo dijete začeto tokom tog odnosa.
Alija b. Ebi Talib, r.a., rekao je: ”Neka se niko od vas ne rastaje osim na način propisan sunnetom Poslanika, s.a.v.s., pa da se poslije zbog toga kaje. Da se ljudi pridržavaju propisa koje je Uzvišeni Allah odredio za razvod, nikada se ne bi desilo da razvod braka bude u rukama žene. Muškarac koji želi razvod, daje jedan razvod i čeka da prođu tri mjesečna pranja, a u tom periodu ima pravo da se vrati ženi kada god želi.”
Mnogi muslimani ne znaju da žena poslije talaka redž’ija – opozivog razvoda braka, tj. razvoda poslije kojeg muž ima pravo da vrati ženu i nastavi sa njom život, ostaje u njegovoj kući tri mjesečna pranja, odnosno u vremenu tri mjesečna pranja. Uzvišeni Allah tu njegovu kuću naziva njenom kućom, pa kaže:
”…Ne tjerajte ih iz stanova njihovih – a ni one neka ne izlaze – osim ako očito sramno djelo učine. To su Allahovi propisi. Onaj koji Allahove propise krši – sam sebi nepravdu čini. Ti ne znaš, Allah može poslije toga priliku pružiti.” [25]
Zbog ostanka razvedene supruge u kući muža, postoji velika vjerovatnoća da će se jedno drugome vratiti i nastaviti zajednički živjeti. A ko zna, Allah im poslije toga može pružiti priliku da lijepo žive i može zbližiti njihova srca.
Braćo, Allah vam se smilovao, Njega se bojte i granice koje je On odredio ne prelazite. Čuvajte svoje kuće, supruge i djecu i međusobne razmirice na lijep način ispravite.
Donosite salavat na Poslanika, koji dođe da opominje i radosne vijesti prenese, na onoga ko je poput svjetiljke pozivao na pravi put, na Muhammeda, sina Abdullahovog, najljepši blagoslovi neka su na njega i na najljepši način mu selame upućujemo.
Bože moj, blagoslovi Muhammeda, s.a.v.s., i rod Muhammedov, s.a.v.s., kao što si blagoslovio Ibrahima, a.s., i rod Ibrahimov, a.s., zaista si Ti hvaljen i slavljen. Bože moj, obaspi blagodatima Muhammeda, s.a.v.s., i rod Muhammedov, s.a.v.s., kao što si blagodatima obasuo Ibrahima, a.s., i rod Ibrahimov, a.s., zaista si ti hvaljen i slavljen!
Bože, pokrij mahane muslimana i daj da oni budu sigurni. Bože, pomozi islam i muslimane u svim krajevima svijeta. Bože, Svoju pomoć im pruži! Allahu naš, mi drugog istinskog boga osim Tebe nemamo, spusti nam plodonosnu kišu i nemoj nam je uskratiti. Bože, pomozi ljude i ostale robove Svoje. Bože, nemoj nam, na ovom mjestu, ostaviti nijednog grijeha neoproštenog, niti brige a da je ne otkloniš, niti duga a da ga ne vratimo, niti teškoće a da je ne olakšaš. Bože, učini naša prsa prostranim, olakšaj nam, uputi nas da činimo dobra djela, jer tome niko osim Tebe ne može uputiti. Naša posljednja dova su riječi: ”Hvala Allahu, Gospodaru svjetova!”
[1] Ali Imran, 102.
[2] En-Nisa, 1.
[3] El-Ahzab, 70-71.
[4] El-Hakkah, 18.
[5] Er-Rum, 21.
[6] En-Nisa, 19.
[7] Muslim.
[8] Hadis bilježe Buharija i Muslim.
[10] En-Nisa, 34.
[11] Hadis bilježe Ebu Davud i Ahmed, a Albani ga ocjenjuje vjerodostojnim.
[12] En-Nisa, 35.
[13] En-Nisa, 130.
[14] Hadis bilježi Ebu Davud, a šejh Albani ga ocjenjuje vjerodostojnim.
[15] En-Nisa, 19.
[16] En-Nisa, 128.
[17] El-Bekare, 229.
[19] Hadis su zabilježili imam Ahmed, Tirmizi, Ebu Davud, a šejh Albani ga ocjenjuje vjerodostojnim.
[20] El-Bekare, 228.
[21] Hadis bilježi Muslim.
[22] Hadis bilježe Ebu Davud i Tirmizi, a šejh Albani ga svrstava u hasen hadise.
[23] El-Bekare, 229.
[24] Et-Talak, 1.
[25] Et-Talak, 1.