Priredio: Abdullah Nasup
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: “…Džurejdž je bio jedan veoma pobožan čovjek. Sebi je sagradio jednu samačku kućicu i u njoj činio ibadet. Jednog dana dođe mu majka, a on bijaše u namazu, i poče ga zvati: ‘O, Džurejdž!’ On se počeo dvoumiti te u sebi reče: ‘Gospodaru moj, ili moja majka ili namaz?’ Odluči se za namaz i nastavi klanjati, a majka mu se vrati kući. Sutradan je ponovo došla i opet ga našla na namazu i ponovo ga pozvala: ‘O, Džurejdž!’, a on ponovo reče: ‘Gospodaru moj, ili moja majka ili namaz?’ I ponovo se odluči za namaz. Sljedeći dan majka ponovo dođe i opet ga zateče u namazu i pozva, a on joj se ponovo ne odazva nastavljajući sa namazom. Ona tada ljutito reče: ‘Allahu, ne daj mu smrt dok ne vidi lica prostitutki!’
Benu Israil (njegovi sunarodnjaci) međusobno su često razgovarali i spominjali Džurejdža i njegov ibadet. Među njima je bila i jedna prostitutka o čijoj se ljepoti nadaleko pripovijedalo, koja im (nakon što je čula kako pričaju o Džurejdžu) reče: ‘Ako hoćete, ja ću ga zavesti.’ Zatim je otišla do njega i ponudila mu se, a on se na nju i ne obazrije. Vidjevši to, ona dođe jednom čobanu koji je ponekad navraćao kod Džurejdža i sa njime učini blud te ostade noseća. Kada je rodila dijete, ona reče: ‘Ovo dijete je Džurejdžovo.’ Na to su oni otišli do njegove kućice i pošto su ga zatekli u njoj, izbacili su ga vani, kuću srušili i počeli ga nemilice tući. On ih upita: ‘Šta vam je?’ ‘Ti si blud učinio sa ovom nevaljalicom, pa je ona rodila tvoje dijete’, rekoše oni. ‘Gdje je dijete?’, upita on. Oni ga donesoše, a on im reče: ‘Pustite me da klanjam!’ Potom se abdestio i klanjao, a kada je završio, priđe djetetu, prstom uprije u njegov stomak i reče: ‘O, dijete, ko je tvoj otac?’ Dijete odgovori: ‘Moj otac je taj i taj čoban.’ Oni tada priđoše Džurejdžu i počeše ga grliti i ljubiti, a onda mu rekoše: ‘Mi ćemo ti sagraditi kuću od zlata.’ On im reče: ‘Ne, nego je napravite od blata, kakva je i bila’, što oni i učiniše.” (Muttefekun alejhi)
Pouke iz ove hadiske priče:
1.Neposlušnost roditeljima ima kobne posljedice. Onaj ko je neposlušan roditeljima izlaže se opasnosti da bude iskušan teškim nevoljama još na ovome svijetu, kao što se desilo pobožnom Džurejdžu.
2.Onaj ko klanja dobrovoljni namaz dužan je prekinuti ga ako ga jedan od roditelja pozove zbog nečega što spada u dozvoljene stvari. Ovaj hadis poručuje nam da je Džurejdž bio nepokoran Allahu, dželle šanuhu, jer se nije odazvao kada ga je majka zvala, preferirajući dobrovoljni namaz.
3.Bogobojaznost i predanost Allahovoj vjeri uzrok su čovjekovog spasa iz nevolja i iskušenja, kao što je Allah, dželle šanuhu, spasio Džurejdža i iznio na vidjelo njegovu nedužnost.
4.Allah, dželle šanuhu, kadar je da podari govor kome god hoće, pa je tako podario sposobnost govora novorođenčetu kako bi iznio na vidjelo nevinost pobožnog Džurejdža.
5.Smatra se da je Džurejdž bio sljedbenik Isaa, alejhis-selam, jer je isposništvo i monaštvo poteklo od njih. Uzevši da je to tačno, možemo zaključiti da je među sljedbenicima Isaa, alejhis-selam, bilo dobrih i pobožnih ljudi.
6.Onaj ko se iskušenju suprotstavi s bogobojaznošću i strpljenjem, njegov Gospodar će ga nagraditi lijepim ishodom tako što će njegovo iskušenje okončati dobrom, kao što vidimo u ovoj Vjerovjesnikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, priči i činjenici da je Džurejdž postao još poštovaniji, kako kod ljudi tako i kod Gospodara ljudi, nego što je bio prije ovoga iskušenja.
7.Pobožne i dobre ljude Allah, dželle šanuhu, odlikuje postojanošću, čvrstim ubjeđenjem, lijepim mišljenjem o Allahu, što im daje snage da se sa velikim iskušenjima suoče hrabro i prisebno.
8.Ovaj hadis je dokaz da Allah, dželle šanuhu, Svojim dobrim robovima – evlijama daje keramete – nadnaravne pojave (čuda), kojima ih pomaže u iskušenju.
9.Abdest – obredno pranje, kao i namaz, bili su propisani i sljedbenicima prijašnjih poslanika. Naime, Džurejdž se abdestio i klanjao, a potom je prstom bocnuo dojenče u stomak.
10.Vjernik, kada ga pogode iskušenja i nedaće, utočište traži u ibadetu Allahu, dželle šanuhu.
11.Grješnici i razvratnici ne trpe u svojoj okolini čestite i pobožne ljude, te ih uvijek nastoje ocrniti. Zato trebamo dobro provjeravati vijesti i optužbe koje o vjernicima šire nečasni ljudi.