Preveo: Nermin Spahić
Ruke podignute u zrak, suze kapaju, a “amin” se prolama prostorijom. “Allahu, spasi narod Gaze! Allahu, pomozi im! Allahu, zaštiti ih!”, imam gorljivo jeca kroz suze. Ovakve scene mogle su se ovog ramazana vidjeti u velikom broju džamija širom svijeta. I prošlog. I pretprošlog, također…
No, kad dođemo kući i sjednemo pred televizor, opet vidimo još više smrti, tuge i nepravde u Gazi. Svaki put. Zapravo, stvari kao da postaju sve gore i gore. Šta se onda događa? Zašto naše dove nisu uslišane?
Postoji mogućnost da smo možda nestrpljivi i da Uzvišeni Allah ustvari prihvata naše dove na način koji ne možemo vidjeti ili razumjeti. Možda nam Allah, dželle šanuhu, zapravo pomaže jer bi situacija mogla biti puno gora. Možda.
Ili ipak naše molitve nisu uslišane jer nešto suštinski nije uredu sa nama. Ova misao trebala bi nas potresti do srži, a evo i nekih razloga zašto bi moglo biti tako:
1. Osobno licemjerje
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo je prašnjavog i raščupanog čovjeka na hodočašću koji dovi Allahu, dželle šanuhu, a “njegova je hrana haram, njegova je odjeća haram i sav je ogrezao u haramu, pa kako onda da mu dova bude primljena?!” (Muslim)
Nemoguće je znati koliko nas se svjesno oglušuje o Allahove, dželle šanuhu, naredbe kada su u pitanju privatni životi. Koliko nas se trudi izbjegavati kamatu? Koliko nas ne obraća pažnju da li su nam sredstva za život halal? Koliko nas konstantno bira da radi stvari suprotne od onoga što je Uzvišeni Allah naredio, bez obzira da li se radilo o jelu, odjeći ili ponašanju prema supružniku, roditeljima ili prijatelju? Poenta nije to da mi imamo pravo suditi jedni drugima, već da Allah, dželle šanuhu, sigurno ima, a Njegov je sud jasan. Ako Mu se ne pokoravamo, ne bismo trebali očekivati pomoć kad je tražimo.
2. Finansijsko licemjerje
Muslimanska zajednica širom svijeta sakuplja novac za Gazu i trebali bismo opravdano biti ponosni na naše napore, posebno muslimani na Zapadu koji su među najdarežljivijim vjerskim zajednicama. Ali, nakon laskanja samom sebi, stavimo naše skupljanje novaca u kontekst.
Cijela prošlogodišnja suma prikupljena za Gazu bila je manja od vrijednosti jednog nebodera izgrađenog negdje u muslimanskom svijetu. Manja od sume potrošene na lijekove za impotenciju u samo jednoj muslimanskoj zemlji. Manja od sume koju je samo jedan musliman potrošio na kupovinu nogometnog kluba. Mogli bismo nastaviti i dalje, ali shvatit ćemo poentu. Iako su naša usta puna silnog pomaganja Gazi, naši novčanici često govore sasvim drugačijim jezikom.
3. Društveno licemjerje
Muslimanska zajednica trebala bi biti svjetionik pravde, nade i Božanske upute za cijeli svijet, ali ako pogledate muslimane danas, šta ćete vidjeti? Vidjet ćete neke od najkorumpiranijih država na svijetu. Vidjet ćete rasizam, nacionalizam, sektašenje, nepismenost, narkomaniju i ubijanje.
Većina muslimana bi, ako bi im se ukazala prilika, radije živjela na Zapadu nego u svojim vlastitim zemljama. Iako je sve ovo generalizacija i uprošten pogled, dovoljno je istinito da shvatimo da naša kuća treba temeljito pospremanje.
4. Političko licemjerje
Postoje ljudi koji dove i liju suze za Gazu, a koji su prošle godine klicali dok je njihova vojska kasapila tisuće muškaraca, žena i djece samo zato što su pripadali drugačijoj političkoj opciji. Postoje ljudi koji protestiraju za Gazu, dok istovremeno podržavaju pokolj desetina tisuća drugih muslimana samo zato što pripadaju drugoj frakciji. Postoje i oni koji osuđuju nehumanu opsadu Gaze, a s druge strane podržavaju svoju vladu kada sa svojih granica vrati prognane muslimane iz druge zemlje.
Abraham Lincoln jednom je rekao: “Kuća podijeljena protiv sebe, ne može da opstane.” Ako značajan dio muslimanskog svijeta odluči da je život njihove braće muslimana (i drugih ljudi) manje vrijedan od političkih ciljeva, zašto bi onda Allah uslišavao dove takvih ljudi?
Stanje je zaista depresivno…
Čitajući sve ovo, možete se osjetiti deprimirano i beznadežno. No, ne biste se trebali tako osjećati. Zašto? Zato što je priznanje da nešto nije uredu sa nama prvi korak prema popravljanju stanja. U suprotnom, osuđeni smo na vječito ponavljanje istih grešaka, sve dok ne naučimo lekciju. Iskušenja i patnje su čišćenje, ali samo ako smo svjesni naših grijeha i licemjerja.
“Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni.” (Kur’an, 13:11)
Kriza u Gazi pokazala je da, uprkos svim problemima, još uvijek ima dobra u nama. Još uvijek osjećamo bol naše braće i sestara, i to nam ne da mira. Neki šire svijest o tome u medijima, drugi organiziraju bojkote, a neki sakupljaju novac. Ako uspijemo usmjeriti ovu energiju u otklanjanje nabrojanih vrsta licemjerja i popravljanje sebe, svojih porodica i zajednica, a zatim cijelog ummeta – možda ćemo onda jednog dana i biti sposobni za promjenu koju tražimo.
Nećemo osloboditi samo Gazu, nego možda oslobodimo i same sebe.
“…Ne gubite nadu u Allahovu milost.” (Kur’an, 39:53)
Muslimmatters.org