Piše: Nedim Botić
Tokom proteklog mjeseca Ramazana u dalekoj Indoneziji je održan jedno veoma posebno TV-takmičenje. Naime, za razliku od emisija u kojima se omladina takmiči u pjevanju razvratnih muzičkih numera (poput ZBMT-a, Zvezda Granda i drugih šund programa), dotle se u Indoneziji djeca takmiče u pamćenju i učenju Allahove Knjige Kur’ana!
Naziv spomenutog programa je Hafiz Indonesia 2014., i održava se već po drugi put. Realizator je RCTI, prva privatna indonezijska TV-kuća, osnovana 1989. Zahvaljujući izvanrednom uspjehu prve sezone showa, ovog Ramazana su gledatelji obradovani s dodatno osvježenim i obogaćenim programom. Na početna testiranja se prijavilo više stotina djece iz cijele Indonezije, od kojih je njih 32 ušlo u finale emitovano u danima Ramazana u terminu od 14 do 16 sati.
Takmičenje Hafiz Indonesia 2014. je obuhvatalo slijedeće etape: audiciju, mukaddimu (uvod), eliminacijska takmičenja, te veliko finale. Žiri je ove godine bio sastavljen od profesora i hafiza Kur’ana: šejha Ali Jabera, Nasruddina Umera, Amira Faishola Fatha i Lulu Susanti. Najveće simpatije publike i žirija je pobrao mlađani 5,5 godišnji Musa koji napamet zna 29 džuzeva Kur’ana. Na koncu je proglašen i ukupnim pobjednikom, jer tokom ispitivanja nije napravio skoro niti jednu grešku.
Oduševljenje s ovakvim korisnim takmičenjem bi nas trebalo ponukati da i u našoj sredini pokrenemo slične projekte vezivanja omladine za učenje Kur’ana. Korisno bi bilo slično takmičenje organizovati i u našoj zemlji, makar na nivoima džemata ili udruženja, a djeci za svaku naučenu suru obezbjediti prigodne poklone i diplome. Ako znamo da su mladi s svih strana izloženi raznim izazovima, pa zar nisu vjernici ti koji su najpreči da im pruže korisnu alternativu?
S tim na umu zapitajmo se, šta smo do sada kao zajednica vjernika ponudili našem podmlatku, djeci i tinejdžerima? Priznat ćete, nedovoljno aktivnosti.
Dok s jedne strane neprijatelji vjere ulažu enormna sredstva, vrijeme i trud u širenju razvrata, bluda i nemorala, s punim pravom treba da krivimo sebe jer malo ili ništa ne poduzimamo na promociji pravih vrijednosti u društvu. Kako očekivati da naša djeca postanu nositelji zastave islama, ukoliko im kao roditelji i odgajatelji ne pružamo niti neke osnovne stvari: ohrabrenje, savjete, korisne smjernice, zanimljiva takmičenja i druženja?
Zapitajmo se koliko su naša predavanja, programi, seminari i edukacije prilagođene dječijem uzrastu, njihovim potrebama i sposobnostima? Žalosno je da u praksi imamo veoma malo islamskih predavanja prilagođenih problemima, potrebama i željama naše djece i omladine. Stoga, kucnuo je krajnji čas da prepoznamo važnost ispravnog odgoja mladih pokoljenja, i da im pokušamo iznaći halal alternative i edukativne programe koje će u njima probuditi ljubav prema islamu, moleći Uzvišenog Allaha da nama i našim porodicama oprosti grijehe i učvrsti naše korake na putu islama.