Priredila: Hanka Vlahovljak
Mislio sam, nakon što sam spoznao i počeo praktikovati islam, da sam upravo ja najsvjetlija jedinka ovog društva i da me na budućem svijetu zasigurno čeka Džennet i edenski vrtovi, bez imalo sumnje. Ljudi oko mene su u zabludi, neće da me slušaju, neće da klanjaju i izvršavaju ostale islamske propise, i gdje drugo da ih svrstam osim u nevjernike, čije je prebivališta Vatra. S tim se trebaju pomiriti ili se što prije pokajati, pa ću im lijepo sročiti i sapštiti da su oni kafiri koji će biti gorivo Vatre.
Ali sam zapravo otkrio da sam takvom mišlju zapravo naudio najviše sebi i svojoj vjeri. Otkrio sam da su se ashabi Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, bojali za sebe nifaka – licemjerstva i da su do smrti marljivo radili nadajući se da će ih Allah iz svoje milosti uvesti u Džennet, a ko sam ja da sebe bez imalo dvoumljenja rezervišem tamo, kao da Allahu trebaju moja djela, a ne meni? Saznao sam, također, da sud o nečijem nevjerstvu ili odlasku u Džehennem nije moj posao, jer se nečija vanjština ne može uvijek povezati sa sigurnom propašću ili uspjehom na budućem svijetu, a najviše što me potreslo jeste hadis Poslanika sallallahu alejhi ve sellem: „Ko svog brata proglasi nevjernikom, na jednog od njih dvojice se to zaista odnosi: na prozvanog ako to jeste ili na onoga koji je to rekao a prozvani to nije.“
Pa sam odlučio da se neću petljati u područje kojem nisam intelektualno dorastao i da ću sudove ostaviti učenim alimima, a sve svoje napore i potencijale usmjeriti na objašnjavanje islama ljudima na kojima vidim da mogu zauvijek zalutati, ne zato što želim ispravljati krivu Drinu, niti što mi treba trijumf ili ovodunjalučko priznanje da sam nekome bio uzrok upute, nego da prenesem ljepotu i ovaj divni osjećaj koji prožima moj um i moje tijelo, a za kojim tragaju svi izgubljeni ljudi.
***
Mislio sam od kad klanjam i promijenio sam svoj izgleda, kako me svi mrze. Komšije, rodbina, poslovne kolege, slučajni prolaznici – svi me čudno gledaju i sve što kažu indirektno je kritika meni. Ali, neću im dozvoliti, branit ću se kad god mi se ukaže prilika. Ako me samo još jednom poprijeko pogledaju, nikad više mi u kuću neće kročiti. Ako im smeta moja brada, ja ću njima reći kako oni bez nje izgledaju kao žene, a ako mi pogledaju u pantalone, reći ću im da će njihove gorjeti u Vatri. Neće mene niko šikanirati! I moja žena, u slučaju da je ko pita o razlogu pokrivanja po ovoj vrelini, treba ponosno reći da je njoj deset puta hladnije nego gologlavoj osobi.
Ali sam zapravo otkrio da ljudi s kojima sam do jučer dijelio obrok na pauzi, ispijao kafe i čajeve, dijelio dobre i loše uspomene, nisu neko ko mi najednom želi zlo, već iz radoznalosti kao prirodnog i normalnog ljudskog nagona, postavljaju pitanja o vidljivim promjenama na meni, imajući u vidu medijske kampanje protiv islama i muslimana, a koje im ja dodatno nesvjesno potvrđujem. Budem li u startu reagovao odbrambeno i svađalački orjentisano, a niko me uopšte nije napao, ostavljam dojam nesigurnosti u ono što radim i šaljem poruku da sam umjesto pozitivnih promjena, prikupio komplekse niže vrijednosti. Tim pristupom, stvaram barijeru između mene i okoline i njihovu radoznalost pretvaram u strah i odbojnost prema meni , a zatim i prema islamu.
Pa sam odlučio da se prema bliskim ljudim ponašam mnogo ljepše i srdačnije nego sam to radio prije islama, da njihova pitanja dočekam s radošću, jer šalju poruku da brinu o meni i mom stanju. Moja supruga je prestala tjerati inat sa komšinicima i objasnila im je kako je njoj zaista za nijansu toplije nego li ženi koja je obukla laganiju odjeću, ali kako malo žrtve na ovom svijetu donosi puno sreće na budućem. Jeste vruće mi je, ali uživam u toj vrućini. Primjer toga je kao primjer čovjeka koji radi dopunske sate na poslu kako bi skupio novac za kupovinu stana; umoran je i teško mu bude, ali mu težnja da kupi dom daje elana i snage, ispunivši ga srećom i zadovoljstvom.
Na kraju, shvatio sam da sam izgubio previše vremena i snage na sasvim pogrešne stvari.
Griješio sam i upropastio odnose sa mnogim dragim ljudima, dok sam cijelo vrijeme mislio da sam zapravo na putu uspjeha.
Često, kršio sam Allahovo pravo kojim me duži, a da toga nisam bio ni svjestan.
Evo, kajem se, ali rane koje sam napravio na srcima pojedinih ljudi, nikad neće potpuno zarasti.
Stoga, prenosim vama koji ste mlađi i pametniji, da shvatite kako je islam poslan kao milost čovječanstvu, a ne kao tegoba i izvor problema i barijera u socijalnom životu.
Prenosim vam da je islam vjera koja je odgovarajuća za svako doba i svako mjesto i da to moram imati u vidu kada ga želim prenijeti drugima.
Prenosim vam nešto što je Gospodar srca ljudi rekao Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem, a što morate imati na umu svakim danom kojim se probudite i znate da možete naići na prepreke u društvu: „Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima, a da si osoran i grub razbjegli bi se iz tvoje blizine.“
Brate, sestro, nemojte kasnije da se kajete, kad shvatite da ste Vi i vaše ponašanje glavni uzrok zbog kojeg ljudi u vašoj blizini ne vole islam, a kad bude prekasno da to promijenite…
Pročitajte i prvi i drugi dio teksta:
http://www.minber.ba/index.php/rekaik-kategorija/20355-ciklus-ispravljanja-najrasirenijih-gresaka-na-pocetku-ili-prije-praktikovanja-islama-1-dio
http://www.minber.ba/index.php/rekaik-kategorija/20380-ciklus-ispravljanja-najrasirenijih-gresaka-na-pocetku-ili-prije-praktikovanja-islama-2-dio