Znate li priču o grješniku Kiflu?

Piše: Amir Durmić

Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, kaže: “Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako jedan te isti događaj pripovijeda jednom, dvaput, triput… i sedam, pa i više puta. Da ga lično toliko puta od njega nisam čuo, ni ja ga nikome ne bih spomenuo. Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: ‘Kifl je bio čovjek iz Benu Israila koji se nije ustručavao nijednog postojećeg grijeha, već bi svaki od njih učinio. Jednom prilikom došla mu je žena kojoj je platio šezdeset zlatnika da s njom ima intimni odnos  pa kada joj je prišao onako kako muž prilazi svojoj (zakonitoj) ženi, ona zadrhta i zaplaka. ‘Zašto plačeš? Jesam li te natjerao na ovo?’, upita je Kifl. ‘Nisi, ali prvi put u životu ovo činim. Na to sam pristala samo zato što sam u teškoj (materijalnoj) situaciji’, reče ova žena. Kifl tada reče: ‘Zar da učiniš ovo (zinaluk) a to nikada ranije nisi učinila?’ Kifl se onda odmaknu od nje i reče joj: ‘Idi slobodno i zadrži zlatnike!’ Zatim je rekao: ‘Tako mi Allaha, Kifl nikada više Allahu neće zgriješiti!’ Tu noć Kifl je umro, a ujutro je na njegovim vratima osvanula sljedeća poruka: ‘Allah je oprostio Kiflu.’”[1]

Kada u džamiji redovno počnemo viđati ljude izuzetno burne i problematične prošlosti, trebamo se sjetiti Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, kazivanja o Kiflu. Samo površno analizirajući živote pokajnika kojih, vjerujem, ima u svakom gradu, ponekad teško da se možemo sjetiti barem jednog jedinog grijeha koji ovi ljudi, baš poput Kifla, nisu činili javno i naočigled svih, a koliko je tek grijeha koje su učinili u tajnosti, to je poznato samo Allahu Uzvišenom. Međutim, oni su sada tu, u džamiji i džematu, i Uzvišenom Allahu padaju na sedždu. Pokucali su na vrata pokajanja i ona im, bez obzira šta ljudi govorili, moraju biti širom otvorena. Vrlo je interesantno kako islam promijeni “auru” nekada problematičnog pojedinca. U njegovoj blizini više ne samo da ne osjećaš nelagodu ili strah od nepredvidivih postupaka i reakcija koje su nekada bile pravilo, već baš suprotno, u njegovom društvu osjećaš se prijatno i potpuno sigurno. Tako islam iz temelja mijenja ljude. Rana historija islama obiluje ovakvim i sličnim primjerima. To je blagodat vjere islama koju odgovorni u svakom društvu trebaju prepoznati te podržati sve one koji rade na islamskoj edukaciji omladine, ali i zrelih i starijih osoba. Milost Uzvišenog Allaha uistinu je neizmjerna i kada On nekome želi Uputu, On mu je i pošalje, pa makar se radilo o velikom grješniku ili čak nevjerniku koji je nekada u zlu prelazio sve granice. Svaki pojedinac koji se pokaje za grijehe te shvati suštinsku poruku islama i praktično je primijeni u životu, mora postati uzoran i koristan član društva. Islam ga u svakom pogledu mora učiniti boljom osobom. Međutim, i okolina treba imati razumijevanja za ovakve ljude te im pružiti pomoć i podršku. Prijatno društvo, nesebično i bezuvjetno dobročinstvo, kao i ustrajno, ali u isto vrijeme blago i mudro upućivanje savjeta, nužni su kako bi ove osobe, koje su dobar dio života lutale putevima zablude, uz Allahovu pomoć, ustrajale na Pravome putu. To je ono što im islamska okolina bezuvjetno i nesebično mora pružati.

Kifl je, Allahovom voljom i odredbom, umro u noći u kojoj se pokajao, te na bolji svijet preselio u najboljem mogućem stanju. Uz Allahovu pomoć, umro je čist od grijeha koje je počinio jer Uzvišeni Allah iskrenim pokajnicima garantira oprost svih grijeha: “Reci: ‘O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.’” (Ez-Zumer, 53), a i Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Onaj ko se pokaje za grijeh poput je onoga ko grijeha nikako i nema.”[2]

Također, kao vid pouke za sve generacije poslije, Uzvišeni Allah ukazao je Kiflu i određenu počast (keramet) jer je, vjerovatno posredstvom meleka, naredio da na njegovim vratima bude ispisana poruka u kojoj mu je Allah zagarantirao Svoj oprost. Nama živima niko ne može garantirati da ćemo na ahiret preseliti kao vjernici, a pogotovo ako smo svjesni činjenice da živimo u vremenima velikih iskušenja za koja je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Požurite s činjenjem dobrih djela jer će se pojaviti smutnje i neredi poput tmina u mrkloj noći; čovjek će osvanuti kao vjernik, a omrknuti kao nevjernik, ili će omrknuti kao vjernik, a osvanuti kao nevjernik, prodavat će svoju vjeru za neznatne dunjalučke koristi.”[3] 

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u ovom nas hadisu upozorava na smutnje i nerede čije će posljedice biti toliko pogubne da će se neki ljudi čak odmetnuti od vjere islama i preko noći postati nevjernici, međutim, u isto vrijeme on nas upućuje na ono što će nam, Allahovom milošću, učvrstiti korake na Pravome putu, a to je činjenje svih vrsta dobrih djela. Pored ustrajnosti na putu činjenju dobrih djela, vjernik nikada ne smije zaboraviti iskrene dove Stvoritelju da ga učvrsti na Pravome putu, baš onako kako se to razumije iz Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Zaista se iman troši i haba u vama kao što se haba odjeća (kada se od starosti prorijedi), zato molite Allaha da obnovi iman u vašim srcima.”[4]

Gospodaru, molimo Te svim Tvojim lijepima imenima i svojstvima savršenstva, učvrsti iman u našim srcima, omili nam dobra djela i omrzni loša, i ne dopusti da sa ovog svijeta preselimo ikako drugačije osim kao muslimani!