Zabranjen je privremeni brak (muta), a bio je dopušten

Alija, radijallahu anhu, pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u Bici na Hajberu zabranio privremeni brak i jedenje mesa domaćih magaraca.[1]

Er-Rebi b. Sebra el-Džuheni prenosi od svoga oca koji je kazao da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio privremeni brak rekavši: “To vam je zabranjeno od danas pa do Sudnjeg dana; a ko je nešto darovao, neka to ne uzima.”[2]

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, privremeni brak zabranjen je do Sudnjeg dana, a njegova je prvobitna dopuštenost derogirana prema učenjacima ehli-sunneta.

Drugo, Ibn Abbas, radijallahu anhu, bio je na stanovištu da je privremeni brak dozvoljen, ali je odustao od tog mišljenja, i potvrđeno je da je kasnije zabranjivao ovu vrstu braka.[3]

Treće, privremeni brak je onaj brak u kojem se žena uda na određeno vrijeme uz određeni udadbeni dar.

Četvrto, šiije dozvoljavaju sklapanje privremenog braka i smatraju da je ovaj brak sastavni dio vjere i vjerovanja. Kažu da je Džafer es-Sadik izjavio: “Nije od nas onaj ko ne vjeruje u povratak dvanaestog imama i ko ne smatra dozvoljenim privremeni brak.”[4]

Tvrde da je privremeni brak nadomješataj za opojna pića, pa je Muhammed b. Muslim prenio od Ebu Džafera sljedeće riječi: “Allah je, iz Svoje blagosti prema vama, dopustio privremeni brak kao zamjenu za opojna pića.”[5]

Nisu se čak ni time zadovoljili, nego su predvidjeli žestoku kaznu za one koji ne stupe u ovakav brak, pa su rekli: “Ko umre a ne bude stupio u privremeni brak, na Sudnji će dan doći sakat.”[6]

Onome ko sklopi privremeni brak garantiraju veličanstvenu nagradu, čak tvrde da će onaj ko sklopi četiri privremena braka biti na razini Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. U vezi s tim, izmislili su hadis: “Ko jedanput sklopi privremeni brak imat će razinu kao Husejn, alejhis-selam, ko ga sklopi dva puta imat će razinu kao Hasan, ko ga sklopi tri puta imat će razinu kao Alija, a onaj ko privremeni brak sklopi četiri puta imat će nagradu kao ja.”[7]

Kod njih je privremeni brak dopušten sa djevicama a bez dopuštenja njihovih skrbnika.

Zijad b. Ebu el-Hilal prenosi da je čuo Ebu Abdullaha da kaže: “Nema smetnje u tome da se sklopi privremeni brak s djevicom ako to neće dovesti do velike sramote za njenu porodicu.”[8]

Osim mazdaizma, koji zagovara spolni anarhizam, i šiija, ne postoji nijedna religija koja dozvoljava stupanje u bračnu vezu s udatom ženom; jedini oni to dozvoljavaju.

Junus b. Abdurrahman upitao je Er-Ridaa: “Šta misliš o ženi koja sklopi privremeni brak potom se razvede i uda za drugog čovjeka prije nego što joj istekne priček?” “To je njen grijeh, a ne grijeh onog čovjeka koji se njome oženi”, odgovori on.[9]

Fadl, štićenik Muhammeda b. Rašida, ispričao je sljedeće: “Rekao sam Ebu Abdullahu, alejhis-selam: ‘Stupio sam u privremeni brak s jednom ženom, pa sam pomislio: možda ima muža. Raspitao sam se te sam ustanovio da je zbilja udata!’ Ebu Abdullah reče mi: ‘A zašto si se raspitivao!’”[10]

Šiije dopuštaju privremeni brak s bludnicama i prostitutkama. Ishak b. Džerir ispričao je: “Upitao sam Ebu Abdullaha, alejhis-selam: ‘Da li mi je dozvoljeno stupiti u privremeni brak s jednom razvratnicom koja živi kod nas u Kufi?’ ‘Je li oglasila da se bavi prostitucijom?’, upita me Ebu Abdullah. ‘Nije’, odgovorih, ‘da je to razglasila, vladar bi je uzeo sebi.’ ‘Onda se slobodno njome oženi na određeno vrijeme’, reče mi Ebu Abdullah te se potom približi jednom svom štićeniku i nešto mu šapnu. Nakon određenog vremena sreo sam tog čovjeka i upitao ga: ‘Šta ti je, ono onda, rekao Ebu Abdullah?’ On reče da mu je rekao sljedeće: ‘Uostalom, da je razglasila da se bavi prostitucijom, on bi mogao s njom stupiti u brak, pomoću čega bi je sačuvao od prostitucije.’”[11]

Hasan b. Zarif pripovijeda: “Poslao sam Ebu Muhammedu, alejhis-selam, pismo sljedećeg sadržaja:  ‘Već trideset godina nisam sklopio privremeni brak, pa sam to poželio učiniti. Naime, postoji jedna žena za koju kažu da je izuzetno lijepa, i poželio sam je za sebe. Međutim, bila je prostitutka, sa svakim je imala spolni odnos i zamrzio sam je. U međuvremenu sam se sjetio da imami, alejhimus-selam, kažu: ‘Bludnicom se treba oženiti privremeno da bi se jadna sačuvala od harama.’ Pa šta ti misliš, da li da je oženim na određeno vrijeme?’ ‘Nema smetnje u tome, to je oživljavanje sunneta i suzbijanje novotarija!’, odgovorio je Ebu Muhammed, alejhis-selam, na moj dopis.”[12]

Šiije čak dozvoljavaju iznajmljivanje robinja za prostituciju – Allah nas toga sačuvao! Predanja u vezi s tim nalaze se u knjigama na kojima se temelji njihova vjera. Hasan el-Atar upitao je Ebu Abdullaha o iznajmljivanju robinje za prostituciju, na šta je odgovorio: “Nema ništa loše u tome.” “A šta ako rodi dijete?”, primijeti Hasan. “Dijete pripada njenom vlasniku, osim ako on ne uslovi drukčije”, glasio je Ebu Abdullahov odgovor.[13]

Očito je da je privremeni brak moralna anarhija pod plaštom uživanja; i, nažalost, šiije su ovu vrstu braka pripisali islamu, te su tako iznijeli veliku laž i potvoru.

Ova predanja, koja su šiije pripisali Ehli-bejtu, Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, porodici (sačuvao Allah čast i dostojanstvo Ehli-bejta od šiija pokvarenjakâ!), naveo sam upravo zbog nekih ljudi koji tvrde da su sljedbenici sunneta, a u isto vrijeme tvrde da je šiizam nešto slično četirima mezhebima, te da postoje razlike (kao, naprimjer, privremeni brak) koje je moguće ukloniti.[14]

Nastaviti će se inšallah

Knjiga: Enciklopedija zabrana u islamu 3.

Autor: Selim el-Hilali

Prevodilac: Abdurrahman Kuduzović

Narudžba na broj: 061/700-370, Edin.