Piše: Nedim Botić
Pišem redove ove u društvu tvom plemenitom, dok mi ljepota Riječi tvojih sapira dušu i srce. Prisjećam se našeg prvog susreta, još dok sam dijete bio; usnio sam da te u naručju držim, i s stranicama tvojim družim.
Sjećam se buđenja tog jutra, i uzbuđenja dok sam kao mali dječačić od nane tražio da mi dopusti samo da te jednom dodirnem. Sjećam se, kako su oči mi upijale zelenilo korica i arapska (tada nepoznata mi) slova, a drhtave ručice prelistavale listove tvoje.
Sjećam se privijanja korica tvojih uz otkucaje djetinjeg mi srca; nisam tada znao kako da iskažem radost i ponos jer te imam uz sebe.
Kako sam rastao, malo po malo i udaljio sam se od tebe, ali san iz djetinjstva nikad zaboravio nisam. Elhamdulillah…
Da, naša je prijateljstvo s godinama prošlo kroz različite periode, i ono za čim jedino žalim jeste što ti više vremena nisam posvetio. Što sam često nemaran bio, drugim stvarima pažnju poklanjao. Nisam cijenio blagodat druženja, niti istinski cijenio vrijednost tvoju. Sramota me je i stid načina kako sam se ponašao prema blagodati moga Gospodara. Njenu vrijednost znaju oni koji su nekad daleko od vjere bili, kada mimo tmina i šejtana saputnika drugog nisu imali.
Nažalost, bojim se da insan mnoge blagodati ‘zdravo za gotovo’ shvati, i ne cijeni mnoge stvari kojima ga Uzvišeni počasti. Tako je i s mnom bilo, sve dok se ne bih udaljio, ne bih istinski spoznao koliko je lijepo često Kur’an učiti.
Ali srce se tako lahko izgubi, u morima dunjalučkim utopi, i s vremenom čovjek spozna da jedino je islam lađa spasa.
Jedino povratak k Allahu može insana istinski usrećiti.
Ono što me raduje je što znam, dok sam bio daleko, ti si bio tu. Čekao da se vratim, da obnovimo prijateljstvo i druženja naša učestamo.
Čudesnu ljepotu tvoju koju sam kao dijete naslućivao, srce je davno osjetilo i ni s čim se mimo druženja s tobom nije moglo pročistiti. Saprati od prljavština, dunjalučkih, briga i tegoba. Od tame grijeha, nepokornosti i predavanja duše prohtjevima.
Riječi su tvoje uvijek pronalazile put do duše, kao podsjetnik, utjeha i savjet.
Danas, znam da si mi ti uvijek bio najbolji i najiskreniji prijatelj
__________________
Kao vjernici, nadu nikad ne trebamo gubiti, već ako smo nemarni i u grijesima bili, hajde da zajedno odlučimo da ćemo bolji biti. Hajde da zakoračimo putevima koji Gospodaru vode, i da se potrudimo da danas pokorniji budemo nego jučer. Zamolimo Rabba za oprost,
O Milostivi, oprosti što nemarni često spram Riječi Tvojih, što ih ne učimo više, što o njima ne razmišljamo više, što ne radimo po njima više. Ja Rahman, opskrbi nas učenjem Knjige Tvoje i danju i noću, i učini da se s njom okoristimo. Amin.