„Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onome svijeti, i koji često Allaha spominje.“ (Al-Ahzab,21)
Sva hvala pripada Allahu dž.š., gospodaru svih svjetova. Mir i blagoslov neka su na Njegovog Časnog Poslanika, Muhammeda s.a.w.s., na njegovu porodicu i njegove časne ashabe.
Savremeni čovjek, a naročito mladi, sebi za uzor uzimaju različite osobe koje ne zavrijeđuju nikakvu pažnju niti spominjanje njihovih imena.Često pitam sebe da li je moguće da su toliko zaslijepljenim ovim prolaznim dunjalukom, pa da zapravo i nisu u mogućnosti spoznati pravu Istinu, onu koja nam je poslana sa neograničenom količinom milosti?
Kao da su sigurni u život, kao da im smrt neće doći, kao da ne čuju Allahov govor koji ih poziva… Kao da nisu čuli za Dan skupljanja, Dan kada će čovjek od brata svoga pobjeći, otac od sina !
Međutim, spoznati pravu istinu, nije dječija stvar.Biti musliman je stvar vrijedna dubokog razmišljanja koja se ni pod koju cijenu ne treba uzimati površno.
Hvala Allahu što me obradovao i dao mi jednu od najvećih blagodati, a to je mogućnost da upoznam najodabranije i najvrijednije stvorenje, Muhammeda s.a.w.s., Allahovog Miljenika. To su najdragocjeniji trenuci u mom životu, trenuci koje sam na najbolji način iskoristila u ovim našim unaprijed određenim danima života.
I pored toga što je bio poslanik, Muhammed, s.a.v.s., ni u jednom trenutku svog života nije prestajao biti ljudsko biće, sa svim svojim potrebama, željama, nadama i strahovima.
U jednom hadisu koji bilježi Buhari, naš Poslanik kaže: „Ne hvalite me pretjerano, jer ja sam samo Allahov rod.Recite za mene da sam samo rob Allahov i Njegov Poslanik.“ SubhanAllah !!! To je naš poslanik, to je insan sa toliko skromnosti… Ta njegova ljudska dimenzija razlog je što su ga voljele i osjećale bliskim generacije muslimana tokom proteklih stoljeća i što su se bez problema mogli identificirati s njim. Iako je živio prije više od 1.400 godina, njegove poruke su univerzalne i uvijek primjenjive, a ljudski rod se još uvijek suočava s istim problemima protiv kojih se i on borio. Njegov život je jedna od svijetlih tačaka u historiji čovječanstva koja osvjetljava put onima koji dolaze, a njegova djela pokazuju šta sve za dobrobit ljudskog roda može učiniti jedna plemenita duša.
O, Miljeniče, tebe upoznavajući, sticala sam dojam kao da sam uz tebe, kao da zajedno proživljavamo tvoje trenutke života. Ali, samo malo !
Otkud mi hrabost za tako nešto? Otkud mi hrabrost zamišljati kako stojim pored Poslanika pokajanja i milosti, pored najpotpunijeg stvorenja kojeg je Uzvišeni Allah učinio plemenitim?
Kako bih ja, kao rob dunjalučki, mogla sebi dozvoliti da zamišljam kako stojim pored tebe koji si Odabrani i koji si poslan kao milost svim svjetovima ?
Oprosti mi Gospodaru, ali moje srce žudi za njegovom blizinom.Žudim za vremenom kada je on živio, za vremenom kada su ashabi davali svoje živote kako bi spasili Tvog Miljenika.
Žudim za tobom, Pravovjerni, za čovjekom koji je svojim bićem postavio primjer savršenstva, koji je izvor svake milosti, kojem je dat ključ svake uzvišenosti i riznica svakog razumijevanja, koji je uputio čovječanstvo istinskom svjetlu, pravdi i miru, koji je dostojan svakog poštovanja, divljenja i pažnje.
Eh, kada bih te barem nekad usnila… Kad bih barem mogla biti pustinjska prašina kojom si hodao, kada bih barem mogla biti vjetar koji je dodirivao tvoju kosu…
Kada se spomene ime Muhammed, prosto je nemoguće ostati ravnodušan, hladan. Cijelo tijelo protrni, ispuni se čežnjom za njim.Cijelo moje biće je prožeto ljubavlju prema Resulu, prema savršenom primjeru manifestacije Allahove milosti.
Sve što sam do sada postigla u ovom prolaznom životu, postigla sam slijedeći Allahovog poslanika, s.a.v.s.
Iz ličnog iskustva znam da da nijedan insan ne može dostići blizinu Našeg Gospodara, niti ne može postići dublje razumijevanje Allahovih puteva bez slijeđenja tvog načina života.
Spoznajom tvoje veličine, postajem sve jača i snažnija! Život mi se iz skučenosti dunjaluka prenio u prostranstva ahireta, kuću vječnog uživanja, gdje ću ako Allah da, biti u tvom društvu, tebe koji si bio poznat po nadimku Iskreni i Povjerljivi.
O Ahmede, predvodniče pravednih, znaš li da je tvoja ljubav u mojoj krvi kao rijeka koja teče zemljom, a koja žudi za kišom? O ti koji si u mom srcu na vrhu poštovanja i časti, koji si me podučio šta znači voljeti u ime Allaha, da li ću te ikada vidjeti ?
Da će ovaj griješni rob zaslužiti tvoju blizinu?Je li moje ponašanje onakvo kakvom si me ti učio??? Kako ti se mi, kao ummet, koji si ostavio iza sebe odužujemo? Postoji li uopšte mogućnost da ti se ikada odužimo što si krvlju branio Njegovu vjeru da bismo mi danas bili muslimani?
Davno sam se uvjerila kako sablja nije bila sredstvo pomoću kojeg je Islam stekao svoju poziciju, već je to bila tvoja jednostavnost, o Allahov poslaniče, praćena preciznošću, ispunjavanjem datih obećanja, tvoja potpuna odanost prijateljima, tvoje apsolutno pouzdanje u Gospodara. To su osobine koje su krčile put i otklanjale teškoće, a nikako sablja.
Koliko daleko sam ja od tih osobina? Hoću li ikada dostići barem djeliće tvojih osobina? Ne znam.
Ali, ono što znam, i ono što osjećam jeste da te volim u ime Onog koji nas stvara! I znam da ne postoji ništa slađe za srce i dušu od Allahove ljubavi, okretanja Njemu, obožavanju samo Njega, radosti i čežnji za susretom sa Njim i za gledanjem u Njegovo lice. Trun ovog uživanja, tako mi Jedinog, ne može se ni porediti sa tjelesnim uživanjem veličine planine.
Znam i da nema istinske sreće na dunjaluku osim u slijeđenju tebe Muhammede. Ti što unosiš smiraj u dušu, donosiš radost i veselje na licu, sreću u životu, uspjeh u našim svakodnevnim postupcima.
Upravo zbog svih navedenih stvari, nije mi jasno kako ljudi mogu živjeti u takvom nemaru, da nisu upoznali najplemenitije biće, Allahovog poslanika, u čijem slijeđenju je spas na ovom i budućem svijetu.
Gospodaru moj, kao što si sačuvao moje lice da ne pada na sedždu nikome drugom osim Tebi, molim Te da isto tako sačuvaš moju ruku da ne traži ni od koga drugog osim od Tebe! Amin.
Šifra: „Rob“