Autor: dr. Selman El-Avde
Preveo: Nedim Botić
Američki ambasador je pozvan da predsjedava ceremonijom svečanog otvaranja ogranka McDonaldsa u zemlji u kojoj je bio stacioniran. Na svečanost je došao noseći na glavi baseball kapu koja je s prednje strane bila ukrašena zlatnim lukovima.
Iznenadio se je kada mu je prišao mladić koji je nosio identičnu kapu, i upitao ga: „Jeste li Vi ambasador?“ Nakon što je dobio potvrdan odgovor, mladić ga je zamolio da se potpiše na njegovu kapu.
Ovaj je zahtjev obradovao ambasadora koji reče: „Ovo je prvi put da je neko zatražio moj autogram.“
Mladić odgovori: „Ali Vi imate sjajan posao. Idete širom svijeta i otvarate McDonaldsove restorane kao njihov službeni ambasador!“
Čuvši te riječi, ambasador se naljuti i reče: „Ja sam ambasador Sjedinjenih Država, a ne ambasador McDonaldsa!“
Na mladićevom se licu ukazaše znaci razočarenja. Nakon što ga je ambasador upitao da li i dalje želi autogram, uzeo je svoju kapu, rekao: „Ne želim!“, i udaljio se.
———————————
Bogati Europljanin je jedne prilike odlučio da svom sinu pokaže kuću jednog siromaha, u nadi da će dijete tako više cijeniti blagodati koje ima na raspolaganju. Odveo ga je do jednog ruralnog domaćinstva i uveo u kuću siromašnog seljaka. Tada reče sinu, glasom punim samozadovoljstva: „Reci, sine, šta vidiš?“
Dječak odgovori: „Tako je tužno. Mi imamo samo jednog psa, a oni ih imaju četiri. Mi imamo jedno kupatilo, a oni imaju sve ove kanale s vodom. Naše je dvorište široko svega nekoliko metara, a oni imaju na raspolaganju ovo silno prostranstvo. Hvala ti, oče moj, što si mi pokazao koliko smo samo siromašni!“
_____________________________
Konzumerizam u ljude usađuje sebične vrijednosti, dok davanje njeguje nesebičnost i samilost prema drugima. Pogledajte kako Allah, dželle še’nuhu, hvali stanovnike Medine:
„I onima koji su Medinu za življenje izabrali i domom prave vjere još prije njih je učinili; oni vole one koji im se doseljavaju i u grudima svojim nikakvu tegobu, zato što im se daje, ne osjećaju, i više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno. A oni koji se sačuvaju lakomosti, oni će, sigurno, uspjeti.“ (El-Hašr, 9.)
Ljudi koji žele da vam prodaju neke nebitne materijalne stvari prvo moraju da vas ubjede da će vam one popraviti način na koji sebe vidite ili na koji vas drugi ljudi vide. Moraju vas ubijediti da ćete nakon kupovine njihovog proizvoda izgledati impresivnije.
Upravo iz tog razloga davanje materijalnih dobara u ime Allaha oslobađa ljudske duše. Što ste manje posvećeni konzumaciji i gomilanju, to ste sposobniji za lični rast i napredak. Postajete samilosnije i razumnije ljudsko biće. Razvijate unutrašnje vještine, umjesto da tragate za odobravanjem iz vanjskog svijeta. Vaš život postaje svjetliji i srećniji.
Imetak nam pruža lažan osjećaj sigurnosti. Kao i vlast. Posjedovanje nečega ni na koji način ne povećava našu vrijednost. Takav je slučaj i s nekretninama, bankovnim računima i udjelom u kompanijama.
Dovoljan je samo jedan trenutak da bez svega toga ostanete. Kraljevi i tirani su ostajali bez svojih palata, i nagomilanog bogatstva. Čak i odjeću koju nosimo prije ili kasnije moramo odbaciti. Niti jedno od naših materijalnih dobara nije bilo, niti će ikada biti dio nas.
Kada se u drugi plan odbace moralne i etičke životne vrijednosti, tada se ljudi okreću ka potrošnji kako bi se na taj način istakli i dokazali, poput kupovine luksuznih automobila, skupih mobitela, i dizajnerske odjeće.
Potrebe jedne osobe vam govore i kakva je ta osoba. Što se tiče životnih dodataka, oni svjedoče o ljudskim željama i očekivanjima, kako se ljudi procjenjuju u javnosti. Materijalna dobra prikrivaju naša stvarna lica.
Ne biste trebali dopustiti da vas želje i potrebe drugih ljudi odvrate od onoga što vi istinski želite.
Stvari koje istinski posjedujemo su one zbog kojih se osjećamo skromnije i poniznije. Niko neće postati ohol zbog iskrene vjere koju ima u svom srcu, niti zbog svog lijepog ahlaka. Ista je stvar i s korisnim i istinskim znanjem. Lažni imetak, s druge strane, ljude čini hvalisavim i uobraženim.
Na najsavremenija tehnološka dostignuća će se za samo pet godina gledati kao na antičke iskopine. Firma Sony u prodaju pušta određeni model samo 90 dana prije plasiranja boljeg modela s više opcija. U budućnosti će se ta vremenska razlika spustiti na samo 18 dana.
Trend u savremenoj industriji jeste da proizvodi zastarjevaju u što kraćem roku. Kompanije žele da kupci na starije proizvode gledaju kao na neadekvatne kao bih ih podstakle da kupuju najnoviju robu.
Nevjerovatni uređaji koji se pojavljuju u današnjim naučno-fantastičnim filmovima su roba široke potrošnje u budućnosti.
Google je izumio naočale koje imaju sposobnost prepoznavanja lica, tako uštedjevši ljudima vrijeme i ‘tegobu’ upoznavanja drugih ljudi. Na tržište dolaze i ‘pametne knjige’ koje mogu registrovati pad brzine čitanja i ponuditi sinonime i definicije nepoznatih i teških riječi.
Svake sekunde se registruje 17 novih patenata. Svaki dan se otkriju 104 nova izuma. Sve to ljude tjera u očajničku trku za nečim novim. U opasnosti smo da izgubimo sebe u kulturi konzumerizma.