Leksičko značenje kadera
U leksičkom smislu, kader je infinitiv arapskog glagola kadere – jakdiru – kaderen, što znači moći ili biti u stanju. Može se, umjesto fethe, tj. kratkog vokala ”e”, na harfu dal, čitati i sa sukunom, odnosno bez vokala: kadren.[1]
Ibn Faris kaže: “Riječ kader čine tri harfa i to kāf, dāl i rā. Zajednički oni čine osnovu ispravnog glagola koji u svojoj osnovi znači moći, tj. biti u stanju, dok infinitiv ovog glagola, el-kadru, upućuje na vrhunac ili krajnji stepen nečega. Kaže se: ‘Njegov kadr je toliki i toliki’, tj. njegova krajnja granica ili domet, ili njegov maksimalni kapacitet je toliki i toliki.’”[2]
Kada se na središnji harf ovog glagola, dakle harf dal, stavi fetha, tj. kratki vokal “e”, odnosno kada ga pročitamo kao el-kader, u tom slučaju ovaj pojam označava Allahovu odredbu, Njegovo određenje ili predestinaciju.
Riječ et-takdīr izvedenica je od ovog glagola, a označava razmišljanje o uređivanju, ustrojstvu ili reguliranju stvari. I kader i kadr u arapskom jeziku imaju identičnu množinu, a ona glasi akdār.[3]
Terminološko značenja kadera
U šerijatskoj terminologiji definicija kadera glasi: “Allahovo određenje svega što je bilo i što će biti, shodno Njegovom savršenom znanju i Njegovoj bezgraničnoj mudrosti koji su svemu prethodili.”[4]
Također, valjana je i sljedeća definicija: “[Kader je] sve ono što je Uzvišeni Allah, iz Svoga apsolutnog znanja, znao da će se dešavati od praiskona (ezela) pa dovijeka, i sve ono što je perom već zapisano. Uzvišeni Allah već je unaprijed odredio sudbinu svih stvorenja, kao i sve ono što će desiti i prije nego što je išta postojalo u praiskonu, i On, Uzvišeni, znao je šta će se desiti, kada će se desiti i na koji će se način to zbiti. Sve se u suštini dešava samo na način kako je to On već unaprijed odredio.”[5]
Još jedna definicija kadera glasi: “Kader je Allahovo bezgranično znanje o svemu što se desilo i što će se desiti Njegovom voljom i Njegovim stvaranjem, te Njegovo zapisivanje istog.”
Leksičko značenje kadāa
U leksičkom smislu, kadā ima značenje odredbe, presude, usuda, odluke, (s)provođenja, izvršenja, okončanja. Također, u svojoj osnovi, glagol od kojeg ova riječ vodi porijeklo odnosi se na prekidanje, razdvajanje, rastavljanje i dijeljenje, odnosno precizno izvršavanje i sprovođenje nečega, te njegovo okončanje i konačni završetak, tako da se, u suštini, kadā može odnositi i na stvaranje.[6]
Veza između pojmova kader i kadā
O međusobnoj povezanosti kadera i kadāa, o sličnostima i razlikama među njima, postoji više mišljenja i stavova.
Shodno prvom mišljenju, kader je (Božije) predodređenje, a kadā je (Njegovo) stvaranje. Kao dokaz da se kadā odnosi i na Allahovo stvaranje, navodi se kur’anski ajet u kojem Uzvišeni Allah kaže:
…i On je odredio sedam nebesa… (Fussilet, 12),
odnosno, “…i On je stvorio sedam nebesa”. Shodno ovome, kader i kadā su dva nerazdjeljiva pojma koji se uopće ne mogu raščlaniti. Naime, jedan od njih ima funkciju temelja i osnove, a to je kader, a drugi čini građevinu (koja je izgrađena na spomenutom temelju), a to je kadā, pa onaj ko ih pokuša razdvojiti – taj pokušava srušiti, odnosno razoriti građevinu.[7]
Drugo mišljenje suprotno je prvom: “Kadā je bespočetno Allahovo sveznanje kojim je On već u praiskonu odredio što će se, kako i na koji način desiti, a kader je događanje onoga što je već od praiskona predviđeno i predodređeno.”[8] Ibn Hadžer el-Askalani kaže: “Učenjaci su rekli da je kadā sveopća i sveobuhvatna (Allahova) praiskonska odredba, dok kader označava sve pojedinosti i detalje te odredbe.”[9]
Neki tvrde da termini kadā i kader, kada se spomenu zajedno, tj. u identičnom kontekstu ili u istoj rečenici, zadržavaju svaki svoje specifično značenje, spomenuto u mišljenjima koja smo maločas spomenuli, međutim, ukoliko se ova dva pojma spominju zasebno, dakle ne u istom kontekstu niti u istoj rečenici, tada je njihovo značenje identično. Drugim riječima, kada se spomenu odvojeno, prvi pojam sinonim je drugoga i obrnuto.”[10]
Nastaviće se…
Naslov originala: El-Imanu bil-kada’i vel-kader
Naslov prijevoda: Vjerovanje u Allahovo određenje i sudbinu
Autor: Muhammed b. Ibrahim el-Hamed
Knjigu pregledao i svojim komentarima i opaskama popratio: Abdulaziz b. Abdullah b. Baz
Recenzija prijevoda: prof. dr. Zuhdija Hasanović.
Preveo: Amir Durmić
[1] Ibn Esir, En-Nihajetu fi garibil-hadis, 4/22.
[2] Vidjeti: Ibn Faris, Mudžemu mekajisil-luga, 5/62, kao i Ibn Esir, En-Nihajetu fi garibil-hadis, 4/23.
[3] Vidjeti: Ibn Menzur, Lisanul-areb, 5/72, i Fejruzabadi, El-Kamusul-muhit, str. 591.
[4] Ibn Usejmin, Resail fil-akida, str. 37.
[5] Sefarini, Levamiul-envar il-behijja, 1/348.
[6] Vidjeti: Ibn Kutejba, Te’vilu muškilil-Kur’an, 1/441–442, Ibn Menzur, Lisanul-areb, 15/186, i Ibn Faris, Mudžemu mekajisil-luga, 5/99.
[7] Vidjeti: Ibn Menzur, Lisanul-areb, 15/186, i Ibn Esir, En-Nihajetu fi garibil-hadis, 4/78.
[8] Dr. Omer Eškar, El-Kadau vel-kader, str. 27.
[9] Ibn Hadžer el-Askalani, Fethul-Bari, 11/486.
[10] Abdurrahman b. Kasim, Ed-Durerus-sennijja fil-edžvibetin-nedždijja, 1/512–513.