Iako sam rođena u Bosni i Hercegovini i odrasla u bosanskoj porodici, danas živim u Portugalu, zemlji sa većinskim kršćanskim stanovništvom. Članovi moje porodice nisu bili praktičari vjere, tako da sam i ja odrasla sa muslimanskim imenom, ali daleko od islama. Kada sam odselila iz Bosne i doselila u Portugal, upoznala sam svog sadašnjeg muža koji je kršćanin i udala se. I tako smo živjeli u centru grada, nisam imala nijednog prijatelja muslimana, niti sam uopće znala da li ima muslimana u Portugalu. Jednom prilikom dok sam na YouTubeu gledala muzičke video spotove, slučajno sam vidjela jedan video zapis pod nazivom The Arivals – Dolasci u kojem se govori o dolasku Dedžala, Antikrista, pa sam provela sate sjedeći i gledajući. Ostala sam zapanjena stvarima koje sam vidjela, pa preporučujem svima onima koji slušaju muziku i gledaju filmove, da pogledaju ove video zapise – zaista ćete saznati stvari od kojih se čovjek naježi. Kada je moj muž stigao kući, ja sam mu počela pričati o tome što sam vidjela, a on je to popratio komentarom o tome kako muslimani vode ratove jedni protiv drugih, i to me je nekako pogodilo pa sam se naljutila. Počeli smo da raspravljamo o religiji, iako ja nisam znala ništa o svojoj vjeri, niti on o svojoj, jer ni on nikada nije čitao Bibliju niti sam ja Kur’an.
Tako smo počeli da se svađamo, jer ja sam uvijek vjerovala da je Allah Bog i da je Muhammed, a.s., Njegov rob i Njegov poslanik. Znala sam za kontradikcije u Bibliji, o kojim sam počela govoriti svome mužu, što ga je navelo da po internetu počne tražiti kontradikcije u Kur’anu, što je mene jako povrijedilo, ne zato što je on to radio, već moja nemoć da odbranim svoju vjeru zbog neznanja. Znala sam da sam u pravu, ali nisam imala mogućnosti da bilo šta kažem, da dokažem da je moje vjerovanje ispravno.
Poslije toga kontaktirala sam jednu sestru iz Bosne koja je pokrivena pa sam je zamolila da me uputi kako da naučim nešto o vjeri, i ona mi je poslala jedno predavanje prof. Elvedina Pezića – “Istinska sreća”. Stvarno mi se svidjelo to predavanje, nekako mi je dotaklo srce, pa sam preslušala i drugo i treće… i tako, hvala Allahu, počela sam da učim, da saznajem nove stvari. Naučila sam da klanjam i sada, hvala Allahu, redovno obavljam namaz, promijenila sam se prema svom mužu koji je divan čovjek i koji me, hvala Allahu, podržava, vozi me u džamiju, probudi me na sabah ako ja ne čujem alarm, čak je i našem sinu dao prelijepo muslimansko ime, dozvolio da ga osunetimo, čak mi dozvoljava da nosim hidžab. I on sam mnogo se interesuje za islam, počeo je da sluša predavanja dr. Zakira Naika i, hvala Allahu, naš se život mnogo promijenio.
Sada smo se preselili u dio grada u kojem ima dosta muslimana iz različitih zemalja: Sirije, Pakistana, Indije, Mozambika itd., koji su pokrenuli školu islama u kojoj možemo učiti o našoj vjeri: učimo sufaru, arapski jezik, sure, imamo predavanja itd. Zaista, Allah olakša samo kad se čovjek trudi. Imamo divnu muallimu koja obavlja zaista zahtjevan posao s obzirom na to da smo svi iz različitih krajeva svijeta i sestre govore različitim jezicima: indijski, arapski, portugalski, ali, hvala Allahu, dobro nam ide.
Skoro na svakom predavanju dogodi se da jedna sestra, pa čak i djevojke od šesnaest, sedamnaest godina koje su Portugalke, srednjoškolke, prelaze na islam. Drago mi je da se i u Bosni stanje mijenja, čujem se sa sestrama, i vidim da ima dosta predavanja, mnogo mjesta na kojim se može učiti, knjiga… Zaista je to velika prednost, jer ovdje je jako teško doći do literature, ali eto, hvala Allahu, pa postoje ovakve stranice na kojima se možemo informisati, zaista ste nam jako korisni, da vas Allah nagradi svakim dobrom!
Ovom prilikom želim da se zahvalim Allahu, dž.š., na svim blagodatima koje mi je podario i da se zahvalim redakciji Minbera, jer su mi zaista mnogo pomogli, i jako mnogo mi koriste. Molim Allaha da vam olakša i da vam podari svako dobro, vama i prof. Elvedinu Peziću, zaista ste mi promijenili život!
Es-selamu alejkum!
A. S.