Priredio: Hajrudin Tahir Ahmetović
Život na dunjaluku neodvojiv je od iskušenja i nema čovjeka a da nije stavljen na kušnju. Uzvišeni Allah o toj nepobitnoj činjenici prejasno kaže: “Onaj koji je stvorio smrt i život da bi vas ispitao (provjerio, iskušao) koji će od vas bolje činiti djela.” (Prijevod značenja El-Mulk, 2) Jedan je iskušan bolešću, drugi siromaštvom, treći gubitkom voljene osobe, jedna se žena žali na djecu, nema mira od njih, zbog njih nema vremena za sebe, a druga je nerotkinja i sve bi to s radošću podnosila samo da ima dijete, treća se žali na svoga muža jer je zapostavlja i ne brine se o njoj… To je dunjalučki život! Nema nijednog od nas a da ne proživljava određene kušnje. Stoga i sebi i vama upućujem nekoliko savjeta kako da se nosimo sa svim dunjalučkim iskušenjima, kako da ih ispravno razumijemo i u njima ostanemo postojani.
Iskušenje je dunjalučki ispit
● Neophodno je da se stalno podsjećamo i prisjećamo da nam je Uzvišeni Allah propisao ovo iskušenje da bi nas ispitao. Dakle, On je za nas odabrao to iskušenje i zadovoljan je tim iskušenjem. Stoga i mi moramo biti zadovoljni Allahovim izborom. Moramo biti ubijeđeni u Allahovu odredbu, moramo čvrsto vjerovati da nam se to iskušenje, ta nedaća neminovno morala dogoditi: “Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas a da ona nije prije nego što je data, zapisana u Knjizi – to je Allahu, uistinu, lahko!” (prijevod značenja El-Hadid, 22). U hadisu Ubade b. Es-Samita, radijallahu anhu, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Prvo što je Allah stvorio bilo je pero (olovka), pa mu je rekao: ‘Piši!’ Pero je upitalo: ‘A šta da pišem?!’ Allah je rekao: ‘Piši odredbu svega što će se desiti do Sudnjeg dana!’” (Ebu Davud, 4700, Et-Tirmizi, 2155. Albani ga je ocijenio vjerodostojnim) Kada je Selman, radijallahu anhu, upitan: “Šta je to iman u kader (vjerovanje u Božiju odredbu)?”, odgovorio je: “Da čovjek vjeruje da ono što ga je zadesilo, nikako ga nije moglo mimoići!” Alija, radijallahu anhu, rekao je: “Ako se strpiš, nad tobom će se ionako sprovesti ono što je određeno, ali ti ćeš biti nagrađen! Ali ako budeš nestrpljiv, budeš negodovao i prigovarao, opet će se nad tobom sprovesti ono što je određeno, međutim, ti ćeš biti grješan!” Zato, kada nas zadesi neka nedaća, iskušenje, znajmo da nas ono nije moglo zaobići, moralo nas je zadesiti, ne negodujmo, ne prigovarajmo, već ga prihvatimo spremno!
● Uzvišeni Allah stavlja nas na kušnju, a On je milostiviji prema nama od naše majke. Da, Uzvišeni Allah milostiviji je prema nama od naše majke! Sjetimo se hadisa u kojem se spominje da je jednom prilikom Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, dovedeno roblje među kojem je bila i jedna žena koja je sve vrijeme tragala za svojim sinčićem. Nakon što ga je pronašla među zarobljenima, pred svima ga je privila u naručje i nahranila ga. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao je svoje ashabe: “Šta mislite da li bi ova žena bacila svoje dijete u vatru?!” Ashabi su odgovorili: “Ne, tako nam Allaha!” Na to je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dodao: “Doista je Allah milostiviji prema Svojim robovima od ove žene prema svome djetetu!” (El-Buhari, 5999, Muslim, 2754) Stoga, svako iskušenje i sve što nam se dešava od Uzvišenog Allaha, prihvatimo sa zadovoljstvom, jer On nas dobro poznaje i prema nama niko nije milostiviji od Njega.
Kušnja kao lijek
● Kada nas zadesiti kušnja, tada moramo čvrsto vjerovati da je iskušenje kojim smo pogođeni koristan lijek, jer nam ga propisuje Onaj koji nas najbolje poznaje: “A kako i ne bi znao kad je On Onaj koji stvara i koji je o svemu podrobno obaviješten?!” (Prijevod značenja El-Mulk, 14). Ovaj lijek, ovo iskušenje, propisuje nam Onaj koji je najmilostiviji prema nama, zato ne odbacujmo taj lijek, negodujući i prigovarajući na Allahovu odredbu, pa da i korist tog lijeka ode od nas!
● Iskušenja nas ne pogađaju kako bi nas uništila i ubila. Ne, iskušenja nam dolaze kako bi se provjerilo naše strpljenje. Pa budemo li strpljivi i postojani, budemo li se u iskušenjima obraćali svome Gospodaru, od Njega tražili spas i izlaz, Allah će nam se i odazvati, primiti naše dove, dati nam izlaz odakle se i ne nadamo. Ali, ako budemo srditi na Allahovu odredbu i ako prilikom iskušenja budemo posezali za nedozvoljenim, u tom slučaju pouzdano znajmo da će nam se nedaće gomilati jedna na drugu.
● Kada te pogodi bilo kakvo iskušenje, nedaća i nevolja, ponizno se obrati svome Gospodaru, uputi Mu dovu, traži od Njega postojanost i spas. Jedna od dova kojom se treba obraćati Uzvišenom Allahu u nevoljama jeste i dova Zunnuna, Junusa, alejhis-selam, o čijoj vrijednosti govori hadis Sa‘da b. Ebi Vekkasa, radijallahu anhu, u kojem Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Dova Zunnuna kojom je dovio dok se nalazio u utrobi ribe je: ‘La ilahe illa Ente, subhaneke inni kuntu minez-zalimin! / Nema drugog boga osim Tebe, slavljen neka si Ti, uistinu, ja sam jedan od onih koji sebi čine nasilje!’ Nikada neće musliman njome doviti i tražiti nešto a da mu se Allah neće odazvati!” (Ahmed, Et-Tirmizi, En-Nesai i šejh Albani koji ga je ocijenio vjerodostojnim u u Sahihul-džamia, 3383) Također, dova koju bilježi imam Ahmed u hadisu u kojem Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Ko god u trenucima kada ga savladaju briga i tuga izgovori: ‘Allahu moj, uistinu, ja sam Tvoj rob, sin Tvoga roba, sin Tvoje robinje, moj život je u Tvojoj vlasti, Tvoj propis i Tvoja odredba sprovode se nada mnom, molim Te svakim Tvojim imenom kojim si Sebe nazvao, ili si njime podučio nekoga od Svojih stvorenja, ili si ga objavio u Svojoj knjizi, ili si ga ostavio kod Sebe nepoznatog nama, molim Te da Kur’an učiniš proljećem moga srca, svjetlom mojih prsa, onim što će odagnati moju tugu i okloniti moju brigu’, Uzvišeni Allah otklonit će mu brigu i tugu i umjesto njih im podariti izlaz (u drugom predanju navodi se: “…radost”).” Kada su ashabi upitali: “Allahov Poslaniče, hoćemo li naučiti (ovu dovu)?”, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Svakako, neophodno je da je nauči svaki onaj koji je čuje!” (Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u Sahihut-tergibu, 1822)
Iskušenja Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem
● Pročitaj i saznaj kroz kakva je sve iskušenja prolazio i sam Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i kako ih je prevazilazio.
Dragi brate i sestro, vi koji ste iskušani siromaštvom, o tom stanju Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kazuje Ebu Umama, radijallahu anhu: “Porodica Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nikada nije imala viška brašna, ni koliko za jedan ječmeni hljeb.” (Et-Tirmizi, 2480. Albani ga je ocijenio vjerodostojnim) Ibn Abbas, radijallahu anhuma, rekao je: “Porodica Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zajedno s njim noćima nije imala šta večerati, a najčešće su jeli ječmeni hljeb.” (Et-Tirmizi, 2481. Albani ga je ocijenio dobrim, kao i šejh El-Vadii, 616) Brate, koliko li si ti noći zajedno sa svojom porodicom zanoćio bez večere?!
Dragi brate i sestro, vi koji ste iskušani bolešću, znajte da je i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, znao biti bolestan. Štaviše, njegovi bolovi bili su jaki koliko bolovi nas dvojice. Rekao je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem: “Uistinu, ja imam bolove kakve imaju dvojica od vas!” (El-Buhari, 5648, Muslim, 2571)
Dragi brate i sestro, vi koji ste iskušani sihrom, znajte dobro da je i Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, napravljen sihr usljed kojeg mu se priviđalo da čini nešto što uopće nije činio, a dobro nam je poznato da je Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, stavljen i otrov u hranu zbog kojeg je kasnije rekao: “O Aiša, još uvijek osjećam bol od hrane što sam je pojeo na Hajberu. Sada osjećam svoj kraj zbog tog otrova!” (El-Buhari, 4428) Zato, strpite se na svojoj kušnji, očekujte nagradu kod Uzvišenog Allaha, neka vam uzor bude Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Dragi brate i sestro, vi koji ste iskušani smrću supruge ili supruga, ili djeteta, pa, uistinu, Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, umrla je supruga Hatidža i sva djeca, Allah njima bio zadovoljan, izuzev Fatime koja je umrla šest mjeseci nakon Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Strpite se na svojoj kušnji, očekujte nagradu kod Uzvišenog Allaha, neka vam uzor bude Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
Dragi brate i sestro, vi koji ste iskušani uznemiravanjima drugih ljudi, ako skrnave vašu čast, psuju vas, potvaraju, ismijavaju se s vama i sl., znajte da su i Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, uznemiravali licemjeri i drugih. Potvorili su mu suprugu i na nju iznijeli gnusnu laž. Potvorili su i njega, sallallahu alejhi ve sellem, pa je Zul-Huvejsire et-Temimi prilikom podjele ratnog plijena, nakon jedne od bitaka, rekao: “O Muhammede, budi pravedan!” (Muslim, 1063) Nevjernici su govorili za njega da je sihirbaz, pjesnik, ludak, lažljivac i još mnogo toga.
Strpljenje u nevolji
● Kada se dobro upoznaš sa svim o čemu smo govorili u prethodnim redovima, tada ćeš u svim iskušenjima koja te snađu ispuniti Allahovo pravo, a to je strpljenje. Rekao je Uzvišeni Allah: “I ti obraduj strpljive, one koji kada ih pogodi kakva nedaća kažu: ‘Mi smo Allahovi i Njemu ćemo se vratiti!’ Njih čeka lijep spomen kod njihova Gospodara i milost i oni su na Pravom putu!” (Prijevod značenja El-Bekara, 155-157) Naši su prethodnici govorili: “Kako da ne budemo strpljivi u iskušenjima kada nam Uzvišeni za strpljenje daje posebne tri nagrade od kojih se ne zna koja je bolja!”
● Uzvišeni Allah traži od nas da Mu robujemo u svakom vremenu, na svakom mjestu i u svakom stanju! Zato nas Uzvišeni Allah iskušava i blagodatima i nedaćama! Stavlja nas na ispit hoćemo li samo Njemu robovati u ma kakvoj situaciji se našli. Odvodi nas od jednog do drugog stanja da bi provjerio našu iskrenost. Zato se dobro čuvajmo da ne budemo Allahu pokorni, zahvalni i u vjeri postojani samo kada nas obasipa blagodatima, a da se u iskušenjima obraćamo nekome drugom. Rekao je Uzvišeni Allah: “Ima ljudi koji obožavaju Allaha bez pravog uvjerenja: ako ga prati sreća, on je smiren, a ako zapadne i u najmanje iskušenje, on se vraća nevjerstvu pa tako izgubi i ovaj i onaj svijet. To je, uistinu, očiti gubitak.” (Prijevod značenja El-Hadždž, 11)
● Prisjeti se da su najveća iskušenja imali vjerovjesnici, posebni, odabrani ljudi, zatim slični njima. Kada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan: “Ko se od ljudi najviše iskušava?”, odgovorio je: “Vjerovjesnici, a nakon njih oni koji su slični njima.” Zatim je dodao: “Čovjek se iskušava shodno jačini svoje vjere, pa ukoliko mu vjera bude čvrsta, teške nedaće će ga pogađati, a ukoliko bude slabosti u njegovoj vjeri, Allah će ga iskušati shodno jačini njegove vjere. Neće čovjek prestati biti iskušavan sve dok ne bude hodio zemljom a da pri sebi nema nijednog grijeha.” (Ahmed, 3/52, Et-Tirmizi, 2398, Ibn Madža, 3265. Albani ga je ocijenio hasen-sahihom) Također, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Nema nijednog muslimana da bude uznemiren nekom bolešću ili nečim drugim a da mu Allah zbog toga neće brisati grijehe kao što lišće spada sa drveća.” (El-Buhari, 5660) Prethodnici su govorili: “Ko bude iskušavan, taj je na putu vjerovjesnika.”
● Zašto da negoduješ na iskušenjima kada si uvijek u dobru?! Zar se u hadisu ne kaže: “Čudno li je stanje vjernika! Njemu je uvijek dobro i takav slučaj nije ni s kim drugim osim sa vjernikom: ako ga snađe kakva blagodat, on je na njoj zahvalan, pa mu je u njoj dobro, a ako ga snađe kakva nevolja, on je na njoj strpljiv, pa mu i u njoj biva dobro.” (Muslim, 2999)
● Zašto da plačeš i tuguješ, zašto da se snebivaš i negoduješ kada ti je u svakoj situaciji samo dobro, pišu ti samo dobra djela, sevabi i nagrade. U hadisu se navodi: “Kad god neki čovjek bude iskušan bolešću, Uzvišeni Allah naredi melekima koji ga čuvaju: ‘Pišite Mome robu svaki dan i svaku noć ono što je radio prije svoje bolesti!’” (Sahih, Sahihut-tergib vet-terhib, 3421)
● Kada te Uzvišeni Allah iskuša, tada ti želi dobro, pa umjesto žalosti i tugovanja, budi radostan i sretan, jer te Uzvišeni Allah voli, želi ti dobro. U hadisu se navodi: “Kome Allah želi dobro, stavi ga na iskušenja!” (El-Buhari, 5645) U drugom je hadisu zabilježeno: “Uistinu, veličina nagrade ovisi o težini iskušenja. Kada Allah zavoli jedan narod, on ga stavlja na kušnju, pa ko bude zadovoljan, i njime će se biti zadovoljno, a ko bude srdit, bit će kažnjen srdžbom.” (Et-Tirmizi, 2523. Albani ga je ocijenio dobrim) Fudajl b. Ijjad, rahimehullah, rekao je: “Uistinu, kao što čovjek voli svojoj porodici dobro i nastoji ga doprinijeti, isto tako Uzvišeni Allah voli kušnju Svoga roba pa ga i iskušava.” Također je rekao: “Neće rob postići suštinu imana sve dok iskušenje ne bude smatrao blagodati, a blagodat iskušenjem.” Sufjan es-Sevri, rahimehullah, rekao je: “Ne može biti pronicljiv onaj koji nedaće ne bude ubrajao u blagodati, a blagodati u nedaće.” (Ibnul-Kajjim, Miftahu Daris-seade, 1/154)
● Moguće da je vjerniku kod Allaha propisan određeni položaj koji ne može postići osim putem iskušenja, nedaća i nevolja koji će probuditi njegovo srce. U hadisu se navodi: “Uistinu je čovjeku određen položaj koji ne može postići svojim djelom, pa se neprestano iskušava onim što prezire sve dok time ne postigne propisani položaj.” (Hasen-sahih, Sahihut-tergib vet-terhib, 3408) U drugom hadisu bilježi se: “Ukoliko Uzvišeni Allah iz Svoje dobrote želi nekom Svom robu određeni položaj u Džennetu, a on ga ne može postići svojim djelima, tada ga iskuša u njegovom tijelu, u njegovom imetku ili djetetom, pa on bude strpljiv na svemu tome i tako zadobije položaj koji mu je Allah propisao iz Svoje dobrote.” (Ebu Davud, 3090. Albani ga je ocijenio vjerodostojnim)Kada bi znao zabrinuti, tužni, iskušani, da ga iskušenje koje ga je pogodilo diže na više stepene kod Allaha, on bi mu se radovao i ne bi bio tužan!
Kušnje brišu grijehe
● Prisjetite se, brate i sestro, da iskušenja brišu grijehe, čiste čovjeka od grijeha. U hadisu se navodi: “Vjernika neće pogoditi neka nedaća, briga ili tuga, uznemirenost i zabrinutost, pa čak i ubod trna, a da mu Allah time neće obrisati grijehe!” (El-Buhari, 5641) U drugom je hadisu rečeno: “Neće prestati iskušenje vjernika i vjernice u njima samima, ili njihovoj djeci, ili njihovom imetku, sve dok Uzvišenog Allaha ne sretnu bez ijednog grijeha.” (Et-Tirmizi, 2399. Albani ga je ocijenio hasen-sahihom) U trećem hadisu navodi se: “Kada se vjernik stavi na kušnju, Allah ga čisti od grijeha, kao što mijeh čisti hrđu sa željeza.” (Sahih, Sahihut-tergib vet-terhib, 3417) U četvrtom hadisu zabilježeno je: “Kada se razboli rob, Allah mu pošalje dva meleka i kaže im: ‘Pogledajte šta govori onima koji dođu da ga obiđu!’ Kada mu dođu, on se zahvali Allahu i hvali Ga kako samo Njemu dolikuje, i to se prenosi Uzvišenom Allahu, a On najbolje sve poznaje. Tada Uzvišeni kaže: ‘Sebi stavljam u obavezu da, ukoliko usmrtim Svoga roba, da ga uvedem u Džennet, a ukoliko ga izliječim, da mu tijelo zamijenim boljim tijelom, krv boljom krvlju i da mu oprostim loša djela.’” (Hasen li gajrihi, Sahihut-tergib vet-terhib, 3431) U hadisi-kudsijju također je rečeno: “Ukoliko iskušam nekog od Svojih robova pa se on strpi na iskušenju i zahvali Mi se, uistinu, on će ustati sa svoje postelje čist od grijeha kao na dan kada ga je majka rodila.” (Hasen, Sahihut-tergib vet-terhib, 3423) Također, u hadisu se bilježi: “Nema nijednog roba da u svojoj bolesti padne u nesvijest, a da ga Allah neće vratiti u svjesno stanje čistog od grijeha” (sahih, Sahihut-tergib vet-terhib, 3436); “Oni koji su na dunjaluku bili zdravi, kada na Sudnjem danu vide kako se dijele nagrade iskušanima, poželjet će da im je meso trgano kliještima” (Et-Tirmizi, 2402. Albani ga je ocijenio dobrim). Naši su prethodnici govorili:“Da nije dunjalučkih iskušenja, na ahiret bismo došli kao propalice, bez ičega!” Ibnul-Dževzi, rahimehullah, rekao je: “Kada bi neki vladar rekao drugom čovjeku: ‘Kad god te udarim ovim štapom, od mene ćeš dobiti hiljadu dinara’, taj bi čovjek poželio da ga mnogo, mnogo puta udari štapom, ne razmišljajući o težini i bolu udarca, već o onome što će dobiti nakon tih udaraca!” Ako budemo strpljivi u iskušenjima, Allah nam obećava Džennet i visoke položaje u njemu. Kaže Uzvišeni Allah: “Ukoliko iskušam Svoga roba uzimajući mu dva njegova oka, pa on se strpi na tome, Ja ću mu ih nadomjestiti Džennetom.” (El-Buhari, 5653); “Kada Svome robu vjerniku uzmem plod njegova srca, a on se strpi na tome, kod Mene mu nema druge nagrade osim Dženneta.” (El-Buhari, 6424)
● Šta znaš, možda iskušenje koje te snađe bude razlog sprečavanja većeg iskušenja, zato se strpi i budi zahvalan Allahu na svakom stanju. Jedan od vojskovođa Ibn Zijada pao je sa krova i slomio obje noge. Posjetio ga je veliki učenjak Ebu Kilaba, rahimehullah, pa mu je, bodreći ga, rekao: “Nadam se i molim Allaha da ti u ovome da dobro!” Ovaj vojskovođa zbunjeno reče: “Ebu Kilabe, kakvo mi to dobro može doći u lomljenju obje noge?” Ebu Kilaba mu reče: “Možda te je Allah time sačuvao većeg zla.” Zaista, nakon tri dana, ovom vojskovođi došlo je pismo od Ibn Zijada u kojem mu naređuje da izađe sa vojskom i bori se protiv Husejna, radijallahu anhu, pa je vojskovođa rekao Ibn Zijadovom izaslaniku: “Vidite šta me je snašlo, kako da idem ovakav!?” Pustili su ga i prihvatili njegovu ispriku. Nakon sedam dana ovom vojskovođi došla je vijest o ubistvu Husejna, radijallahu anhu, pa je rekao: “Allah se smilovao Ebu Kilabi, istinu je rekao!”
Iskušenja kao kazna za počinjene grijehe
● Iskušenja, nedaće i nevolje dolaze i zbog grijeha. Uzvišeni Allah kaže: “I ne pogodi vas nijedno iskušenja a da ga vi niste zaradili svojim rukama, a Allah preko mnogog i pređe.” (Prijevod značenja Eš-Šura, 30) Umjesto da se snebivamo i negodujemo, tugujemo i brinemo, okrenimo se tevbi i istigfaru koji je jedan od najvećih razloga odagnavanja nevolja i nedaća. U vezi s tim Alija, radijallahu anhu, rekao je: “Iskušenje ne dolazi osim zbog grijeha i ne diže se osim putem istigfara.”
El-Asr, br. 56.