Stavi se u ulogu muža

Posljednjih godina mnogo se govori o štetnosti pušenja i loših posljedica koje ova ružna navika ostavlja na srce i pluća, ali i na zdravlje u cijelosti, kao i o tome da je pušenje jedan od glavnih uzročnika karcinoma. Pored toga, veoma je mali broj pušača koji se uspiju otarasiti ove ovisnosti, a takvih je pogotovo malo među adolescentima i pubertetlijama.

Jedan aktivista koji radi na polju suzbijanja ove ovisnosti kaže sljedeće: “Dugo sam razmišljao kako i na koji način da ubijedim adolescente da se ostave pušenja jer njima ni spominjanje crnih prognoza niti zastrašujućih statistika nije značilo ništa, niti su ti podaci kod njih ostvarili pozitivan efekat. Tada sam zamislio da sam jedan od njih i zapitao sam se šta bi me to istinski dirnulo i ostavilo traga na mene da sam na njihovom mjestu? Shvatio sam da omladina u periodu adolescencije ima jake seksualne nagone te da često misle na tu temu, stoga sam potražio studije koje govore o eventualnoj vezi između konzumiranja duhana i impotencije. Iz tih studija doznao sam da je pušenje jako bitan faktor u smanjenju seksualnih nagona i da ono itekako loše utječe na libido. Rezultate studija i istraživanja koja govore na spomenutu temu predstavio sam adolescentima sa kojima sam dolazio u susret, što je kod njih probudilo interesovanje te su zaprepašteni i iznenađeni počeli da postavljaju mnogo pitanja o istinitosti tih podataka koje sam im predočio.”

Cijenjena suprugo, ukoliko želiš muža ubijediti u nešto, pokušaj se staviti u njegovu poziciju i zamisliti da si na njegovom mjestu kako bi cijelu stvar osmotrila i iz njegovog ugla gledanja. Zatim se pogledaj iz njegove perspektive i zapitaj se: “Šta bi me to moglo uvjeriti u ono što ona zahtijeva i na čemu insistira?”

Zbog toga nam je Uzvišeni Allah naredio da prema svome bratu muslimanu postupamo na isti način kako bismo i mi voljeli da on postupa prema nama, a sve u cilju da se prema njemu što ljepše ophodimo.[1] Dakle, glavni parametar koji će nam pokazati da li je naš postupak prema bratu muslimanu lijep ili ružan jeste da se stavimo u njegovu poziciju i da razmislimo o tome kako bi se dotični postupak tada dojmio nas, pa ako bismo ga iz te perspektive smatrali ružnim, onda nam je obaveza da ga se klonimo, a ako bismo ga smatrali lijepim i ugodnim, tada nam je dozvoljeno da mu pristupimo. Drugim riječima, ono što želiš sebi, želi i svome bratu muslimanu, a ono što ne želiš sebi, ne želi ni bratu muslimanu. Koristeći ovaj stil, Uzvišeni Allah se u Kur’anu na više mjesta nama muslimanima obraća direktno, koristeći pri tome zamjenice vi i vama, a u suštini tom zamjenicom ne aludira na nas, nego na našu braću muslimane, podižući ih tako na stepen nas samih. Tako Uzvišeni kaže: “…A kada u kuće uđete, vi sami sebe pozdravite pozdravom od Allaha propisanim, blagoslovljenim i uljudnim…” (En-Nur, 61), a misli se: “…A kada u kuće uđete, vi prisutne pozdravite…”. Slično ovome, Uzvišeni Allah na drugom mjestu kaže: “I kada smo od vas zavjet uzeli da krv svoju nećete prolijevati i da sami sebe iz zemlje svoje nećete izgoniti – vi priznajete da je tako i svjedoci ste” (El-Bekare, 84), a misli se: “I kada smo od vas zavjet uzeli da krv drugima nećete prolijevati i da druge iz zemlje vaše nećete izgoniti – vi priznajete da je tako i svjedoci ste.”

Nakon što su munafici u čuvenom događaju poznatom kao El-Ifk potvorili Aišu, radijallahu anha, i rekli da je učinila blud, Ebu Ejjub el-Ensari, radijallahu anhu, došao je kod svoje supruge koja mu je počela prepričavati glasine koje su kružile uokolo. Ebu Ejjub se nakon njenih riječi uzrujao i od nervoze sav zadrhtao, te joj odmah predloži da se stavi u Aišinu, radijallahu anha, poziciju, rekavši joj: “Da si ti bila na njenom mjestu, da li bi učinila ono što joj se pripisuje?”, tj. da li bi učinila blud. Njegova supruga žustro otrese svoju odjeću i reče: “Ne bih, tako mi Allaha!”, a Ebu Ejjub joj uzvrati: “Pa Aiša je, tako mi Allaha, čednija i kreposnija od tebe!”

Ove riječi su Ebu Ejjubovoj supruzi bile sasvim dovoljne da se uvjeri u Aišinu nevinost, te da odmah zaćuti i da iste sekunde prestane s prenošenjem glasina koje su kružile uokolo. Uzvišeni Allah je povodom toga rekao: “Zašto, čim ste to čuli, nisu vjernici i vjernice sami o sebi dobro pomislili i rekli: ‘Ovo je očita potvora!’” (En-Nur, 12), tj. “Zašto nisu vjernici i vjernice o drugima dobro pomislili”. Dakle, i ovdje je Uzvišeni Allah naredio da vjernici o svojoj braći muslimanima misle na isti način kako bi mislili o samima  sebi.

Poštovana sestro, kada razgovaraš sa svojim mužem, stavi se u njegovu poziciju i pokušaj sama sebi odgovoriti na pitanje: “Koji bi me to argumenti ubijedili u ono što ona zastupa?” U uspješne žene koje znaju voditi dijalog ubrajaju se one žene koje na stvari i prilike gledaju iz perspektive muža. Iz te pozicije one najlakše uvide čime će to muža ubijediti da je ono što one žele i čemu teže u suštini lijepa i njemu korisna stvar.

Jedan mladić pripovijeda sljedeće: “U vezi jedne humanitarne akcije došlo je do polemike i rasprave. Naime, jedan od organizatora ove akcije predložio je da pronađu jednog mladića koji će u trgovačkom centru stajati pored promotivnog štanda na kojem će se reklamirati spomenuta humanitarna akcija. Jednom od njih naumpalo je da mene predloži za osobu koja će stajati pored štanda i reklamirati dotičnu akciju, međutim, ja sam se osjećao neugodno i nisam se mogao zamisliti u toj ulozi. Pokušao sam dotičnog organizatora uvjeriti da taj prijedlog nije na mjestu i da ja to ne mogu prihvatiti, međutim on je bio uporan u svojim navaljivanjima da pristanem, spominjući mi da se svi mi lično trebamo žrtvovati kako bi humanitarni projekat što bolje urodio plodom. Tada sam mu rekao: ‘A šta misliš da prvu sedmicu ti stojiš pored promotivnog štanda humanitarne akcije, a ja ću istu obavezu preuzeti na sebe iduće sedmice?’ Ovaj se čovjek našao u nezgodnoj situaciji, te vrlo brzo zaključio čitavu temu ne spominjući više prijedlog na kojem je na početku insistirao.”

Poštovana suprugo, kako bi na najobjektivniji način sagledala određenu situaciju, pokušaj se staviti u poziciju osobe s kojom se po nekom pitanju raspravljaš, ili od te iste osobe zatraži da se ona stavi u poziciju u kojoj se ti nalaziš. Ponekad će, naprimjer, muž zanemariti i previdjeti određene loše stvari koje ti po nekom pitanju uviđaš, međutim, zamišljenim mijenjanjem uloga, tj. svojim stavljanjem sebe u tvoj položaj, on će ih vrlo brzo dokučiti i shvatiti. Zbog toga je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, onog mladića koji se u početku nije htio, niti mogao odreći bluda, upitao: “A da li bi volio da neko blud učini s tvojom majkom, suprugom, kćerkom, sestrom…”, nakon čega je mladić iz drugog ugla pogledao ono što želi, shvatio da je pogriješio i zadovoljan otišao svojim putem.

Jedan od poznatih govornika koji drži razna predavanja i javne tribine upitan je u čemu leži snaga njegovih argumenata kojima vrlo uspješno brani svoja mišljenja i svoje stavove, pa je odgovorio: “Svaki put kada istražujem određenu temu o kojoj hoću da govorim, a oko koje postoje podijeljena mišljenja, ja uvijek sakupim i sagledam argumente obje strane. Nakon što se kod mene iskristalizira ono što je po mome mišljenju ispravno, ja se stavim u poziciju suprotne strane i pokušam samome sebi naći kritiku i prigovor na određeni argument koji u osnovi navodim, a potom se potrudim da tu kritiku eliminiram i da anuliram dotični protuargument. Ako u tome uspijem, ja nakon toga osjetim da je stav koji zastupam sasvim ispravan i tačan, pa ga stoga samouvjereno i izložim svome oponentu.”

Cijenjena suprugo, pokušaj se barem nakratko uživjeti u ulogu muža kako bi iz njegove perspektive sagledala određena pitanja i prijedloge, pa unaprijed pretpostavi šta će biti njegove nedoumice i koji će biti njegovi argumenti, te mu na njih pripremi odgovor. Kur’an često afirmira ovu metodu:

“Oni (nevjernici) govore: ‘Zar kada se u kosti i prašinu pretvorimo, zar ćemo, kao nova bića, doista biti oživljeni?’ Reci: ‘Hoćete, pa čak i kada biste kamenje ili gvožđe bili, ili bilo kakvo drugo stvorenje za koje mislite da ne može biti oživljeno.’ ‘A ko će nas u život vratiti?’, upitat će oni[2], a ti reci: ‘Onaj koji vas je i prvi put stvorio’ – a oni će prema tebi odmahnuti glavama svojim i upitati: ‘Kada to?’ Ti reci: ‘Možda ubrzo!’” (El-Isra, 49-51).

Kako vidimo iz ovih ajeta, Uzvišeni Allah je Svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, poučio ovoj metodi te mu naredio da pretpostavi pitanja koja će mu uputiti ona strana s kojom polemizira i s kojom se raspravlja.

Ovu metodu nalazimo i u sljedećem kur’anskom ajetu:

“Mnogobošci će govoriti[3]: ‘Da je Allah htio, mi ne bismo druge Njemu ravnim smatrali, a ni preci naši, niti bismo išta zabranjenim učinili’”, nakon čega im Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, po naredbi Uzvišenog Allaha, odgovara: “Imate li kakav dokaz da nam ga iznesete? Vi se samo za pretpostavkama povodite i vi samo neistinu govorite” (El-En‘am, 148).

Isto tako, na ovu metodu vrlo često nailazimo u knjigama šejhul-islama Ibn Tejmijje kao i njegovog učenika Ibn Kajjima, a možda je njen najupečatljiviji primjer knjiga “Namaz i propis o onome ko ga ne klanja”[4], čiji je autor Ibn Kajjim. U ovoj knjizi autor navodi argumente obje skupine učenjaka, tj. onih koji ostavljača namaza smatraju nevjernikom kao i onih koji ga smatraju teškim grješnikom, ali ne i nevjernikom, a potom svaki od spomenutih argumenata precizno analizira i metodom pretpostavljanja na mnogo načina dovodi u pitanje validnost svakog od njih, a potom opet odgovara na te pretpostavke, da bi na kraju iz svega izašao sa jednim zaključkom, tj. stavom koji po ovom pitanju on smatra ispravnim.

Poštovana suprugo, ukoliko se s mužem želiš upustiti u polemiku i otvoreni dijalog, pokušaj se staviti u njegovu ulogu te razmisliti o njegovim argumentima koje iznosi, pa će ti biti mnogo lakše da shvatiš razloge zbog kojih uporno odbija tvoj prijedlog i ne želi prihvatiti tvoje mišljenje. Isto tako, na taj način ćeš vrlo brzo spoznati koje su to “pukotine” u njegovim stavovima i njegovim argumentima kroz koje se trebaš provući kako bi ga nagovorila da na koncu udovolji tvojim zahtjevima. Ostavi supruga da razmisli o mnoštvu pozitivnih i negativnih aspekata prijedloga koji je iznio, ali i kako bi uvidio veličinu i vrijednost tvog prijedloga i spoznao njegovu suštinu. 

Kada bi se među ashabima, radijallahu anhuma, desile neke razmirice ili nesporazumi, oni bi se za savjet najčešće obraćali Amru b. El-‘Asu, radijallahu anhu, jer je glasio za vrlo vještog i ubjedljivog pregovarača. Nakon što je Omer, radijallahu anhu, koji je u tom vremenu bio vladar pravovjernih, tj. halifa svih muslimana, zaprosio Ebu Bekrovu kćerku Ummu Kulsum, ona mu je preko svoje sestre Aiše, radijallahu anha, poručila da se ne želi udati za njega niti da za tim brakom ima ikakve želje. Koreći je zbog takvog stava, Aiša joj reče: “Zar se ne želiš udati za vladara pravovjernih?”

“Da, odbijam”, reče ona i nastavi: “On živi teškim životom i rigorozan je prema ženama.”

Nakon ovoga, Aiša, radijallahu anha, se za savjet i pomoć obratila Amru b. El-‘Asu, radijallahu anhu, koji je bio izuzetno lukav, ali ujedno i vrlo nježan i uglađen čovjek.

Nakon što ju je saslušao i shvatio o čemu se radi, Amr b. El-‘As zaputi se kod Omera, radijallahu anhu, kojem se direktno i bez ikakvog okolišanja obrati sljedećim riječima: “Čuo sam da si odlučio da učiniš nešto, a ja Allaha molim da te zakloni i sačuva od toga!”

“A o čemu se radi?”, upita ga Omer.

“Jesi li ti zaprosio Ummu Kulsum, kćerku Ebu Bekrovu?”, upita ga Amr.

“Da, zaprosio sam je”, odgovori mu Omer, a zatim ga upita: “Da li misliš da ona nije za mene ili da možda ja nisam za nju?”

“Ni jedno ni drugo, nego mi odgovori: Zar ona još uvijek nije jako mlada djevojka?”

“Jeste”, odgovori Omer.

“A zar ona nije odrasla u krilu Ebu Bekra, radijallahu anhu, koji je bio izuzetno nježan i blag?”, upita ga Amr.

“Svakako da jeste”, odgovori Omer.

“A zar ti pri sebi nemaš određenu dozu grubosti?”, opet će Amr.

“Da, imam, to je istina”, odgovori mu Omer.

“Zar mi, i pored toga što te cijenimo i uvažavamo, ponekad ipak nismo u stanju da te odvratimo od nekih tvojih namjera?”

“Da, istina je”, odgovori Omer.

“A šta misliš kako će se Ebu Bekrova kćerka osjećati onda kada se s tobom po nekom pitanju ne bude slagala, a ti je grubo odbiješ? Zar je to ono što Ebu Bekr zaslužuje od tebe kada je njegovo dijete u pitanju?”

“Da, istinu kažeš, ali zbog čega tvoje mišljenje ne dijeli Aiša, njena sestra, s kojom sam po tom pitanju razgovarao?”, upita Omer, a Amr mu odgovori: “Ja ću to s njom srediti.”[5]

Nakon ovog razgovora, Omer više nije prosio Ummu Kulsum.[6]

Iz ovog dijaloga vidimo da je Amr b. El-‘As, radijallahu anhu, Omeru predložio da sebe zamisli kako živi sa Ebu Bekrom es-Siddikom, radijallahu anhu, tj. da zamisli da je on još uvijek živ, te da iz te perspektive razmisli o nekim situacijama koje bi se vrlo lahko mogle desiti ukoliko oženi njegovu kćerku, što je Omer i učinio i odustao od prosidbe Ummu Kulsum, što je i bila svrha Amrovog razgovora s Omerom.

Poštovana suprugo, pokušaj muža nagovoriti da svoj stav ili mišljenje koje zastupa zamisli u praksi, kako bi barem donekle dokučio sve njegove negativnosti i pozitivnosti i na kraju se odlučio za izbor koji je najbolji i najplodonosniji.

Prenosi se da je neki čovjek došao kod Ibrahima b. Edhema i rekao mu: “O Ebu Ishak, ja samome sebi činim nepravdu. Posavjetuj me i ukaži mi na ono što će mi pomoći da se iz nemara izbavim i srce svoje nanovo spasim!”

Ibrahim mu reče: “Ukoliko prihvatiš pet stvari i budeš ih u stanju u životu primijeniti, više ti nikakvi grijesi neće štetiti niti će te tvoje strasti moći nadvladati.”

“Kaži mi o čemu se radi!”, reče čovjek, a Ibrahim mu poče nabrajati:

“Prvo, kada god budeš htio da Uzvišenom Allahu učiniš grijeh, sustegni se od Njegove opskrbe i ništa od nje nemoj jesti.”

“A šta ću onda jesti kada je sve na ovoj zemlji Njegova opskrba?”, upita čovjek.

“Stani malo, čovječe! Pa da li je pristojno da jedeš hranu koja Njemu pripada, a da Mu u isto vrijeme budeš nepokoran?”, upita ga Ibrahim.

“Ne, to doista nije pristojno”, odgovori čovjek i reče: “Šta je drugo?”

“Kada se odlučiš da Mu zgriješiš i da Mu budeš nepokoran, nemoj stanovati ni u jednom kutku zemljine kugle koji je u Njegovom vlasništvu”, reče mu Ibrahim.

“Pa ovo je teže nego ono prvo! Kako bi to uopće moglo biti moguće?! Allahu pripada i istok i zapad, pa gdje da se skrasim osim na Allahovoj zemlji?”, priupita čovjek, a Ibrahim mu odgovori: “Stani malo, čovječe! Pa zar je pristojno da jedeš hranu koja je u Njegovom posjedu i da stanuješ na Njegovoj zemlji a da Mu u isto vrijeme budeš nepokoran?”

“Ne, to doista nije pristojno”, odgovori čovjek i reče: “A šta je treće?”

Ibrahim reče: “Imajući u vidu da jedeš hranu koja je Njegova i da stanuješ na zemlji koja je također Njegova, u tom slučaju, kada budeš htio da Mu zgriješiš i budeš Mu nepokoran, pokušaj pronaći neko mjesto na kojem te niko neće vidjeti, pa na tom mjestu učini dotični grijeh.”

“Ali, Ibrahime, kako da učinim nešto takvo kada On najbolje poznaje sve tajne i kada Njemu ništa nije skriveno?”, upita ga čovjek, a Ibrahim odgovori: “Čovječe, pa zar je primjereno da jedeš hranu koja je Njegova i da stanuješ na zemlji koja je također Njegova, a da Mu u isto vrijeme činiš grijeh kada si vrlo dobro svjestan da te On vidi i da Njemu ništa nije skriveno?”

“Ne, to doista nije primjereno”, odgovori čovjek i reče: “A šta je četvrto?”

Ibrahim nastavi dalje: “Kada ti dođe Melek smrti s namjerom da uzme tvoju dušu, reci mu: ‘Odgodi me dok se iskreno ne pokajem i dok ne počnem činiti Allahu draga i mila djela’”, a čovjek reče: “Ali on na to ni u kojem slučaju neće pristati.”

Ibrahim mu reče: “Čovječe, ukoliko nisi u stanju da od sebe smrt odagnaš samo nakratko, kako bi se pokajao, i ukoliko ti je jasno da smrtni čas, nakon što ti dođe, ni za trenutak ne možeš odgoditi, na koji se način onda pred Allahom misliš iskupiti?”

“Spomeni mi i peto!”, reče čovjek, a Ibrahim nastavi: “Kada ti zebanije[7] dođu i sa sobom te u Vatru povedu, ti nemoj ići s njima.” Na to čovjek reče: “Ali oni me neće ostaviti, niti će mi dopustiti da odem.”

Ibrahim ga tada upita: “Pa kako se onda možeš nadati uspjehu i spasu?”, a čovjek povika: “Ibrahime, dosta mi je ovo što si kazao, dosta… Ja od Allaha oprosta tražim i kajem Mu se…”

Ovaj čovjek se potom pridružio Ibrahimu b. Edhemu u ibadetu, bogobojaznosti i činjenju dobrih djela te su zajedno Allaha obožavali sve dok ih smrt nije rastavila.

Cijenjena suprugo, pokušaj svoga muža na najljepši i najblaži način navesti da sebe zamisli u negativnim stranama svoga prijedloga i pozitivnim stranama tvoga mišljenja, a to ćeš najlakše postići tako što ćeš se staviti u njegov položaj, pa ćeš iz te pozicije shvatiti kako i na koji način on razmišlja, te ćeš tako doći do spoznaje šta bi ga se najviše moglo dojmiti i šta će na njega najviše utjecati.

Stavi se u njegovu poziciju.

Nastaviće se inšallah…

Naslov originala: Hakeza istesleme zevdži el-‘anid li re’ji (هكذا استسلم زوجي العنيد لرأيي)

Serijal: U okrilju bračne ljubavi

Knjiga br. 4

Autor: Adnan Abdul-Kadir

Preveo: Amir Durmić

Redaktura prijevoda: mr. Ahmed Purdić, hfz. Fahrudin Haseljić