Ne prekidaj muža dok priča

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao je Musaba b. Umejra, radijallahu anhu, u Medinu s ciljem da njene stanovnike poziva u Allahovu vjeru i u njoj širi islam. Kada je stigao u Medinu, Musab b. Umejr je odsjeo kod Esada b. Zurare el-Ensarija čija mu je kuća bila baza iz koje je ljude pozivao u islam. Kada su to doznali Sa‘d b. Muaz i Usejd b. Hudajr, inače uglednici i prvaci plemena El-Evs, a koji su u tom vremenu još uvijek bili nevjernici, nasekirali su se i to im je teško palo. Sa‘d b. Muaz predloži Usejdu b. Hudajru da lično posjeti Musaba i da mu kaže da bira jedno od dvoje: ili da odmah prekine sa pozivanjem ljudi u islam ili da odmah napusti Medinu i da ode svojim putem. Usejd se brzo, baš poput strijele, odmah zaputi Musabu te onako ljutit i lica pocrvenjelog od srdžbe, stade iznad Musabove glave i onda mu se svašta nagovori, služeći se ružnim riječima i neprimjerenim rječnikom. Musab ga je sve vrijeme slušao ne prekidajući njegovo izlaganje, a nakon što je iz sebe izlio svu srdžbu, Musab, radijallahu anhu, reče mu: “A šta misliš da sjedneš s nama pa ako ti se svidi ono što ćemo ti reći, ti to i prihvati, a ako ti se ne svidi, poštedjet ću te onoga što prezireš.” “Istinu zboriš!”, reče Usejd i sjede.

Tada mu Musab poče govoriti o islamu i prouči mu nešto iz Kur’ana. Kasnije, kada je prepričavao ovaj događaj, Musab je govorio: “Po svjetlosti koja je obasjala njegovo lice, odmah sam vidio da će prigrliti islam. Znao sam to i prije nego što je išta progovorio.”

Usejd reče: “Kako li je samo taj govor lijep i predivan! A šta treba učiniti onaj ko želi ući u tu vjeru?” Potom je primio islam i brzo se vratio nazad Sa‘du b. Muazu kome reče: “Razgovarao sam s njima dvojicom i Allahom se kunem da kod njih nisam vidio ništa loše.”

Sa‘d mu uzvrati riječima: “Allaha mi, ništa ti nisi uradio!”, a zatim se i on uputi kod Musaba, te baš kao i Usejd, stade iznad njegove glave te ga poče koriti i ružiti. Nije štedio ni Esada b. Zuraru, koji je inače bio njegov tečić, te je i prema njemu nastupio jako ružno i arogantno. Međutim, nijedan od njih dvojice nije ga prekinuo, već su sačekali da završi sa svojim obraćanjem, a kada je završio, Musab mu reče: “A šta misliš da malo sjedneš s nama i poslušaš naše riječi? Ako ti se svide naši prijedlozi i budeš ih smatrao lijepim, prihvati ih, a ako ti se ne svide, mi ćemo odmah prekinuti sa izlaganjem i nećemo ti više dosađivati.”

“Istinu zborite”, reče im Sa‘d.

Musab mu poče govoriti o islamu i njegovim pravilima i propisima, te mu naposljetku prouči nešto iz Kur’ana, nakon čega i Sa‘d, baš poput Usejda, primi islam. Sa‘d se zatim zaputi nazad svome narodu, sazva ih i obrati im se sljedećim riječima: “Svima vama, bilo da se radi o muškarcima ili ženama, zabranjujem da mi se obraćate sve dok ne povjerujete u Allaha i Njegovog Poslanika!” Nakon ovih njegovih riječi, čitavo pleme El-Evs primilo je islam.

Cijenjena suprugo, ni u kojem slučaju ne prekidaj svoga muža dok govori i iznosi svoje stavove i ideje, jer te u toj situaciji uopće neće slušati niti će znati šta mu govoriš. U tim trenucima jedino što želi jeste iznijeti svoje mišljenje i isprazniti ono što mu je trenutno u glavi, tako da na tvoje riječi ne samo da neće uopće obratiti pažnju, nego će vjerovatno iznošenje svojih ideja zamijeniti pokušajima da ti verbalno uzvrati i tako te porazi, a tvoji argumenti koje iznosiš neće doprijeti do njegovih čula. Ukratko, iz prekidanja muževog govora nećeš izvući nikakvu korist.

Umjesto toga, budi strpljiva i pokušaj da pomno saslušaš njegov govor kao i argumente koje navodi, i ne prekidaj ga. Pusti ga da sve ideje i misli istrese iz svoga mozga i dopusti mu da ispriča sve ono što je za taj put pripremio. Kada završi, ti stupaš na scenu. Na najljepši i najpristojniji način iznesi mu svoj prijedlog.

Dimad je bio porijeklom iz Jemena. Smatrali su ga jednim od najrječitijih Arapa i najvještijih govornika. Bio je poznat po tome da uspješno liječi luđake. Učio bi im neku vrstu rukje, nakon čega bi oni, Allahovom voljom, ozdravili. Jedne prilike došao je u Mekku te je čuo neke priproste i budalaste ljude kako govore da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, lud. Dimad ih upita: “Gdje je taj čovjek koga zovu Muhammed? Želio bih mu nešto proučiti ne bi li ga Allah izliječio preko mene.” Ubrzo je susreo Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, te mu reče:

“Ja učim rukju i liječim od demona i ludila…”

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije ga prekidao, već je strpljivo slušao njegove riječi.

“Allah preko mene liječi onoga koga On hoće…”, nastavi on.

 Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, ni ovaj ga put nije prekinuo.

Dimad tada povika: “O Muhammede, dođi ovamo!”, te mu reče sve što mu je mislio kazati, ne ostavivši u sebi ni mrvicu onoga što je pripremio da mu iznese. Nakon što je ispraznio svoj um, bio je spreman da sasluša drugu stranu i da razmotri prijedloge koji dolaze od drugih.

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, svoj govor poče sljedećim riječima: “Uistinu zahvala pripada Allahu, samo Njega hvalimo i samo od Njega pomoć i oprost tražimo. Onaj koga On uputi (na Pravi put), takvoga niko u zabludu odvesti neće, a onaj koga On u zabludu odvede, takvoga niko na Pravi put uputiti ne može. Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha, Jednog, Jedinog, i svjedočim da On nema sudruga….”

Ove riječi, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ponovio je tri puta, nakon čega je Dimadovo srce postalo ponizno i pokorno. Zatim Dimad reče: “Tako mi Allaha, slušao sam govor i vračara i čarobnjaka i pjesnika, ali nikada do sada nisam čuo riječi poput ovih! Daj mi ovamo svoju ruku da ti prisegnem na islam!”[1]

Cijenjena sestro, ukoliko muža budeš pažljivo slušala dok iznosi svoja razmišljanja i svoje ideje i pri tome ga ne budeš prekidala raznim sugestijama i upadicama, on će se osjećati cijenjenim i poštovanim, što će ga opet učini blagim i spremnim da saosjeća s tobom i posluša tvoje ideje i savjete. Ti pred sobom nemaš tako zahtjevan zadatak, da mijenjaš vjerovanje svoga muža i paganske običaje koje je naslijedio od svojih predaka, kako je to u opisanom slučaju imao Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, pa je i pored toga, Allahovom voljom, uspio. Zbog toga, primijeniš li u ophođenju sa svojim mužem ovu metodu koju je sa Dimadom primijenio Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, i tvoj rezultat će, uz Allahovu pomoć, biti pozitivan i uspjet ćeš u svojim naumima.

Jedan mudrac je rekao svome sinu: “O sinčiću moj, nauči se da lijepo i pažljivo slušaš kao što učiš da lijepo i kvalitetno pričaš. Pažljivo slušanje podrazumijeva da govorniku daš dovoljno vremena da ti kaže sve što je mislio i da se licem okreneš prema njemu.”[2]

Rekao je Muhammed b. Abdul-Vehhab el-Kufi: “Šutnja čovjeku donosi dvije koristi: šutnjom čuva svoju vjeru i šutnjom shvata svoga sagovornika.”[3]

Na Hudejbijji, dok su dvije suprotstavljene strane[4] bile na ivici sukoba, Kurejšije su kao svoga izaslanika Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, poslale starješinu plemena Sekif, Urveta b. Mes‘uda, i opunomoćile ga da s njim pregovara.

Urve mu je tom prilikom između ostalog rekao: “O Muhammede, ako u ratu uspiješ poraziti Kurejšije i sjeme im zatrti, pa jesi li ikada do sada čuo da je neko od Arapa prije tebe na takav način svoj rod iskorijenio?”

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije se osvrnuo na ove njegove riječi, niti ga je prekinuo prigovorom da je njegovo razmišljanje potpuno pogrešno, pa je Urve i nastavio sa svojim govorom rekavši: “Ukoliko pak Kurejšije tebe nadvladaju i poraze, Allahom ti se kunem, smatram da nijedno od ovih lica tvojih drugova sutra neće ostati uz tebe.”

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i dalje ga nije prekidao, već ga je ostavio da na miru dovrši svoj govor.

Urve nastavi: “Okupio si oko sebe ovu raznoliku rulju i različite tipove ljudi koji će se sutra redom razbježati i samog te ostaviti.”

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ni sada ga nije prekinuo, a nakon što je Urve završio, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kratko mu reče: “Ja nisam došao kako bih se borio protiv bilo koga. Došli smo da obavimo obrede ‘umre.”

Urve se vratio nazad svojim drugovima, iznenađen, zatečen i oduševljen Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, i načinom na koji je postupio, te im reče: “O ljudi, znajte da sam ja kao izaslanik odlazio mnogim vladarima, kao Kisri, Kajsaru[5] i Nedžašiji[6], ali Allahom vam se kunem da nikada nisam vidio vladara kojeg njegovi sljedbenici uvažavaju na način kako to Muhammedovi sljedbenici uvažavaju njega. On vam je predložio sasvim razuman prijedlog, pa ga i prihvatite.”

Nakon ovoga, Kurejšije su prihvatile Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, prijedlog te su tom prilikom zaključili međusobni sporazum o primirju.

Zato, cijenjena suprugo, nemoj prekidati muža svojim upadicama i prigovorima, već budi strpljiva i pažljivo ga slušaj dok govori. Vjeruj da ćeš tako kod njega izgraditi povjerenje nakon čega će i uvažiti tvoje mišljenje.

Rekao je Ibn Abbas, radijallahu anhuma: “Prema onome ko želi sjesti u moje društvo, dužan sam troje: da ga pogledam kad prilazi, da mu napravim mjesto gdje će sjesti i da ga slušam kad govori.”[7]

Zato je Ibn Haridže govorio: “Nikada me niko u raspravi nije nadvladao izuzev onoga ko je pažljivo slušao ono što govorim.”[8]

Jedna mudra uzrečica veli: “Pokaži poštovanje prema govoru svoga prijatelja tako što ćeš ga pažljivo slušati i poštedi ga neprimjerenosti na način što nećeš, za vrijeme dok on priča, svoju pažnju usmjeravati u drugom pravcu.”

Najljepši i najpotpuniji vid slušanja i praćenja nečijeg govora biva na način kako nam je to pojasnio ‘Ata b. Ebu Rebbah koji je u vezi s tim kazao: “Ponekad mi neki čovjek priča o nečemu i ja ga tako pažljivo slušam kao da o tome nikada do sada ništa nisam čuo, a u stvarnosti, to o čemu mi priča, čuo sam i prije nego što se on rodio.”[9]

Neko je kazao: “Ukoliko s određenom osobom želiš biti u dobrim odnosima i steći njeno poštovanje, onda se nemoj stalno osvrtati i mnogo okretati za vrijeme dok ona priča, već pažljivo slušaj ono što govori. Tek tada možeš očekivati da i ona poštuje tebe.”

Prenosi se da se Ebul-Abbas es-Seffah jedne prilike obraćao skupini ljudi među kojima je bio i Ebu Bekr el-Huzeli. Odjednom je zapuhao vjetar te je sa krova odnekud pao metalni pladanj, nakon čega se svi prisutni prestrašiše. Međutim, Ebu Bekr el-Huzeli nije se pomjerio sa mjesta, niti je sklonio svoj pogled sa Ebul-Abbasa es-Seffaha. Es-Seffah tada reče: “Nikada nisam vidio nikoga čiji je intelekt veći i jači od intelekta Ebu Bekra el-Huzelija.”[10]

Loš sagovornik

Jedna skupina mladića silno je željela da joj se pridruži autoritativan čovjek sa kojim će se povezati i zbližiti. Kada je ovakav čovjek došao na druženje ove skupine, oni su mu priredili srdačan i prijazan doček. Započeli su razgovor i polemizirali oko određenih pitanja. Tako su došli do jednog pitanja oko kojeg se polemika rasplamsala i odužila. Ovaj čovjek je pažljivo slušao govor mladića i njihova mišljenja o spomenutom pitanju i nikoga od njih nije prekidao, međutim, kada je on počeo sa iznošenjem svog mišljenja, jedan od prisutnih ga je odmah prekinuo. Čovjek je prešao preko ove prve upadice i nastavio sa iznošenjem svojih dokaza i argumenata, međutim, spomenuti mladić je nastavio sa upadicama uporno prekidajući njegovo izlaganje. Nakon što se to ponovilo više puta, gost je ustao i ljut i ogorčen napustio sijelo, ne završivši započetu polemiku.

Poštovana suprugo, ukoliko mužev govor budeš prekidala svojim čestim upadicama, njegovo srce će se stijesniti i prsa će mu se stegnuti, a nakon toga ni u kojem slučaju neće pristati da opet razgovara u vezi tvog prijedloga koji je prethodno već odbio. U tom slučaju ti ćeš biti gubitnica, pa zbog toga, još jednom ponavljamo, ne prekidaj muža dok iznosi svoje mišljenje.

Grupa studenata tražila je od jednog šejha da im održi seminar na određenu temu. Među tim studentima nalazio se i mladić koji je imao neobuzdanu želju da sve argumente, koje on smatra argumentima, i iznese, tako da je vrlo često svojim upadicama prekidao šejhovo izlaganje. Prekidao je šejhove misaone cjeline, a ponekad bi ga prekinuo čak i na pola rečenice. Ovaj student je u svome nedoličnom ponašanju bio toliko ustrajan da je šejh seminar završio mnogo brže nego što je to prvotno predvidio. Nakon toga, ovaj šejh je samome sebi obećao da nikada više neće pristati da podučava skupinu u kojoj se nalazi neko poput spomenutog mladića. Ostali studenti su bili razočarani, a dotičnog studenta su opisali kao nepristojnog i neodgojenog, a najviše iz razloga što je stalno upadao u riječ drugima i prekidao njihova izlaganja.

Kako da supruga privoli muža da prihvati njen prijedlog kad on u isto vrijeme osjeća da ga ona nimalo ne poštuje jer ga uporno prekida dok priča i stalno mu upada u riječ?

Dok je jedan stručnjak iz jedne naučne discipline razgovarao i polemizirao sa svojim kolegom iznoseći svoje mišljenje po određenom pitanju, ovaj bahato prekinu njegovo izlaganje te mu reče: “Dozvoli mi da rezimiram ono što si htio reći!” Poslije je ovaj stručnjak kazao: “Njegova upadica me povrijedila i nakon tog omalovažavanja koje mi je priredio, nisam imao nikakve želje da sa njime više komuniciram.”

Ukoliko muža ne budeš prekidala dok priča i ukoliko mu ne budeš upadala u riječ, postat ćeš vrlo uspješna u svojim nagovaranjima da prihvati tvoje prijedloge. Čak štaviše, prihvatit će ih vrlo rado i širokogrudno, a osmijeh neće silaziti s njegovog lica.

Nastaviće se inšallah…

Naslov originala: Hakeza istesleme zevdži el-‘anid li re’ji (هكذا استسلم زوجي العنيد لرأيي)

Serijal: U okrilju bračne ljubavi

Knjiga br. 4

Autor: Adnan Abdul-Kadir

Preveo: Amir Durmić

Redaktura prijevoda: mr. Ahmed Purdić, hfz. Fahrudin Haseljić