Krenite od tačaka u kojima se slažete

Dvojica plemenitih i časnih ashaba Talha b. Ubejdullah i Zubejr b. El-Avvam, radijallahu anhuma, porječkali su se oko jedne doline u Medini. Svaki od njih je za nju tvrdio da je u njegovom vlasništvu i da on polaže pravo na nju. Svoj spor su izložili pred Amrom b. El-‘Asom, radijallahu anhu, jer su znali da je on izuzetno mudar, pronicljiv i oštrouman.

Nakon što ih je saslušao, između njega i njih dvojice otpoče sljedeći dijalog:

Amr: Zar vas obojica niste vrlo poštovane i cijenjene osobe koje je Allah Svojim blagodatima obasuo i vrlo rano ih u islam uputio?

Njih dvojica: Svakako!

Amr: Zar obojica od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niste čuli da je rekao: ‘Onaj ko (od drugoga) nepravedno uzme zemlje koliko je jedan pedalj, Allah će mu je (na Sudnjem danu) natovariti na vrat kroz dubinu svih sedam zemalja’?[1]

Njih dvojica: Svakako da smo čuli.

Amr: Ukoliko jednome od vas dvojice bude presuđeno u njegovu korist, a on je i pored toga u krivu, zar takav nije učinio nasilje i nepravdu i svoju vjeru dobro okrnjio?

Njih dvojica: Svakako da jeste.

Amr: A ukoliko jednome od vas bude presuđeno na njegovu štetu, a on i pored toga bude u pravu, zar takvome nije nanesena nepravda i nasilje i umanjen njegov dunjaluk, ali je zato u svojoj vjeri trijumfalno pobijedio i kod svoga Gospodara postigao veliki uspjeh?

Njih dvojica: Svakako da je to istina.

Amr: Zar onome kome je nepravedno presuđeno u njegovu korist, pravda nije potrebnija od onoga kome je nepravedno oduzeto njegovo pravo?

Njih dvojica: Svakako da je potrebnija.

Amr: Eh sada, ukoliko želite, ja ću odmah saslušati argumente vas obojice, a ako hoćete, nađite načina da se sami izmirite.

Nakon ovoga, njih dvojica se izmiriše bez ičijeg uplitanja i svaki od njih udovolji onom drugom.

Poštovana suprugo, u razgovoru s mužem nikada nemoj polaziti od tačaka i pitanja u kojima imate oprečne stavove jer će svi tvoji daljnji pokušaji da s njim postigneš sporazum biti osuđeni na propast. Neka vaš razgovor započne od onih tačaka u kojima se slažete, i tako ćeš, uz Allahovu pomoć, ostvariti svoje ciljeve te iz tog razgovora izaći kao pobjednica.  

Upravitelj poslova u Palači pravde donio je novu odluku kojom se mijenja početak radnog vremena. Naime, do tada je početak radnog dana počinjao u sedam sati i trideset minuta, a shodno novoj odluci, radni dan će započinjati tačno u osam sati, kako bi se radno vrijeme završavalo ne u dosadašnjih trinaest sati i trideset minuta, već tačno u četrnaest sati. Svi uposlenici su na razne načine pokušavali nagovoriti direktora da odustane od te odluke, međutim, direktor je svaku od molbi glatko odbio. Nakon nekoliko dana, kada se situacija malo smirila, jedan uposlenik po imenu Ejmen otišao je u posjetu direktoru. Njihov dijalog je protekao na sljedeći način:

Ejmen: Uvaženi direktore, slažete li se s nama da mi uposlenici ove ustanove, nakon što svoju djecu ujutro odvezemo u škole koje započinju s radom u sedam sati ujutro, zbog nove odluke o početku radnog vremena, čitav sat vremena, dakle od sedam do osam ujutro, ostajemo besposleni, te taj sat vremena gubimo uzalud. U tom vremenu niti radimo nešto korisno, a niti ga možemo iskoristiti za odmor i spavanje.

Direktor: Da, slažem sa svime što si rekao.

Ejmen: A slažete li se sa mnom da su ovih dana velike vrućine i da je boravak napolju veomo težak i naporan?

Direktor: Da, slažem se.

Ejmen: Vi znate da naša djeca iz škola izlaze oko trinaest sati i petnaest minuta, pa vas pitam, zar bi bilo primjereno i lijepo sa naše strane da ih svakog radnog dana po ovakvim vrućinama ostavljamo skoro sat vremena da borave napolju, čekajući na nas da ih odvezemo kućama?

Direktor: Slažem se da to ne bi bilo primjereno.

Ejmen: Slažete li se sa mnom da uposlenici ne smiju izlaziti sa posla prije isteka radnog vremena da odvezu svoju djecu?

Direktor: Naravno.

Ejmen: Pitam vas, zar ne postoji velika mogućnost da će u tom vremenu, dok djeca čekaju na nas, među njima doći do svađa, razmirica pa čak i sukoba?

Direktor: Da, mogućnost je velika.

Ejmen: Slažete li se s time da postoji velika mogućnost da će roditelji i rođaci većine, a možda i svih ostalih učenika, izuzev nas uposlenika u Palači pravde, po svoje sinove i kćeri doći u trinaest sati i petnaest minuta, nakon čega će moje dvije kćerke ili kćeri naših ostalih uposlenika ostati da same čekaju pred svojim školama i tako postanu lagan plijen raznim kriminalcima i bestidnicima?

Direktor: Slažem se.

Ejmen: Vrijeme koje smo u jutarnjoj smjeni obavezni provesti na poslu iznosi šest punih sati, pa zar tu svoju normu nećemo ispuniti bez obzira počinjali s radom u sedam sati i trideset minuta ili tačno u osam sati?

Direktor tada reče: Oslonite se na Allaha! Donosim novu odluku kojom početak radnog vremena opet vraćam na sedam sati i trideset minuta!

Cijenjena suprugo, budi mudra i oštroumna te iznađi načina da muž u razgovoru s tobom nijednom ne upotrijebi riječi poput “neću”, “nije tako”, “ne slažem se” i tome slično, jer u suprotnom, mrvice oholosti koje čuče negdje duboko u svakom čovjeku, izaći će na površinu te ga natjerati da ostane uporan u stavovima koje zastupa, pa makar oni bili i potpuno pogrešni.

Snađi se i postepeno ga navedi da na svako tvoje pitanje odgovori riječima kao što su “svakako”, “u pravu si”, “da, tako je” itd. Kada se navikne da ti odgovara potvrdno, na kraju će mu biti mnogo lakše da se s tobom složi i oko ključnog pitanja o kojem razgovarate, te će, uz Allahovu pomoć, bezuvjetno pristati na ono što ti zastupaš.

Zato je i Uzvišeni Allah Svom vjerovjesniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da u razgovoru sa poglavarima Kurejšija koristi ovu metodu objavivši mu: “A da ih upitaš: ‘Ko je nebesa i Zemlju stvorio i ko je Sunce i Mjesec potčinio?’ – sigurno bi rekli: ‘Allah!’” (El-‘Ankebut, 61), i objavio je: “A ako ih upitaš: ‘Ko s neba kišu spušta i njome mrtvu zemlju oživljava?’ – sigurno će reći: ‘Allah!’” (El-‘Ankebut, 63).

Nakon što je Svevišnji Allah Svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, podučio ovoj metodi, u Kur’anu mu je spomenuo mnoštvo praktičnih primjera kako bi ih upotrijebio:

 “Upitaj:

‘Ko vas hrani s neba i iz zemlje?…’

‘…čije su djelo sluh i vid…’

‘…ko stvara živo iz neživog…’

‘…ko pretvara živo u neživo…’

‘…i ko upravlja svim?’

Oni će reći: ‘Allah!’ – a ti reci: ‘Pa zašto Ga se onda ne bojite?’ To vam je Allah, Gospodar vaš istinski! Zar poslije istine ima išta osim zablude? Pa kuda se onda odmećete?” (Junus, 31-32.)

Iz priloženog se vidi da su se Kurejšije u potpunosti složile sa svim onim u vezi čega su upitani te je njihov odgovor na sva postavljena pitanja bio potvrdan. Najčudnije u svemu tome jeste to što će u nekim od njihovih narednih odgovora na slična pitanja biti prividne nelogičnosti, za razliku od odgovora koji su dali na pitanje postavljeno u sljedećem ajetu: “Upitaj ih: ‘Kome pripada Zemlja i sve ono što je na njoj, znate li?’ ‘Allahu!’ – odgovorit će, a ti reci: ‘Pa zašto onda ne dođete sebi?’” (El-Mu’minun, 84-85). Dakle, obratimo pažnju na njihov odgovor “Allahu!”, koji u potpunosti odgovara pitanju postavljenom u ajetu: “Kome pripada Zemlja i sve ono što je na njoj, znate li?”

Potom je Uzvišeni Allah u ajetima koji slijede nakon ovog zadnje citiranog, također u vidu pitanja objavio: “Upitaj: ‘Ko je Gospodar sedam nebesa i ko je Gospodar svemira veličanstvenog?’” (El-Mu’minun, 86). Koji je očekivani odgovor na ovo pitanje? Pitanje je postavljeno i tebi, cijenjeni čitaoče! Još jednom dobro pročitaj zadnje postavljeno pitanje u ajetu pa ćeš vidjeti da bi očekivan i sasvim logičan odgovor idolopoklonika glasio: “Allah! – reći će oni”, međutim nije tako! Na ovo pitanje, idolopoklonici su “po inerciji” dali isti odgovor kao i na pitanje postavljeno prije njega, te je njihov odgovor opet glasio: “Allahu!” – odgovorit će, a ti reci: “Pa zašto se onda ne bojite?” (El-Mu’minun, 87).     

Nakon toga, Uzvišeni Allah je i u narednom ajetu rekao: “Upitaj: ‘U čijoj je ruci vlast nad svim, i ko uzima u zaštitu, i od koga niko ne može zaštićen biti, znate li?’” (El-Mu’minun, 88), njihov odgovor je i po treći put glasio istovjetno, te su i ovaj put ponovili: “Allahu!” – odgovorit će, a ti reci: “Pa zašto onda dopuštate da budete zavedeni?” (El-Mu’minun, 89).[2] Dakle, njihova srca i jezici navikli su da na isti način odgovaraju na sva slična pitanja, tako da im se odgovor: “Allahu” urezao u njihove umove i bilo im ga je najlakše izgovoriti, te su ga, baš kao papagaji, stalno ponavljali bez obzira na oblik postavljenog pitanja.

Poštovana suprugo, budi mudra i oštroumna pa navikni muža da stalno izgovara riječi “hoću”, “u redu”, “svakako”,  i budi sigurna da ćeš vrlo brzo ostvariti ono što si sebi zacrtala.

Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, došao je mladić koji mu reče. “Allahov Poslaniče, dozvoli mi da učinim blud!” Nakon ovih riječi, prisutni ga stadoše koriti i ružiti ga, a Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, reče mu: “Priđi bliže”, a kada je prišao, dodade: “Sjedi”, što ovaj i učini. Potom ga upita: “Da li bi bio zadovoljan da neko učini blud sa tvojom majkom?”, a on odgovori: “Ne bih, tako mi Allaha, Allah me učinio otkupom za tebe!” Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, na to mu kaza: “Ni drugi ne vole da se s njihovim majkama čini nešto slično”, a onda mu opet postavi pitanje: “Da li bi volio da neko učini blud sa tvojom kćerkom?”, a mladić će na to: “Ne bih, tako mi Allaha, Allah me učinio otkupom za tebe!” “Ni drugi ne vole da se s njihovim kćerkama čini nešto slično”, odgovori Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, a zatim ga opet upita: “Da li bi volio da neko učini blud sa tvojom sestrom?” “Ne bih, tako mi Allaha, Allah me učinio otkupom za tebe!”, odgovori mladić, a Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, na to mu dodade: “Ni drugi ne vole da se s njihovim sestrama čini nešto slično”, i nastavi s pitanjima: “A da li bi volio da neko učini blud sa tvojom tetkom s očeve strane?”, a on opet odgovori: “Ne bih, tako mi Allaha, Allah me učinio otkupom za tebe!” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, opet mu odgovori: “Ni drugi ne vole da se sa sestrama njihovih očeva čini nešto slično.” Zatim mu opet postavi slično pitanje: “A da li bi volio da neko učini blud s tvojom tetkom s majčine strane?”, a on opet odgovori: “Ne bih, tako mi Allaha, Allah me učinio otkupom za tebe!” “Pa ni drugi ne vole da se sa sestrama njihovih majki čini nešto slično”, dodade Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

Potom Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, stavi svoju ruku na prsa ovog mladića i reče: “Allahu moj, oprosti mu njegove grijehe, očisti njegovo srce i sačuvaj njegov spolni organ.” Nakon ovoga, ovaj mladić nikada više nije obraćao pažnju na ono što ima bilo kakve veze sa zinalukom.[3]

Cijenjena suprugo, ukoliko si isplanirala otići na određeno putovanje i želiš da se muž složi sa tvojim prijedlogom, najlakši način da u tome uspiješ jeste da u razgovoru s njim u vezi sa svojim naumom kreneš od tačaka u kojima se oboje slažete. Vidjet ćeš da će muž nakon vašeg razgovora, uz Allahovu pomoć, sam otići u turističku agenciju te u njoj iz svoga novčanika istresti i posljednji novčić, a po potrebi posegnuti i za bankovnom karticom, sve s namjerom da ispuni tvoju želju. Dobro se pripazi toga da postupiš suprotno, tj. da mu u toku razgovora stalno i uporno kontriraš, jer će u tom slučaju tvoje šanse za uspjeh biti ravne nuli.

Zbog toga, Uzvišeni Allah naredio nam je da prilikom diskusija koje vodimo sa sljedbenicima Knjige krenemo od tačaka oko kojih imamo zajedničke stavove, kako bi nam to bila “odskočna daska” sa koje ćemo krenuti ka mijenjanju onoga što je u njihovom vjerovanju pogrešno i neprihvatljivo. Rekao je Uzvišeni Allah: “I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na najljepši način, ali  ne i sa onima među njima koji su nepravedni – i recite: ‘Mi vjerujemo u ono što se objavljuje nama, a naš Bog i vaš Bog jeste – jedan, i mi se Njemu pokoravamo.’” (El-‘Ankebut, 46)

Poštovana suprugo, ukoliko uspiješ od muža dobiti pozitivan odgovor na većinu svojih pitanja,  odnosno na način kako bi i ti na njih odgovorila, slobodno računaj da si uspjela i da je tvoj cilj ostvaren.

Priča se da se jedan čovjek stalno žalio na svoje stanje i da su njegova ljutnja i jadikovanja i pri najmanjem problemu bila nesnosna. Jedan mudar i učen čovjek upita ga:

“Da li bi bio sretan da si slijep, a da imaš deset hiljada dirhema?”

“Ne bih”, odgovori on.

“A da ti neko dadne deset hiljada dirhema u zamjenu za tvoju moć govora, pa da potom budeš nijem, da li bi na to pristao?”, opet će mudri čovjek.

“Ne bih”, odgovori on.

“A da ti neko dadne dvadeset hiljada dirhema u zamjenu za tvoje obje ruke i noge, pa da potom budeš totalni invalid, da li bi na to pristao?”, nastavi s pitanjima mudri čovjek.

“Ne bih”, odgovori on.

“A da ti neko dadne deset hiljada dirhema u zamjenu za tvoj um i razum, pa da potom postaneš luđak, da li bi na to pristao?”, još jednom ga upita čovjek.

“Ne bih”, odgovori on.

“Pa zar se ne stidiš žaliti se svome Gospodaru koji ti je povjerio ‘robu’ u vrijednosti od pedeset hiljada dirhema?!”

Cijenjena suprugo, odaberi riječi i fraze kojima ćeš privoljeti muža da se tobom složi po određenim pitanjima, a potom i da pristane i na ono što u suštini želiš. Isto tako, sve vrijeme dok s njim razgovaraš, pokušaj na svaki način da ga spriječiš da ti se verbalno suprotstavlja i da ti kontrira jer ljudi sebe najviše cijene i najviše drže do sebe i svoga ega u situacijama kada im se neko suprotstavlja i kada im neko na neki način izražava neprijateljstvo. Ovako postupaju da bi zaštitili svoju ličnost za koju smatraju da je ugrožena. Ovo je pogotovo izraženo u odnosima između muža i žene, tj. mužev ego se često smatra ugroženim od strane supruge. Zbog toga, poštovana suprugo, stalno budi mudra i razborita, te u razgovorima koje vodiš s mužem uvijek nanovo pronalazi lijepe i odmjerene riječi i fraze, jer to ti, uz Allahovu pomoć, garantira uspjeh i postizanje suštinskog cilja koji si sebi zacrtala.

Husajn, otac plemenitog ashaba Imrana b. Husajna, još uvijek je bio idolopoklonik pa su ga na razgovor pozvali neki vjernici tražeći od njega da im potvrdi i dokaže ispravnost onoga u što on vjeruje i obožava. Rekoše mu: “O Husajne, koliko božanstava trenutno obožavaš?” “Sedam na Zemlji i jednog na nebesima!”, odgovori on.

“Kada upadneš u tešku situaciju, kojem bogu se onda obraćaš?”, upitaše ga.

“Onom na nebesima”, odgovori Husajn.

“A kada ti imetak bude upropašten, kojem se onda bogu obraćaš?”, upitaše ga opet.

“Onom na nebesima”, opet odgovori Husajn.

“Taj sa nebesa ti se sam odaziva, a Ti mu i pored toga drugove pripisuješ?” Nakon što su mu postavili i ovo pitanje, Husajn je ostao bez riječi.

Zatim ga opet upitaše: “Zar ti Taj sa nebesa i sam nije dovoljan?”

Husajn ni ovaj put nije imao odgovora.

“A da slučajno ne strahuješ da bi ovi sa Zemlje mogli nadvladati Toga na nebesima?”, ponovno ga upitaše, a on im odgovori: “Ne strahujem.”

Oni mu tada kazaše: “O Husajne, primi islam i bit ćeš spašen!”, a on reče: “Shvatio sam da mi niko nikada neće uputiti bolje riječi od ovih”, a potom je izgovorio šehadet.[4]

Poštovana suprugo, ukoliko svoga supruga vješto navedeš da na većinu tvojih uvodnih pitanja odgovori pozitivno, to će ga navesti i da razmisli o prihvatanju onoga što ti u suštini i želiš. Ti pozitivni odgovori i tačke oko kojih se slažete pokorit će muža i učiniti ga da dobrovoljno i bez otpora krene ka ispunjenju tvojih želja i zahtjeva. Zbog toga, u razgovoru s njim pažljivo biraj riječi i koristi samo one fraze za koje znaš da ih voli i da će preko njih pristati na ono što si zacrtala.

Na poznatoj arapskoj pijaci ‘Ukkaz, sastali su se Jezid b. Ed-Dejjan koji je porijeklom bio iz plemena Mezhidž, i Amir b. Et-Tufejl, porijeklom iz jednog od klanova plemena Hevazin. Isto tako, tog dana na pijaci zadesio se i Umejje el-Kinani u čijem je društvu bila i njegova kćerka koja je važila za jednu od najljepših žena svoga vremena. Obojica spomenutih, dakle i Jezid i Amir, su je zaprosili.

Jezid je prišao njenom ocu i rekao mu: “O Umejje! Ja sam Ibn ed-Dejjan, komandant konjičkog odreda, poglavar plemena Mezhidž i vrsni govornik. Kada stisnem šaku, krv iz nje procuri, a kada protrljam ruke, iz njih zlato sipa!”[5]

Potom svoju priču usmjeri ka drugom proscu, tj. svome rivalu te ga upita: “O Amire, da li znaš ijednog pjesnika porijeklom iz moga naroda da je spjevao neku lijepu poeziju u kojoj hvali nekoga iz tvoga naroda, pa da mu je zbog toga otišao i od njega tražio kakav poklon?”

“Ne poznajem”, reče Amir.

“A da li si upoznat s time da pjesnici porijeklom iz tvoga naroda spjevaju poeziju u kojoj hvale pripadnike moga naroda, a potom dođu kod mojih sunarodnjaka pa od njih zauzvrat traže poklone i nagrade?”

“Da, poznato mi je to”, odgovori Amir.

“A da li se po vama nazivaju Jemenska zvijezda, Jemenski ogrtač i Jemenski ugao?[6]”, upita ga ponovno Jezid.

“Ne”, odgovori Amir.

“Mi smo upravljali i vladali nad vama, a vi niste ni upravljali ni vladali nad nama. Zar nije tako?”, ponovno će Jezid.

“Da, tako je”, odgovori Amir.

Nakon ovih pitanja i Amirovih potvrdnih odgovora, Umejje je ruku svoje kćeri dao Jezidu b. Ed-Dejjanu, presudivši da je on utjecajnija ličnost od Amira.

Potrudi se da na lukav i mudar način navikneš muža da ti na tvoja pitanja što češće daje potvrdne odgovore, i tako ćeš, uz Allahovu pomoć, zasigurno iz razgovora izaći kao pobjednica.

Nastaviće se inšallah…

Naslov originala: Hakeza istesleme zevdži el-‘anid li re’ji (هكذا استسلم زوجي العنيد لرأيي)

Serijal: U okrilju bračne ljubavi

Knjiga br. 4

Autor: Adnan Abdul-Kadir

Preveo: Amir Durmić

Redaktura prijevoda: mr. Ahmed Purdić, hfz. Fahrudin Haseljić