Suvejd b. Es-Samit bio je jedan od uglednih stanovnika Medine. Zbog njegovih vrlina i kvaliteta, kao što su hrabrost, pjesništvo, častoljublje i plemenito porijeklo, prozvali su ga Kamil – Potpuni. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, još dok je boravio u Mekki, ciljano se susreo s njim i pozvao ga u vjerovanje u Uzvišenog Allaha.
Suvejd mu reče: “Muhammede, možda je to što ti nudiš isto ovo što ja već imam kod sebe?” Čuvši njegove riječi, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, odmah ga žurno zamoli da mu ponudi i pokaže šta on to ima kod sebe, te ga upita: “A šta ti to posjeduješ?”
Suvejd s ponosom i s puno samopouzdanja započe priču te reče: “Ja posjedujem Lukmanove mudrosti!” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pred njim pokaza veliko interesovanje za ono što ima, dade mu do znanja da ga živo interesira materija koju on posjeduje, te mu reče: “Hajde, pokaži mi to!” Suvejd tada poče govoriti o Lukmanovim mudrostima koje je sabrao, koristeći pri tome najljepše fraze i izraze, a sreća i ponos koje je pri tome osjećao, vidjeli su se u njegovom govoru. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, slušao ga je sve vrijeme pažljivo i učtivo, pokazujući divljenje prema onome što je govorio. Kada je Suvejd završio svoje izlaganje, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče mu: “To su uistinu lijepe riječi!”
Ove Muhammedove, sallallahu alejhi ve sellem, “lijepe riječi”, Suvejda mnogo obradovaše te mu on, nakon njih, otvori svoje srce i dušu, i osjeti ga nekom sebi vrlo bliskom osobom.
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, reče mu: “A što se tiče mene, ja imam Kur’an koji mi je objavio Uzvišeni Allah. On je uputa i svjetlost.” Potom mu je proučio neke odlomke iz Kur’ana i pozvao ga da povjeruje u Svevišnjeg Allaha.
Kada je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, završio s učenjem, Suvejd b. Es-Samit reče: “To su uistinu lijepe riječi!”[1], odgovorivši na isti način kako je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio nakon što je on predstavio Lukmanove mudrosti. Dakle, ovaj čovjek je odmah načelno priznao ono sa čime je došao Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, zaboravivši i odreknuvši se paganskog vjerovanja svojih predaka u kojem je odrastao i odgojen i za koje je bio spreman na sve, a sve to najviše zbog Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, lijepog postupka prema njemu i hvale koju je uputio na njegov račun.
Poštovana suprugo, ukoliko na račun svoga supruga budeš upućivala pohvale i bodrila ga dajući mu tako podršku u stavovima koje zastupa i argumentima koje iznosi, na taj način ćeš njegova prsa učiniti širokim i pripremiti ih da prihvati tvoja mišljenja i sugestije.
Jedan bračni par vodio je razgovor u vezi toga da li će ona (tj. supruga) polagati vozački ispit i upravljati automobilom. Muž je odbio da joj dozvoli takvo nešto, navodeći kao razlog mogućnost da će se auto možda pokvariti na putu, te da će muškarci biti ti koji će joj pokušati pomoći, čime se on, kao suprug koji je ljubomoran prema svojoj supruzi, nikako nije mogao složiti. Još gore od toga bilo bi da se kvar na automobilu desi po noći, a žena koja usred noći stoji sama na cesti vrlo lahko može postati plijen silovatelja, što se u zadnje vrijeme nažalost sve češće dešava. Isto tako, žene uglavnom ne voze automobile u servise za održavanje, a muž bi zbog poslovnih obaveza teško pronašao slobodno vrijeme da lično obavlja taj posao. Međutim, i pored svih muževih opravdanja, supruga je ostala uporna u svom zahtjevu, iz čega se izrodila prepirka i svađa. Tada se u cijeli problem umiješalo i treće lice koje je odmah na početku svoga izlaganja na najljepši način pohvalilo argumente koje je iznio muž, opravdavajući iste i smatrajući ih sasvim opravdanim. Također, ovo lice je pohvalilo i muževu ljubomoru koju osjeća prema supruzi, a koja ukazuje na veliku ljubav koju osjeća prema njoj. Nakon ovakvih riječi koje su mu izuzetno godile, muž se smirio i opustio, te se udobno smjestio u fotelju u kojoj je sjedio. U ovakvom stanju, psihički je bio spreman da prihvati prijedlog koji će ponuditi ovo lice koje se umiješalo u razgovor između njega i njegove supruge. I zaista, pokušavajući da riješi dotični problem, ova osoba je predložila da žena, ukoliko bude vozila automobil, sa sobom uvijek nosi mobilni telefon kako bi u slučaju kvara na autu odmah pozvala muža i obavijestila ga o nastalom problemu. Sljedeći prijedlog bio je da supruga obeća svome mužu da nikada neće voziti po noći, a što se tiče eventualnih kvarova na autu i popravki istih, ova osoba je predložila da se u toj situaciji pozovu specijalizirani servisi za popravak auta koji dolaze na lice mjesta te pokvarene automobile odvoze u mehaničarske radnje gdje ih poprave i vrate vlasniku, tako da žena neće biti primorana da sama obavlja taj posao. Muž je bez ikakvog prigovora prihvatio sve prijedloge ove osobe, te joj se srdačno zahvalio, tako da je svojoj supruzi dozvolio da upravlja automobilom, ali pod spomenutim uvjetima.
Iz ovog primjera vidljivo je da su pohvale na račun ispravnih argumenata koje je muž iznio urodile plodom, te da je on upravo zbog njih prihvatio prijedloge treće osobe, nakon čega je problem, uz Allahovu pomoć, i riješen. Kaže se: “I nagrada i kazna dolaze kao posljedica onoga što smo zaslužili”.
U Mekki je živjela jedna izuzetno lijepa žena. Bila je udana. Jednog dana se pogledala u ogledalo, a zatim svome mužu rekla: “Šta misliš, postoji li neko ko bi pogledao u ovo lice a da ga ono ne bi opčinilo i u iskušenje dovelo?” Muž joj odgovori: “Da, postoji”, a ona ga upita: “A ko je to?” “Ubejd b. Umejr”, odgovori on.
“A hoćeš li mi dozvoliti da ga pokušam zavesti?”, upita ona.
“Imaš moju dozvolu”, reče on.
I zaista, ova žena ode kod Ubejda b. Umejra, poznatog učenjaka i pobožnjaka, te se predstavi kao žena koja želi postaviti pitanje. On se odmaknu u jednu stranu Mekkanskog harema kako bi mu postavila pitanje, a kada se odmaknuše podalje od ljudi, ona mu otkri svoje lice koje bljesnu poput mjeseca.
Ugledavši to prekrasno lice, on povika: “O Allahova ropkinjo!”, a ona mu uzvrati: “Ja sam opčinjena tobom, pa vidi šta ti je činiti.”
Umejr joj reče: “Ja ću ti postaviti nekoliko pitanja, pa ako tvoj odgovor bude potvrdan, onda ću razmisliti o tvom prijedlogu”, a ona odgovori: “Šta god me upitaš, moj odgovor će biti potvrdan.”
Umejr započe: “Šta misliš, kada ti dođe Melek smrti s namjerom da ti uzme dušu, hoćeš li tada biti sretna ako se ja sada odazovem tvom pozivu i sada ispunim tvoju želju?”
“Nikako!”, reče žena.
“Tako sam i mislio”, odgovori Umejr i nastavi: “A kada se pravedne vage na Sudnjem danu postave i ti pred njih budeš dovedena, a još uvijek ne budeš znala da li će teža biti tvoja dobra ili tvoja loša djela, hoćeš li tada biti sretna ako se ja sada odazovem tvom pozivu i sada ispunim tvoju želju?”
“Nikako!”, opet reče žena, a Umejr dodade: “Tako sam i ja mislio”, i nastavi: “A kada staneš pred Uzvišenog Allaha i budeš Mu za sva svoja djela odgovarala, hoćeš li tada biti sretna ako se ja sada odazovem tvom pozivu i sada ispunim tvoju želju?”
“Nikako!”, i ovaj put reče žena, a Umejr još jednom potvrdi: “Tako sam i mislio”, a potom joj reče: “Boj se Allaha, Allahova ropkinjo! On te je obasuo mnogim blagodatima i prema tebi je na najljepši način postupio.”
Nakon ovog razgovora žena se vrati svom mužu koji je upita: “Šta se desilo?”, a ona mu odgovori: “Ti si dokon i lijen, a i ja zajedno s tobom!” Potom se posvetila dobrovoljnom postu i ostalim vrstama ibadeta.
Dakle, Ubejd b. Umejr je svoj razgovor sa ovom ženom završio riječima: “Allah te obasuo mnogim blagodatima i prema tebi na najljepši način postupio”, i pored toga što se radilo o ženi koja ga je nastojala isprovocirati i zavesti. Međutim, ovakvim divnim i iskrenim riječima, uspio ju je promijeniti u korijenu i, uz Allahovu pomoć, popraviti njeno stanje.
Nakon što su Kurejšije povećale i intenzivirale pritiske i provokacije nad ashabima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, oni su učinili hidžru u Abesiniju. Kako Kurejšije nisu bile zadovoljne ovim njihovim postupkom, oni opremiše dvojicu svojih ljudi koji odoše u posjetu Nedžašiji, kralju Abesinije, s kojim su ova dvojica bili bliski prijatelji. Tom prilikom su sa sobom ponijeli raznovrsne poklone koje su pripremili za kralja. Nakon susreta s njim, oni ga zamoliše da ashabe protjera iz Abesinije i vrati ih nazad u Mekku. Nedžašija pozva ashabe da i oni kažu svoju stranu priče, i prvi koji uze riječ bio je Džafer b. Ebu Talib, radijallahu anhu, koji u kratkim crtama Nedžašiji pojasni misiju Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, a potom mu reče i nešto o tome kako su ih Kurejšije mučile i provocirale. Svoj govor Džafer je okončao pohvalama na račun Nedžašije. Tom prilikom mu je rekao: “Nadvladali su nas, nad nama vršili različite vrste pritisaka, represija i nasilja i spriječili nas da ispovijedamo svoju vjeru. Nakon svega toga, mi smo došli u tvoju zemlju i tebe smo za pomagača odabrali između svih drugih vladara. Nadamo se da ćemo u tvom kraljevstvu pronaći mir i da nam u tvom okrilju niko više neće činiti nasilje i prema nama postupati nepravedno.”
Nedžašija im uzvrati sljedećim riječima: “Ostanite slobodno i živite u miru!”, a Kurejšijama reče: “Nikako! Allahom se kunem da vam ih nikada neću isporučiti!” Nedžašijini patrijarsi nisu bili zadovoljni ovim njegovim stavom, te negodujući počeše frktati i kroz noseve puhati, a on im reče: “Samo vi frkćite!”
Iskrene pohvale koje ćeš uputiti svom mužu, pokazujući mu tako da ga poštuješ i uvažavaš, otvorit će njegove uši i njegova prsa učiniti prostranim, pa će te rado saslušati i na svaki način se potruditi da ti udovolji.
Često mu uputi iskrene pohvale.
Naslov originala: Hakeza istesleme zevdži el-‘anid li re’ji (هكذا استسلم زوجي العنيد لرأيي)
Serijal: U okrilju bračne ljubavi
Knjiga br. 4
Autor: Adnan Abdul-Kadir
Preveo: Amir Durmić
Redaktura prijevoda: mr. Ahmed Purdić, hfz. Fahrudin Haseljić