Dolazi čovjek Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i sam priznaje grijeh koji je učinio, a da niko od njega nešto slično nije zahtijevao. Rekao je: “Allahov Poslaniče, učinio sam blud!” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, okrenu se od njega, ne bi li otišao i odustao. Međutim, isti ovaj čovjek mu prilazi sa druge strane i ponavlja: “Allahov Poslaniče, učinio sam blud!” Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, tada ga upita: “A možda si se samo poljubio?”, i opet okrenu glavu od njega. Pored toga, ovaj čovjek mu prilazi još jednom i kaže: “Allahov Poslaniče, učinio sam blud!”, a on se i ovaj put okrenu od njega rekavši mu: “Možda si samo dodirivao.” Čovjek nije odustao te mu još jednom priđe i reče: “Allahov Poslaniče, učinio sam blud!”, nakon čega je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da nad njim bude izvršena šerijatska kazna za blud.[1]
Cijenjena suprugo, ukoliko u toku razgovora mužu priznaš svoju grešku i propust, na taj ćeš način sigurno zadobiti njegovu naklonost i uvjeriti ga da prihvati tvoje mišljenje. Ukoliko ti je muž nekada ukazao na neku grešku za koju si i ti shvatila da to uistinu jeste greška i propust, nikada se nemoj ustručavati da to i priznaš. U suprotnom, vaš razgovor će se pretvoriti u svađu i prepirku, a tvoj muž će se naljutiti i razgovor neće uroditi plodom. Zbog toga, iskreno priznaj svoju grešku i vidjet ćeš da će on, uz Allahovu pomoć, istog trena postati tvoj zaštitnik, te će se na sve načine truditi da opravda tvoje greške i propuste.
Kada je Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, došla žena poznata kao Gamidijja i rekla mu: “Allahov Poslaniče, učinila sam blud pa me očisti!”, on se od nje okrenuo želeći da ode, međutim, ona je ostala uporna u svom nastojanju da se nad njom izvrši šerijatska kazna za blud, te je još dodala: “Iz bluda sam izašla trudna.” Kada je ovo rekla, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, odgodio je izvršenje kazne nad njom sve dok ne rodi. Kada se nakon devet mjeseci porodila, ova je žena došla i po drugi put noseći sa sobom svoga sinčića te mu reče: “Allahov Poslaniče, evo, rodila sam dječaka. Očisti me od bluda!” Međutim, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, i ovaj je put odgodio izvršenje kazne naredivši joj da ga doji onoliko koliko je to potrebno, nakon čega je žena opet otišla. Kada je nakon podužeg vremenskog perioda došla i treći put, njen sinčić je u rukama držao koricu kruha[2], a ona Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, opet reče: “Evo, moj sin je prestao dojiti. Očisti me!” Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, upitao je ashabe ko će na sebe preuzeti skrbništvo nad njenim sinom, nakon čega se javio jedan od prisutnih. Zatim on, sallallahu alejhi ve sellem, naredi da se nad njom izvrši šerijatska kazna za blud i ona bi kamenovana. Nakon što je njena krv poprskala odjeću jednog od prisutnih ashaba, on u ljutnji reče: “Allah te prokleo!”, a to mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, najoštrije zabrani te mu, štiteći čast kamenovane žene, reče: “Ona se tako (iskreno) pokajala, da kada bi njeno pokajanje bilo raspoređeno na sve stanovnike Medine, ono bi im bilo dovoljno.”[3]
U slučaju kada jedna osoba u toku razgovora drugoj osobi prizna da je prema njoj napravila određene greške i propuste, to će kod druge osobe probuditi osjećaj velikog poštovanja prema prvoj, te će u njenim očima postati toliko uvažena i poštovana, da će se ova druga osoba pred njom stidjeti i natjerati svoje srce da bude njen zaštitnik i bespogovorni sljedbenik.
Uposlenik jedne firme zaprimio je obavještenje da je odlukom direktora raspoređen na drugo radno mjesto. To mu se nije dopalo, pa je brzo kontaktirao svog poznanika ministra koji je odmah opozvao odluku o njegovom premještenju, te je ostao na dotadašnjem radnom mjestu. Međutim, sada se nalazio u jako nezgodnoj situaciji jer je bilo pitanje na koji način će i dalje komunicirati sa svojim direktorom i kako će iz njegovog srca odstraniti netrpeljivost koja se, nakon svega što se desilo, ugnjezdila u njega?
Smogao je snage i ušao u njegovu kancelariju, a direktor mu je odmah uputio sljedeće pitanje: “Vjerovatno te iznenadila moja odluka o tvom izmještanju na drugo radno mjesto?!”, a ovaj čovjek mu odmah mudro odgovori: “Znam da sam do sada pogriješio mnogo puta i svjestan sam da ste mi vi na najljepši i najsrdačniji način uporno izlazili u susret s namjerom da popravim i eliminiram svoje pogreške, ali ja sam nažalost bio nemaran i ostao ustrajan u svojim propustima. Svjestan sam da je to bio razlog zbog kojeg ste odlučili da me premjestite na drugo radno mjesto, i da ste time željeli samo dobro. Čak sam i u vašoj pismenoj odluci o svom premještaju osjetio tragove blagosti i sažaljenja jer ste me premjestili na, za mene najpogodnije mjesto koje je i po svim specifikacijama najbliže mjestu na kojem sam do sada radio. Meni ne preostaje ništa drugo nego da vam se najsrdačnije zahvalim za vašu širokogrudnost i razumijevanje.”
Direktor se zastidio njegovih riječi te rekao: “Ja u biti nisam ni želio tvoj premještaj, međutim, zbog mnogo pritužbi koje su stalno dolazile na tvoj račun, i to od strane bahatih i nemarnih ljudi koji izgleda da nemaju drugog posla nego da drugima traže zamjerke, bio sam primoran na takav korak. Ja cijenim tvoj trud i tvoje zalaganje i shvatam da pritužbe uopće nemaju osnove niti kao takve smiju dovesti do odluke o tvome premještaju. Jedino što sam htio jeste spasiti te od svih tih neosnovanih žalbi i prigovora i izbaviti te iz čitavog problema. Isto tako, imao sam mnogo pritisaka sa raznih strana te sam na neki način bio primoran da donesem i potpišem odluku o tvom premještaju, ali, hvala Allahu, ministar me kontaktirao i naredio mi da tu odluku opozovem. Allah ti dao svako dobro.”
Poštovana suprugo, nemoj se ustručavati da pred mužem priznaš svoje greške i propuste, jer na takav način ćeš sebe poštedjeti slušanja njegovih oštrih kritika u kojima će možda posegnuti i za prijetnjama i provociranjem, a sve to će blokirati njegovo zdravo rasuđivanje, i sve dok je u takvoj situaciji, on ni u kojem slučaju neće biti sposoban da prihvati bilo šta od tvojih prijedloga i sugestija. Priznavanjem svojih grešaka pokazat ćeš mu da ga uistinu cijeniš i da je on u tvojim očima važna i poštovana osoba, a to će, uz Allahovu pomoć, u njemu probuditi sažaljenje i milost. Možda se stvar neće zadržati samo na tome, već postoji velika šansa da će ti uzvratiti na najljepši mogući način te svesrdno prihvatiti sve tvoje prijedloge i sugestije, stideći se da odbije išta od njih, a vaš razgovor će proteći u miru i lijepoj atmosferi.
U nekim predajama bilježi se sljedeće: “Kada rob učini grijeh i kaže: ‘Gospodaru moj, ovo je odredba Tvoja, Ti si mi ovo odredio, Ti si mi ovako dosudio, Ti si mi ovo propisao’, Uzvišeni Allah na to uzvrati: ‘Ti si to uradio, ti si tako zaradio, ti si tako želio i ti si se, da učiniš taj grijeh, potrudio, pa ću te zbog toga Ja i kazniti!’”
Međutim, ukoliko čovjek nakon učinjenog grijeha kaže: “Gospodaru moj, ja sam nepravedno postupio, ja sam pogriješio, ja sam zlo učinio, to je mojih ruku djelo’, Uzvišeni Allah kaže: ‘Ja sam tako odredio i Ja sam tako zapisao i Ja ću ti oprostiti.’”
Poštovana suprugo, umjesto da tvrdoglavo odbijaš priznati vlastite greške i propuste, što će bez ikakve sumnje biti jedan od razloga zbog kojih će tvoj muž glatko odbijati tvoje sugestije i prijedloge, priznanjem istih ti ćeš u njegovim očima porasti pa će te više i cijeniti. Isto tako, tvoje prihvatanje odgovornosti za spomenute greške i propuste kod njega će biti vid tvog opravdanja koje će rado prihvatiti, te će prema tebi istog trena postati blag i pažljiv, a samim time i spreman da prihvati tvoje sugestije i mišljenja.
Prepričavajući događaj iz svoga života, jedan šejh kaže: “Bili smo na jednom druženju na kojem je bilo više ljudi. Jedan od prisutnih bio je izuzetno inteligentan i pronicljiv čovjek, kao i vrsni kritičar. Kada bi polemizirao i raspravljao sa drugima, radio bi to na izuzetno precizan i temeljit način, i ne bi imao nikakve samilosti prema svojim rivalima. Uvijek bi bio neumoljiv u svojim stavovima i bilo ga je gotovo nemoguće uvjeriti u nešto što on ne zastupa. Redovno je prisustvovao mojim predavanjima koja su bila naučnog karaktera i često je sa mnom polemizirao oko određenih pitanja, a odlazio je zadovoljan mojim odgovorima. Jednog dana uputio mi je prigovor u vezi nekog pitanja, te se nije složio sa stavom koji sam zastupao. Dugo smo raspravljali oko toga i na koncu se razišli, odlazeći kući svako sa svojim mišljenjem. Kod kuće sam dobro istražio dotično pitanje konsultirajući brojne izvore, te se sutradan vratio sa detaljno pripremljenom temom oko koje smo imali različite stavove. Ponovno sam izložio cijelo pitanje i pojasnio da sam ja pogriješio, a da je ispravno ono što je zastupao moj jučerašnji rival. Kada je čuo moje izlaganje, ovom čovjeku je laknulo, ali je u isto vrijeme bio i postiđen. Tog dana me na predavanju cijelo vrijeme bezrezervno podržavao u svemu što sam rekao, pokušavajući da mi nađe opravdanje za sve stavove koje sam iznio. Kasnije sam saznao da neka posebno zanimljiva i aktuelna pitanja koja čuje na mojim predavanjima prenosi povelikoj skupini studenata, inače njegovih prijatelja, te ih poziva da prisustvuju mojim predavanjima.”
Poštovana i cijenjena suprugo, priznanje greške koju si načinila u toku razgovora, na tvoga muža će djelovati poput magneta koji će ga snažno povući tebi i tvojim težnjama. Tako ćeš ga, uz Allahovu pomoć, s lahkoćom staviti na svoju stranu, nakon čega će ti uporno tražiti opravdanja za sve greške i propuste koje si priznala, te će se rado odreći svojih dosadašnjih stavova na kojima je uporno i tvrdoglavo insistirao.
Umjesto da na svojim greškama tvrdoglavo ustrajavaš, bolje ti je da ih priznaš.
Naslov originala: Hakeza istesleme zevdži el-‘anid li re’ji (هكذا استسلم زوجي العنيد لرأيي)
Serijal: U okrilju bračne ljubavi
Knjiga br. 4
Autor: Adnan Abdul-Kadir
Preveo: Amir Durmić
Redaktura prijevoda: mr. Ahmed Purdić, hfz. Fahrudin Haseljić