Preveo: Salih ef. Haušić
Hvala Allahu koji Svojim znanjem obuhvata sve, koji je sve s mjerom odredio, koji od vode stvara ljude i čini da su rod po krvi i po tazbini, i koji je kadar sve. Iskreno Mu zahvaljujemo na blagodatima koje nam daruje. Svjedočim da nema istinskog boga osim Allaha, Jedinog, On nema sudruga, i svjedočim da je Muhammed, s.a.v.s., Njegov rob i poslanik, koga je poslao kao upućivača, donosioca radosnih vijesti, opominjača, pozivača Allahu i da poput svjetiljke bude. Poslanik je vjerno dostavio poslanicu, prenio emanet, posavjetovao ummet i iskreno se borio na Allahovom putu sve do svoje smrti, neka je salavat na njega, njegovu časnu porodicu, ashabe i sve koji njega slijede u dobru do Kijametskog dana.
Ljudi, i sebi i vama preporučujem da se istinski bojimo Uzvišenog Allaha, koji nas u svakoj prilici prati. Čvrsto se u islamu držite Allahovog užeta, a grijeha se klonite, jer vaše noge ne mogu trpjeti vatru džehennemsku, i pripremite što više dobrih djela za ahiret i znajte da je najbolja opskrba bogobojaznost. Uzvišeni Allah kaže:
”O vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao muslimani!” [1]
Braćo muslimani, djeca su Allahov dar koji On daruje roditeljima. Roditeljske oči zablistaju od radosti kada pogledaju svoju djecu, a srca se ispune radošću i srećom, jer djeca su ukras u životu na ovom svijetu i plod naših srca.
„Bogatstvo i sinovi su ukras u životu na ovom svijetu, a dobra djela, koja vječno ostaju, biće od Gospodara tvoga bolje nagrađena i ono u što se čovjek može pouzdati“. [2]
Ja’la el-Amiri, r.a., kazuje: ”Došli su Hasan i Husejn trčeći Vjerovjesniku, s.a.v.s., pa ih je on zagrlio i rekao: ‘Čovjek zbog djeteta postaje škrtac i kukavica.”’ [3]
Zbog djece čovjek počne škrtariti i zbog njih mu se ne ide u džihad na Allahovom putu, i želi da ostane sa njima zbog svoje ljubavi i brige prema njima.
Braćo, djeca su plod srca i radost očiju, i kada je islam propisao brak, učinio je to kako bi se stekla djeca. Zato podstiče da se, pri izboru supruge, traži čestita supruga, koja je draga i rotkinja, kako bi, uz Allahovo određenje, rodila djecu koja će biti od koristi islamu i muslimanima i koja će svojom brojnošću povećati ummet Poslanika, s.a.v.s., Enes b. Malik, r.a., kazuje: ”Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio je ženidbu, a strogo zabranio neženstvo. Govorio je: ‘Ženite se ženama koje su vam drage i koje su rotkinje, jer ja ću se sa ostalim narodima natjecati vašom brojnošću.”’ [4]
El-Ahnef b. Kajs, Allah mu se smilovao, ušao je kod Muavije b. Ebu Sufjana, r.a., koji je u naručju držao svog sina Jezida. Sa divljenjem je gledao u njega, pa je upitao: ‘O Ebu Bahre, šta kažeš o djeci?’ El-Ahnef je razumio pitanje i šta Muavija želi, pa je rekao: ‘O vladaru pravovjernih, djeca su naša snaga, plod naših srca i radost očiju. Sa djecom napadamo naše neprijatelje i na njima svijet ostaje. Zato im budi pokorna zemlja kojom hode i nebo koje ih prekriva. Ako od tebe nešto zatraže, ti im to dadni, ako od tebe traže da im udovoljiš, ti im udovolji, ne uskraćuj im poklone, pa da im s tobom postane dosadno, i da im bude krivo što si još u životu i što smrt nikako da ti dođe.”
Allahovi robovi! Sinovi su snaga naroda, vođe generacija, nada sadašnjosti i sprema budućnosti. Sinovi su svježa krv koja kola venama islamskog ummeta, oni su arterija života i najsnažnije oružje protiv neprijatelja i najsigurniji štit koji, uz Allahovu pomoć, čuva domovinu i čini je ponosnom, snažnom i uglednom.
Zbog toga islam iskazuje toliku pažnju njihovom ispravnom odgoju i podizanju, i posebno insistira da se o njima vodi briga. Islam nam kazuje da dijete slijedi vjeru svojih roditelja i ono čemu ga oni pouče.
Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Svako dijete rodi se u prirodnoj vjeri, pa ga roditelji požidove, pokrste ili učine obožavaocem vatre, kao što životinje rađaju druge ispravnih dijelova tijela. Da li na njima vidiš kakav nedostatak? Onda kasnije ostanu bez nosa ili uha.” [5] Zatim je Ebu Hurejre , r.a., proučio ajet:
”…kao pravi vjernik, djelu Allahovu, prema kojoj je On ljude načinio – ne treba se mijenjati Allahova vjera, ali većina ljudi to ne zna.” [6]
Allahov Poslanik, s.a.v.s., obavještava nas da se svako dijete rađa sa zdravom i ispravnom prirodom – islamom, koja prihvata svako dobro, pa ako mu se prvobitno ponudi dobro, prihvati ga bez ikakve poteškoće i opterećenja, i sa njim se spoji i saživi, jer Uzvišeni Allah je u njemu stvorio pripravnost za dobro, a dobro je u podudarnosti sa osnovnom prirodom s kojom je stvoren. Ova zdrava priroda se iskvari i promijeni usljed lošeg odgoja i lošeg uzora.
Braćo! Pošto ispravan i koristan islamski odgoj snažno utječe na život djece, i na ovom i na drugom svijetu, plemeniti Vjerovjesnik, s.a.v.s., bodrio je očeve i majke u mnogim prilikama da djeci daju lijep islamski odgoj i da vode brigu o stvaranju čestitih pokoljenja.
Od Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: ”Čuo sam Allahovog Poslanika, r , da kaže: ‘Svi ste vi pastiri i svi ste odgovorni za svoje stado: vođa je pastir i on je odgovoran za svoje stado, čovjek je pastir u svojoj porodici i on je odgovoran za svoje stado, žena je pastirica u kući svoga muža i odgovorna je za svoje stado, sluga je pastir u imetku svoga gazde i on je odgovoran za svoje stado; svi ste vi pastiri i svi ste vi odgovorni za svoje stado.”’ [7]
Imam Ibn En-Nuhas, Allah mu se smilovao, rekao je: ”Kako može čovjek koji je saznao da će ga Uzvišeni Allah na Sudnjem danu pitati za njegovo stado, zapostaviti djecu i sluge i njihov odgoj, i pustiti ih kao stoku s lanca, bez ikakvog obuzdavanja uzdama šerijata i sunneta!? Kako može dozvoliti da odrastaju bez potrebnog znanja i kako može zanemariti njihov intelektualni razvoj!? Nekima je važnije da im sin zaradi koju marku nego da na vrijeme obavlja namaze, a ako bi zbog obavljanja nekog farza zakasnio da udovolji njihovoj potrebi, tada bi tek haos nastao. Takvi postupci su daleko od vjere. Zato neka svako preispita sebe i svoje postupke, jer mnogo je onih koji su upropašteni zbog svoga nemara prema grijesima drugih a da to i ne osjećaju.”
Odgoj muslimanske djece bila je jedna od najvažnijih stvari kojima je Vjerovjesnik, s.a.v.s., pridavao posebnu pažnju i na koju je ukazivao. On je djecu poučavao akidi (vjerovanju), takvaluku (bogobojaznosti) i imanu, jačao je njihovu vezu sa Uzvišenim Allahom i ukazivao na opasnost nemara, neposlušnosti Allahu, udaljavanja od Allaha i odrastanja u nepokornosti Allahu. Svoga amidžića Abdullaha b. Abbasa, r.a., savjetovao je: ”O dječače, naučit ću te nekoliko stvari:
– ‘Čuvaj Allaha, Allah će čuvati tebe (tj. poštuj Njegove naredbe i ostavi Njegove zabrane, pa će On tebe čuvati i na ovom i na onom svijetu).
– Čuvaj Allaha, naći ćeš Ga na svojoj strani (ispred sebe).
– Kada nešto tražiš, traži od Allaha, a kada pomoć tražiš, od Allaha je traži.
– Znaj da, kada bi se svi ljudi ujedinili da ti kakvu korist pridonesu, ne mogu ti korist pridonijeti, osim ako je Allah to već propisao. A kada bi se svi ujedinili da ti u nečemu naude, ne mogu ti nauditi, osim u onome što ti je Allah unaprijed propisao. Pera su podignuta, a listovi su se osušili.” [8]
Poslanik, s.a.v.s., podsticao je djecu na nauku, razumijevanje znanja i samo naobrazbu, i molio je Allaha da im to podari. Jedne noći mu je Abdullah ibn Abbas, r.a., donio vodu za abdest, a on ga je sebi prigrlio i zamolio za njega: ”Allahu moj, daj mu da razumije vjeru i pouči ga ispravnom tumačenju.“[9] Zato je uz blagoslov Poslanikove, s.a.v.s., dove i njegove pažnje prema njemu, Ibn Abbas, r.a., postao najučeniji u ovome ummetu i najbolji tumač Kur’ana. Nakon Poslanika, r , najbolje je poznavao Allahovu Knjigu.
Poslanik je nastojao da djeci usadi plemenite osobine i pohvalna svojstva. Kaže Omer ibn Ebu Seleme, r.a.: ”Jedne prilike sam kao dječak sjedio u krilu Poslanika, s.a.v.s., i svojom rukom sam šarao po posudi za jelo, pa mi je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ‘Dječače, reci bismillah, jedi desnom rukom i jedi ispred sebe.“[10]
Abdullah ibn Omer , r.a., rekao je: ”Jednoga dana majka me je pozvala, a kod nje je sjedio Allahov Poslanik, s.a.v.s., Rekla je: ‘Hajde, dođi da ti nešto dadnem.’ A Poslanik, s.a.v.s., upita je: ‘A šta si htjela da mu daš?’ Ona je odgovorila: ‘Datula.’ A Poslanik, s.a.v.s., joj odgovori: ‘Da mu nisi ništa dala, bilo bi ti upisano da si slagala.”’[11]
Braćo po vjeri! Odgoj djece, kao što neki misle, ne odnosi se samo na tjelesni i materijalni odgoj, koji podrazumijeva da se obezbijedi hrana, piće, odjeća, stan i druge sekundarne potrebe kao što su novac, auta i drugo. Pravi i neminovni odgoj je ustvari vjerski i moralni odgoj i njegovo razvijanje kod novih generacija, kako bi imali visok nivo i udio u uputi na kojoj je bio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, njegovi ashabi i najodabranije generacije muslimana. Hišam ibn Abdulmelik poslao je svoga sina učitelju kojeg je odabrao za njega da ga uči i podučava. Napisao mu je: ”Prvo što ti oporučujem je da ga podučiš Allahovoj Knjizi, pa da ga naučiš najljepšem pjesništvu, prošetaj sa njim po arapskim plemenima i od njih neka uzme njihove najbolje stihove. Ukaži mu na halal i na haram, i pouči ga nekim hutbama i bitkama.”
Imam Ez-Zehebi u svom djelu ”Sijer” piše da je halifa Abdulaziz b. Mervan, otac Omera b. Abdulaziza, poslao sina u Medinu da se u njoj odgaja. Tom prilikom napisao je pismo Salihu b. Kisanu, jednom od prvaka tabiina[12], u kome ga moli da preuzme brigu o odgoju njegovog sina. Salih je od Omera tražio da redovno obavlja namaz u džematu, ali jednog dana on zakasni u džemat pa ga Salih pita: ”Šta te zadržalo od namaza?” On odgovori: ”Sređivao sam kosu.” Salih mu kaže: ”Zar si zbog uređivanja kose mogao izostaviti namaz u džematu?”, a potom je napisao pismo njegovom ocu i o tome ga obavijestio. Abdulaziz je poslao u Medinu svoga izaslanika i ovaj nije sa njim ni progovorio dok mu glavu nije obrijao.“
Na veliku žalost, mnogi očevi i majke zanemarili su svoju osnovnu zadaću – odgoj svoje djece. Otac je zaokupljen svojim poslom, trgovinom, stjecanjem imetka i sastancima, a majka je zaokupljena posjetama trgovačkih centara, uljepšavanjem, igrom i zabavom, nemarom i posjetama prijateljicama i komšinicama, a djeca su prve žrtve njihovog takvog ponašanja, jer njima su uskraćene očinske smjernice, odgoj i iskustvo koji daju očevi, kao i majčinska briga, ljubav i samilost.
Zanemarivanje odgoja djece ne uništava samo jedno dijete, nego upropaštava mnoge ljude i nanosi veliku štetu čitavom islamskom ummetu, jer će ta djeca jednog dana biti učitelji, važni ljudi na odgovornim funkcijama, službenici, nosioci porodica. Ali, kako oni te zadatke mogu valjano obavljati ako nisu u djetinjstvu lijepo odgojeni?! Kako se od njih može očekivati da budu dobra!? To je teško, osim ako Allah ne htjedne da se to desi.
Neki islamski učenjaci rekli su: ”Uzvišeni Allah će na Sudnjem danu prije pitati roditelje o njihovoj djeci nego što će pitati djecu o njihovim roditeljima, zato što je pokvarenost djece došla od strane roditelja. Roditelji su zanemarili odgoj djece, poučavanje djece vjeri i farzovima vjere i njenim sunnetima, pa su ih izgubili još u djetinjstvu. Nisu ih učili onome od čega će sami imati korist, pa kako da budu od koristi roditeljima kada porastu?! Jedan otac korio je svog sina zbog toga što mu je neposlušan, a on mu odgovara: ”Oče, ti o meni nisi vodio brigu dok sam bio malen, i ja ti uzvraćam istom mjerom sada kada si ti star. Zanemario si me dok sam bio dijete, pa sam ja tebe zanemario kada si ti ostario.”
”O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od Vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti, i o kojoj će se meleki strogi i snažni brinuti, koji se onome što im Allah zapovjedi neće opirati, i koji će ono što im se naredi izvršiti.” [13]
Allaha molimo da se okoristimo uputom iz Njegove Knjige i sunnetom Njegovog poslanika Muhammeda, s.a.v.s.. Od Allaha oprosta tražim za sebe i za vas i za sve druge muslimane od svih grijeha, a tražite oprosta i vi, jer On grijehe oprašta i milostiv je.
Drugi dio hutbe
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Lijep ishod će biti samo za one koji se budu Allaha bojali. Svjedočim da nema istinskog boga osim Allaha Jednog, Jedinog, On nema sudruga i samo je on stvarni Bog onih prvih i onih posljednjih. I svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov pouzdani poslanik; on je pečat vjerovjesnika, prvak bogobojaznih i Allahov dokaz svim stvorenjima, neka je salavat i selam na njega, njegovu časnu porodicu, odabrane ashabe, tabiine i sve one koji njega slijede do Sudnjeg dana.
A zatim:
Braćo muslimani, bojte se Allaha i vodite brigu o odgoju svojih sinova i kćeri u pravoj vjeri i akidi (čisti monoteizam) i sa ispravnim ubjeđenjem. Zasadite u njihova mala srca ljubav prema Allahu, subhanehu ve te’ala, Njegovom povjerljivom Poslaniku, s.a.v.s., i Poslanikovim ashabima, neka je Allah s njima zadovoljan, jer to su temelji uspješnog islamskog odgoja. Svako dobro je u vjeri i bogobojaznosti, i onaj ko bude posjedovao ispravan iman – ubjeđenje, njega će taj iman čuvati i voditi putevima spasa i napretka.
Omogućite djeci stjecanje korisnog znanja koje gradi generacije, podiže civilizacije, čisti duše i popravlja moral.
Ispunite slobodno vrijeme vaše djece korisnim sadržajima: učenjem i pamćenjem Allahove Knjige, sunneta Allahovog Poslanika, s.a.v.s., učenjem islamskih moralnih normi i islamskih uputa, čitanjem Poslanikovog, s.a.v.s., životopisa i životopisa njegovih plemenitih ashaba. Životopisi Poslanika, s.a.v.s., i njegovih ashaba su praktična primjena značenja časnog Kur’ana i Poslanikovog, s.a.v.s., sunneta.
Sa’d b. Ebu Vekkas, r.a., kazuje: ”Poučavali smo svoju malu djecu bitkama u kojima je učestvovao Allahov Poslanik, s.a.v.s., kao što smo ih učili suru iz Kur’ana.”
Ibrahim en-Neha’i, Allah mu se smilovao, kazuje: ”Poučavali su nas šehadetu i davanju prisege, a mi smo bili mali.”
Majka Sufjana es-Sevrija, emira hadisa među pravovjernim, govorila je svome sinu: ”Sinko moj, ti traži znanje, a ja ću predući (vunu) zarađivati tebi za život. Sine moj, kada napišeš deset slova, pogledaj da li su tvoja bogobojaznost, blagost i skrušenost porasli. Ako nisu, onda znaj da će ti to što si napisao štetiti i da od toga nećeš nikakve koristi imati.”
Poštovani roditelji, dobro pazite da ne budete loš uzor svojoj djeci i ne dopustite da vaša djeca pomisle kako ih vi ne volite. Zaštitite ih od lošeg društva koje na zemlji, umjesto reda, pravi nered, jer onaj ko krene sa lošim društvom, bit će stavljen na velika iskušenja i razne pustolovine. Poštedite ih toga i gledanja ružnih prizora.
Allahov Poslanik, r , rekao je: ”Čovjek je na vjeri svoga prijatelja, pa neka svako od vas gleda ko mu je prijatelj.” [14]
Cijenjeni roditelji, poučite djecu nekom zanatu, proizvodnji nečega ili korisnoj trgovini, jer će to sačuvati njihovo vrijeme i njihov ugled, i navesti ih da na dozvoljen način stječu imetak.
Privolite ih da odlaze u džamije dok su još mali i na to ih tjerajte kada odrastu. Posjećujte sa njima mjesta na kojima se Allah spominje, gdje se znanje stječe i gdje se održavaju korisna predavanja u dobrim islamskim centrima. Odvojite vrijeme za svoju djecu, i kada su oni slobodni, poigrajte se sa njima, približite im se, poučite ih nečemu korisnom, pokažite im da brinete o njima i da ih volite. I ne zaboravite da se ponekad, u svojim namazima, iskreno obratite Allahu i zamolite Ga da ih On uputi, i neka to bude u onim vremenima u kojima Uzvišeni Allah prima dove, jer vaše dove za njih mogu im biti od velike koristi. Vjerovjesnik, s.a.v.s., obavijestio nas je da Allah, subhanehu ve te’ala, dovu roditelja za njegovo dijete ne odbija, posebno ako je uputi u određeno vrijeme. Ako to bude dova za dijete, ono zbog nje može biti zauvijek sretno, a ako ta dova bude kletva djeteta, ono može biti zauvijek nesretno. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ”Tri dove se, u to nema sumnje, primaju: dova onoga kome je učinjena nepravda, dova musafira – putnika i dova roditelja za dijete.” [15]
Roditelj koji želi odgojenu i dobru djecu treba da iskoristi dovu koja se uslišava i da moli Allaha da mu On djecu uputi, odgoji i održi na pravom putu. Roditelj ne smije djetetu, plodu svoga srca, uskratiti blagodat dove koja se prima i koja – uz Allahovu pomoć – može biti presudna za njegovu sreću, uputu i istrajnost na pravom putu.
Džabir b. Abdullah, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Nemojte u dovi proklinjati sebe, svoju djecu niti svoje imetke, da se ne desi u vrijeme kada Allah prima dove onih koji od Njega nešto traže pa da i vašu usliša.” [16]
Allahovi vjerovjesnici, Allahov blagoslov i selam neka je na njih, mogu vam biti najbolji uzor, jer oni su mnogo Allaha molili da im uputi djecu i porodice.
Pogledajte slučaj Zekerijjaa, a.s.:
”Tu Zekerijja zamoli Gospodara svoga: ‘Gospodaru moj’ – reče – ‘podari mi od Sebe čestita potomka, jer se Ti, uistinu, molbi odazivaš!’ I dok se on u hramu stojeći molio, meleki ga zovnuše: ‘Allah ti javlja radosnu vijest: rodit će ti se Jahja, koji će u Allahovu knjigu vjerovati, i koji će prvak biti, i čedan, i vjerovjesnik, potomak onih dobrih.”’[17]
Prijatelj Milostivog, otac vjerovjesnika, Ibrahim, u , obraćao se Allahu ovom dovom:
”A kada Ibrahim reče: ‘Gospodaru moj, učini ovaj grad bezbjednim i sačuvaj mene i sinove moje da se klanjamo kumirima”’ [18] ;
”Gospodaru moj, daj da ja i neki potomci moji obavljamo molitvu; Gospodaru naš, Ti usliši molbu moju! Gospodaru naš, oprosti meni, i roditeljima mojim, i svim vjernicima – na Dan kad se bude polagao račun!” [19];
”…i oni koji govore: ‘Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju!”’ [20]
Bože moj, blagoslovi Muhammeda, s.a.v.s., i rod Muhammedov, s.a.v.s., kao što si blagoslovio Ibrahima, a.s., i rod Ibrahimov, a.s., zaista si Ti hvaljen i slavljen. Bože moj, obaspi blagodatima Muhammeda, s.a.v.s., i rod Muhammedov, s.a.v.s., kao što si blagodatima obasuo Ibrahima, a.s., i rod Ibrahimov, a.s., zaista si ti hvaljen i slavljen!
Bože, oprosti svim mu’minima i mu’minkama, bili oni živi ili mrtvi. Bože, pomozi islam i muslimane, a ponizi one koji ponižavaju Tvoju vjeru. Bože, budi prema nama milostiv, jer ti si Najmilostiviji među milostivim i nemoj nas kazniti, mi znamo da Ti to možeš. Bože naš, daj da naša lica budu bijela na Dan kada će lica mnogih biti crna. Bože! Ukaži nam počast, a nemoj nas poniziti! Uvećaj nam Svoje blagodati, a nemoj ih umanjiti. Daj da mi kod Tebe budemo vrijedni i nemoj nas učiniti bezvrijednim. Bože naš, utječemo Ti se od toga da budemo nesretni, da nas zadesi ružna sudbina i da se neprijatelji raduju zlu koje nas zadesi. Bože naš, zahvaljujemoo Ti onoliko koliko si Ti zadovoljan, i zahvaljujemo Ti nakon što Ti budeš zadovoljan. Bože, učini da u ovom ummetu ugledan bude onaj ko je Tebi pokoran i da do upute dođe onaj ko griješi, i daj da se u njemu naređuje dobro, a zabranjuje zlo.
Veličanstven je Gospodar tvoj, Dostojanstveni, i daleko od onoga kako Ga predstavljaju oni! Mir poslanicima i neka je hvaljen Allah, Gospodar svjetova!
[1] Ali Imran, 102.
[2] El-Kehf, 46.
[3] . Hadis bilježi Ibn Madže, a Albani ga ocjenjuje vjerodostojnim.
[4] Hadis bilježi Ebu Davud, a Albani ga ocjenjuje vjerodostojnim.
[5] Hadis bilježe Buharija i Muslim.
[6] Er-Rum, 30.
[7] Muttefekun alejhi.
[8] Hadis bilježi Tirmizi, a Albani ga ocjenjuje vjerodostojnim.
[9] Buharija
[10] Buharija i Muslim
[11] Ebu Davud, a Albani ga je ocjenio vjerodostojnim.
[12] Tabiini su djeca ashaba koja nisu imala priliku vidjeti Poslanika, s.a.v.s..
[13] Et-Tahrim, 6.
[14] Hadis bilježe Ebu Davud i Tirmizi.
[15] Hadis bilježe Ebu Davud, Tirmizi i Ibn Madže, a šejh Albani ga ocjenjuje kao hasen – dobar hadis.
[16] Hadis bilježi imam Muslim.
[17] Ali Imran, 38-39.
[18] Ibrahim, 35.
[19] Ibrahim, 40-41.
[20] El-Furkan, 74.