Hasan i Husejn, radijallahu anhuma, vidjeli su jednog starca kako na neispravan i nepotpun način uzima abdest, te poželješe da ga opomenu i ukažu mu na njegove greške, međutim, dobro su znali da stari ljudi poput njega vrlo rijetko prihvataju savjete od omladine. Zbog toga, oni se dogovoriše da mu na njegove greške i propuste ukažu na mudar i dosjetljiv način. Nakon što su mu prišli, Hasan mu reče: “Starče, hajde nam presudi! Ja tvrdim da ja uzimam abdest baš onako kako ga je uzimao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem”, a nakon toga starcu priđe i Husejn te mu reče isto ono što mu je rekao i Hasan. Starac tada reče Hasanu: “Hajde, uzmi abdest!”, a Hasan uze abdest na najljepši i najpotpuniji način. Potom starac reče Husejnu: “Abdesti se i ti!”, nakon čega i Husejn uze abdest na isti način kako ga je uzeo i Hasan, upotpunivši ga i uzevši ga na najljepši mogući način. Starac se zatim osmjehnu i reče: “Allah vas nagradio svakim dobrom. Sada znam kako ću se abdestiti na ispravan način.”
Cijenjena suprugo, tokom razgovora sa mužem, nikad mu nemoj uputiti riječi poput sljedećih: “U potpunosti griješiš i ja ću ti to i dokazati!”, ili “Dozvoli mi, ali ja ne mislim tako!” Ovakvim i sličnim frazama od muža ćeš načiniti otvorenog neprijatelja, a jedino čime ćeš uposliti njegov mozak jeste smišljanje načina na koji će ti uzvratiti. Pri tome će tragati za bilo kakvom greškom ili omaškom u tvome govoru kako bi je iskoristio da te porazi i “ubije u pojam”.
Poznajem čovjeka koji svoj razgovor sa drugima većinom započinje sljedećom frazom: “Dozvoli mi, ali ja ne mislim tako!” Ovakvi se razgovori većinom preobraze u žustre rasprave koje malo-pomalo dostignu stepen usijanja, a potom njihove sudionike odvedu u pristrasnost i fanatizam. Svaki od njih maksimalno zateže na svoju stranu i “navodi vodu na svoj mlin”, te iz razgovora izađu još različitijih pogleda i stavova nego što je to bio slučaj prije razgovora. Kao direktni svjedok ovoga o čemu govorim, znam da ovaj čovjek iz dijaloga nikada nije izašao kao pobjednik, niti je ikada ijednog sagovornika ubijedio u neki od svojih stavova. Niko ne voli polemizirati s njim, niti ulaziti u bilo kakvu vrstu dijaloga, a većina njegovih bivših prijatelja više s njim nisu u dobrim odnosima.
Prkosno suprotstavljanje sagovorniku i stalno ponavljanje kako griješi i kako ni u kojem slučaju nije u pravu, kod njega budi samo srdžbu. Zbog toga, poštovana suprugo, ne postavljaj se prema mužu na način kako se profesor postavlja prema učeniku, želeći mu na svaki način dokazati kako si pametnija i inteligentnija od njega, te kako mu želiš “održati lekciju”. U tom slučaju će i on “zasukati rukave” te se s tobom upustiti u verbalnu bitku, iz koje ne želi izaći poražen.
Kada bi Allahovom poslaniku Davudu, alejhis-selam, došla dvojica suprotstavljenih ljudi i ukoliko bi jedan govorio i iznio svoje argumente, a drugi to prešutio i na te argumente ne bi ništa dodao, on je imao običaj da presudi shodno onome što je čuo od ovog prvog, dakle presudio bi u njegovu korist, ne propitujući i ne tražeći pri tome argumente od onog drugog. Onda je Uzvišeni Allah odlučio da ovom Svom vjerovjesniku ukaže na propust u načinu na koji je sudio među ljudima, upućujući ga na to da je obavezan da zatraži i sasluša argumente i druge strane. Allahovom voljom i Njegovim određenjem, dva meleka su se preobrazila u oblik dvojice ljudi koji su došli kod Davuda, alejhis-selam, kao međusobno sukobljene strane koje se parniče oko određenog pitanja. Prvi od njih reče: “Ovaj moj prijatelj ima devedeset i devet ovaca, a ja samo jednu. Ponudio mi je da uzme i nju pa da je čuva zajedno sa svojim ovcama i da mi tako učini uslugu. Ja sam na to rado pristao, a on ju je pridružio svome stadu. Međutim, nakon nekog vremena on je zanegirao da je moja ovca kod njega na čuvanju i zatražio je da mu to dokažem. Ja nemam načina da to potvrdim i dokažem, pa me je pobijedio u prepirci.”
Sve vrijeme dok je ovaj govorio, drugi čovjek je šutio ne progovorivši ni riječi. Tada je Davud, alejhis-selam, presudio u korist prvog čovjeka, naređujući ovom drugom da mu vrati njegovu ovcu. Potom ova dvojica pogledaše jedan u drugoga, te se osmjehnuše, a Davud, alejhis-selam, shvati da se radi o melekima koje mu je Uzvišeni Allah poslao kako bi mu na vrlo lijep i mudar način pokazali kako njegova prethodna metoda koju je primjenjivao u presuđivanju ljudima sadrži očiti propust i da je pogrešna. Naime, ukazali su mu na to da mu je obaveza saslušati argumente obje sukobljene strane i da nije dovoljno da posluša samo jednu od njih. Tada je Davud, alejhis-selam, Uzvišenom Allahu pao ničice na sedždu, kajući Mu se i tražeći od Njega oprost.
Poštovana suprugo, ukoliko se jogunasto ne suprotstaviš mužu i ne budeš kategorički tvrdila da griješi i da “sigurno nije u pravu”, time ćeš pokazati da si dorasla datoj situaciji i da si uistinu vrlo mudra i pronicljiva. Kada prešutiš činjenicu da možda on griješi i u isto vrijeme mu kažeš da postoji mogućnost da je istina na njegovoj, ali možda i na tvojoj strani, ne tvrdeći pritom kategorično da si ti u pravu niti da je on pogriješio, ti i dalje ostavljaš prostora za konstruktivan dijalog koji bi, uz Allahovu pomoć, mogao dovesti do istine i ispravnog rješenja.
Uzvišeni Allah je Svome poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, oporučio da se čak i idolopoklonicima obraća načinom i stilom koji smo prethodno opisali, naredivši mu da im kaže: “Da li smo onda mi ili vi na Pravome putu, ili u očitoj zabludi” (Es-Sebe’e, 24). Dakle, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, idolopoklonicima nije kategorički rekao “ja sam u pravu, a vi griješite”, već im se mudro obratio riječima koje su uključivale mogućnost da su i oni u pravu, iako to u stvarnosti ni u kojem slučaju nije istina. Ovakvim načinom obraćanja poslužio se i vjernik iz faraonovog naroda koji je porijeklom bio iz vladajuće, tj. faraonove porodice. Obraćajući se faraonu i ostaloj vladajućoj eliti iz koje je i sam potjecao, u vezi Musaa, alejhis-selam, rekao im je sljedeće: “Zar da ubijete čovjeka zato što govori: ‘Gospodar moj je Allah!’, onoga koji vam je donio jasne dokaze od Gospodara vašeg? Ako je lažov, njegova laž će njemu nauditi, a ako govori istinu, onda će vas stići barem nešto od onoga čime vam prijeti…” (El-Mu’min, 28). Dakle, nije im kategorički tvrdio da je Musa u pravu, već im je predložio da razmisle o onome što im on nudi, pa ako bude lažov, njegova će laž uskoro izaći na vidjelo i skupo će ga koštati, a ako je govorio istinu, onda će istina i pobijediti i sve vas nadvladati. Ovaj čovjek vjernik iz faraonovog naroda pokazao je kako se vodi dobar i uspješan dijalog.
Na ženskim sijelima vrlo se često dešava da se jedna od prisutnih žena na govor druge nadoveže frazom “ma nemoj?!”, pa čak i onda kada se u globalu slaže sa onim što je ova rekla. Ovo se najčešće dešava kada jedna od druge želi zatražiti još dodatnih informacija u vezi cijele priče, ili jednostavno dođe do nesporazuma i pogrešnog razumijevanja. Ovaj izraz “ma nemoj” dvojakog je značenja, pa druga strana iz njega može shvatiti da ova prva želi reći kako ona nipošto nije u pravu. Zbog toga među ženama često dolazi do prepirke i svađe.
Lično poznajem ženu koja u svojim razgovorima sa drugima redovito koristi izraz “ma nemoj”, bez obzira slagala se sa svojim sagovornikom li ne. Na ovakav način u sagovorniku budi ljutnju i pokreće negativnu energiju, što razgovor odvodi ka svađi i prepirci nakon kojih srca bivaju ispunjena mržnjom i netrpeljivošću.
Zbog toga, poštovana i cijenjena suprugo, savjetujem ti da budeš razborita i oštroumna i da se kloniš svih riječi i fraza kojima ćeš energično kontrirati svome suprugu jer reakcije i ponašanje određene osobe najčešće su posljedica mješavine raznih uzroka, od kojih je svakako i povrijeđen ego. Ukoliko u svom razgovoru s njim uporno budeš ponavljala fraze poput “ma nemaš ti pojma”, “slušaj šta ću ti ja reći” i slično, bolje ti je da odmah izdigneš bijelu zastavu, odustaneš od daljnjeg razgovora te priznaš svoj poraz, jer si ovu bitku, bez ikakve sumnje, izgubila.
Imam Eš-Ša‘bi jednom je posjetio halifu Abdul-Melika b. Mervana koji, umjesto da ga pita: “Kolika ti je plata?”, on ga je upitao: “Kolika ti je plate?”, tj. napravio je gramatičku grešku.
Imam Eš-Ša‘bi mu reče: “Dva hiljade” (umjesto da kaže “dvije hiljade”), dajući mu tako namjerno odgovor koji također sadržava gramatičku grešku.
Halifa Abdul-Melik primijeti da je Eš-Ša‘bi pogriješio te mu reče: “Napravio si lapsus” (odnosno, napravio si gramatičku grešku), a on mu odgovori: “Nakon što je vladar pravovjernih zanemario gramatička pravila i propise, i meni je bilo mrsko da se držim tih pravila”, dajući mu do znanja da se nije htio uzdizati nad njim iz poštovanja koje je prema njemu osjećao.
Dakle, halifa Abdul-Melik nije primijetio svoju grešku pa mu je Eš-Ša‘bi, koristeći se mudrošću i dovitljivošću, na najljepši i najpristojniji način ukazao na istu, ne želeći mu pokazati da je on u gramatici i pravilima arapskog jezika daleko veći stručnjak od njega i izbjegavajući da mu direktno i otvoreno kaže da griješi.
Tako i ti, poštovana suprugo, ukoliko želiš da u razgovoru “pobijediš” muža, da ga pridobiješ na svoju stranu i privoliš ga da prihvati tvoje mišljenje, tada ga ni u kojem slučaju ne smiješ provocirati na način što ćeš mu uporno ponavljati kako je po određenom pitanju pogriješio i kako on “nema pojma ni o čemu”, već budi inteligentna i pronicljiva te mu na mudar način ukaži na greške i propuste, i tvoj uspjeh je, uz Allahovu pomoć, zagarantiran.
Razgovor možeš početi nekim “neutralnim rečenicama i frazama”, poput recimo: “Možda griješim, ali ja lično smatram da bi bilo pametno učiniti tako i tako. Sjećaš se, da kada se radi o ovakvim i sličnim stvarima, ja uglavnom budem u pravu. Pored toga, želim čuti i tvoje mišljenje jer je svaka konstruktivna sugestija dobrodošla i jako mi je stalo do tvoga mišljenja…”
Na sličan način je u razgovoru sa drugim osobama postupao imam Šafija, rahimehullah. U tom kontekstu, izrekao je mnogo izreka. Evo nekih:
“Tako mi Allaha, nikada ni sa kim nisam po određenom pitanju polemizirao a da sam poželio da on pogriješi i da bude u krivu.”[1]
“Nikada ni sa kim nisam razgovarao a da nisam Allaha molio da istinu predoči i pokaže preko njega.” Međutim, i pored toga, njegovi rivali bi se nakon razgovora i polemike vrlo često složili s njegovim mišljenjem.
Rekao je također: “Ni sa kim nikada nisam razgovarao a da nisam poželio da bude potpomognut, da ima čvrste i odmjerene stavove, i da mu Allah od Sebe podari zaštitu i da ga (sa)čuva. Isto tako, nikada se ni sa kim nisam raspravljao a da me je uopće bila briga da li će na koncu istina i ispravan stav izaći sa moga ili njegovog jezika.”[2] Sve ove riječi praktično je potvrdio u svom poznatom dijalogu koji je vodio sa Muhammedom b. El-Hasenom eš-Šejbanijem.
Rekao je Ebu Jusuf: “O ljudi, nastojte vašim znanjem postići zadovoljstvo Uzvišenog Allaha! Ja nikada nisam došao na neko sijelo sa iskrenom namjerom da u ime Allaha budem skroman i ponizan, a da to sijelo nisam napustio kao onaj ko je sve prisutne nadvisio i u svakom pogledu pretekao; a isto tako, nikada nisam došao na neko sijelo s primarnom namjerom da prisutne nadvisim i preteknem, a da to sijelo nisam napustio ponižen i osramoćen.”[3]
Uzvišeni Allah rekao je Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: “I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na najljepši način, ali ne i sa onima među njima koji su nepravedni – i recite: ‘Mi vjerujemo u ono što se objavljuje nama, a naš Bog i vaš Bog jeste – jedan, i mi se Njemu pokoravamo.’” (El-Ankebut, 46)
Nikada svoj razgovor s mužem ne započinji tačkama u kojima se razilazite, već krenite od tačaka u kojima imate zajednički stav.
Nastavit će se inšaAllah…
Naslov originala: Hakeza istesleme zevdži el-‘anid li re’ji (هكذا استسلم زوجي العنيد لرأيي)
Serijal: U okrilju bračne ljubavi
Knjiga br. 4
Autor: Adnan Abdul-Kadir
Preveo: Amir Durmić
Redaktura prijevoda: mr. Ahmed Purdić, hfz. Fahrudin Haseljić