Jedan čovjek pripovijeda: “Već dugo vremena smo se ja i moj prijatelj međusobno izbjegavali. Jednog dana, pogledi nam se susretoše. Pogledao me brižno, a njegov je pogled zračio nježnošću i iskrenošću. Istog trena sam sebe žestoko ukorio zbog toga što smo se udaljili jedan od drugoga te smo se ubrzo i pomirili. Ipak, osjećaj krivnje me i dalje progonio i nikako ga se nisam mogao otarasiti. To je trajalo sve dok mu nisam, nakon što smo se pomirili, otkrio šta me muči.”
Zbog toga, poštovana suprugo, nastoj i prije razgovora, da se tvoje oči koje su ispunjene ljubavlju i vedrinom susretnu sa očima tvoga muža. Tako ćeš ukloniti sve prepreke među vama. Kaže pjesnik:
Tvoje oko prepoznaje u mom sagovornika
U njem’ vidi ili druga ili neprijatelja
Oči tvoje ispričaše mojim očima
Dosta onog što bi tvoja usta sakrila.
Jedne prilike neki je čovjek prišao skupini ljudi koji su sjedili te im se pridružio. Tu se nalazio jedan njegov prijatelj kojeg ovaj pri dolasku nije ni pogledao. Prisutni započeše razgovor o određenoj temi i sve vrijeme dok su razgovarali, ovaj drugi je stalno i uporno proturječio pridošlici, te po svakom pitanju imao suprotno mišljenje od njegovog, bez obzira o čemu ovaj pričao. Tako se razgovor između ove dvojice od silne galame i podizanja glasova pretvorio u zaglušujuću buku koja je uokolo gromko odjekivala. Treba znati da su oči ogledalo naših srca. Rekao je pjesnik:
Oko na zjenici samo oslikava
Da l’ u srcu mržnju ili ljubav skriva.
Neka muž i prije razgovora na tvojim očima pročita poruke tvoga srca. Daj mu do znanja da želiš i voliš istinu, što će i on na koncu i shvatiti nakon što obavite razgovor.
Kazao je Ibn Abbas, radijallahu anhuma: “Prema onome ko sjedi u mome društvu dužan sam sljedeće tri stvari: ‘Da ga pogledam kada prilazi, da mu napravim mjesto gdje će sjesti i da ga slušam kada govori.’”
Rekao je pjesnik:
Čovjekovo oko kaže šta se u srcu zbiva
Da li mržnju ili ljubav ono u sebi skriva
Neprijatelja tvoga, oči će ti otkriti
Šta u srcu taji, oko ne zna sakriti
Oči sve ti kažu, a jezici šute
Kroz njih ti ćeš zavirit’ u srčane kutke.
Zbog svega kazanog, i prije nego što započneš razgovor s mužem, pošalji mu topal i prijazan pogled, pa ćeš vidjeti da će vaš dijalog, umjesto da se preobrazi u svađu i prepirku, biti konstruktivan i plodonosan.
Srdačan doček prije razgovora
Riječi dobrodošlice su vrlo efikasno sredstvo kojim se s lahkoćom i velikom brzinom plijene i osvajaju ljudska srca.
Kada je Abdullah b. Unejs, radijallahu anhu, jedne prilike došao kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, on ga je srdačno dočekao toplim riječima: “Tvoje lice donosi radost!”[1]
Tople i srdačne riječi upućene određenoj osobi, kod nje će otkloniti i svaku pomisao da bi razgovor koji slijedi mogao biti provokativan. Takvim gestom čovjek kao da želi reći da njegov cilj nije da provocira niti da nameće svoje mišljenje, već da iskreno želi doći do istine.
Najljepše riječi kojima čovjek nekome verbalno može izraziti dobrodošlicu jeste islamski pozdrav: “Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu” (Neka je na tebe mir, Allahova milost i Njegov blagoslov). Kada je Uzvišeni Allah stvorio Adema, alejhis-selam, rekao mu je: “Otiđi do one skupine meleka i nazovi im selam (pozdravi ih).” Adem im je prišao i rekao: “Es-selamu alejkum”, a oni mu odgovoriše: “Alejkumus-selam ve rahmetullah.” Dakle, na njegove riječi: “Neka je na vas mir”, oni su njemu dodali još “i Allahova milost”. Potom je Uzvišeni Allah rekao Ademu, alejhis-selam: “To je tvoj pozdrav i pozdrav tvojih potomaka.”[2]
Selam koji nekome nazoveš u suštini znači: “Molim Uzvišenog Allaha da ti podari mir i sigurnost, da te zaštiti od svih manjkavosti, da te obaspe Svojom milošću, da Svoju blagodat i Svoj blagoslov prema tebi poveća, i molim Ga Uzvišenog da te sve pobrojano stalno prati i da te nikada ništa od toga ne napusti”.
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, napisao je pismo Herakliju, kralju Bizantije, u kojem ga je pozvao u islam, a na početku pisma je pisalo: “Neka je selam (mir) na one koji slijede uputu”.[3]
Slatke i laskave riječi
Kada je jedne prilike Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, došla skupina ensarijskih žena i djece, obratio im se sljedećim riječima: “Vi spadate u skupinu meni najdražih ljudi…”[4] Ove Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi duboko su se urezale u njihova srca i nikada ih nisu zaboravili. Zbog toga su i bili spremni da za Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, žrtvuju sve što su imali, a kada bi on, sallallahu alejhi ve sellem, s njima porazgovarao po određenom pitanju, bezuvjetno bi ostavili svoje mišljenje koje su zastupali te rado prihvatili mišljenje Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem.
Poštovana suprugo, ukoliko lijepe riječi dodatno ukrasiš ugodnim i umiljatim glasom, one će u srce tvoga muža prodrijeti brže od odapete strijele, pa će ono rado prihvatiti poruku odaslanu na ovakav način, i iz njega će s lahkoćom odstraniti prethodno izgrađena mišljenja i stavove.
Nakon što je delegacija Rebi‘e Abdul-Kajsa došla Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i on ih primio, rekao im je: “Dobro došla, neponižena delegacijo, koja se (na ahiretu) neće pokajati[5]!”[6] Ova delegacija će postati jedna od onih koje su na najdosljedniji način prihvatili Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, poruku. Njeni članovi su mu postavljali različita pitanja, a on im je na njih odgovarao i pružao im savjete koje su oni zdušno prihvatili i iste sproveli u djelo. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, obratio se vođi ove delagacije sljedećim riječima: “Pri tebi se nalaze dvije osobine koje Uzvišeni Allah voli: blagost i odmjerenost.”[7]
Ukoliko mužu poželiš toplu dobrodošlicu koristeći probrane riječi i fraze i još uz to uljepšaš svoj glas te mu se obratiš umiljato, odabrala si metodu koja ima veliku šansu za uspjeh. Na taj način ćeš supruga privoljeti da prihvati tvoje mišljenje. Uzvišeni Allah je rekao: “Kada pozdravom pozdravljeni budete, ljepšim od njega otpozdravite, ili ga uzvratite…” (En-Nisa, 86). Zato i ti, poštovana suprugo, prilikom obraćanja svome mužu uvijek biraj najljepše riječi i fraze kojima ćeš uvijek nanovo prijatno iznenaditi svog bračnog druga.
Malik b. Migvel susreo je Talhu b. Musarrifa i rekao mu: “Susret s tobom slađi mi je od meda.”[8]
Obraćaj mu se nadimcima koje najviše voli, a svoj glas utanji i uljepšaj do te mjere da ga njime opčaraš. Kada je Ka‘b b. Malik sa Bera’om b. Ma’rurom došao u Mekku i susreo se s Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, on ih je srdačno dočekao. Tom prilikom, upoznavajući se s Ka‘bom b. Malikom, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, upitao ga je: “(Ti si) pjesnik?!” Kasnije, nakon što je on ostario, a Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, preselio na ahiret, Ka‘b je često spominjao ovaj događaj govoreći: “Nikada nisam zaboravio njegove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi koje mi je uputio rekavši: ‘(Ti si) pjesnik?’”[9]
Umiljavanje i suptilno obraćanje ljudima uistinu je polovina mudrosti, baš onako kako je to rekao Hasan el-Basri.
Umiljavanje se ne svodi samo na riječi, već ono, u cilju svrsishodnosti, obuhvata i “govor” tijela poput pokreta ruku, očiju, lica i usana. Vladar pravovjernih Omer b. Hattab, radijallahu anhu, rekao je: “Čineći tri stvari zadobit ćeš iskrenu ljubav svoga brata: nazovi mu selam kada ga sretneš, na sijelu mu napravi mjesto gdje će sjesti i zovi ga imenima koja su mu najdraža.” Rekao je Uzvišeni Allah: “O vjernici, kad vam se kaže: ‘Načinite mjesta drugima tamo gdje se sjedi’ – vi ga i načinite, pa i vama će Allah mjesto načiniti…” (El-Mudžadele, 11)
Prije nego što će primiti islam, Husajn[10] je došao kod drugova Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako bi s njima razgovarao i pokušao ih nagovoriti da se vrate u vjeru svojih predaka. Oni ga lijepo primiše i prisutnima rekoše: “Napravite mjesto ovom starcu!”, što oni i učiniše, nakon čega započe razgovor. Husajn je prije nego što je napustio ovo sijelo primio islam.
Sestro muslimanko, postupi i ti na sličan način. Razmekšaj i raznježi srce svoga supruga tako što ćeš mu prirediti srdačan i lijep doček nakon kojeg će se rado odazvati tvojim zahtjevima i udovoljiti tvojim željama.
Nastavit će se inšaAllah…
Naslov originala: Hakeza istesleme zevdži el-‘anid li re’ji (هكذا استسلم زوجي العنيد لرأيي)
Serijal: U okrilju bračne ljubavi
Knjiga br. 4
Autor: Adnan Abdul-Kadir
Preveo: Amir Durmić
Redaktura prijevoda: mr. Ahmed Purdić, hfz. Fahrudin Haseljić
[1] Ahmed, Musned, 3/496, br. 16 090, Ibn Hibban, Sahih, 16/114, br. 7160, i drugi. Šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim. Vidjeti: Albani, Irvaul-galil, 3/48. (op. prev.)
[2] Buhari, Sahih, br. 3326. (op. prev.)
[3] Buhari, Sahih, br. 7. (op. prev.)
[4] Buhari, Sahih, br. 3785. (op. prev.)
[5] Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nazvao ih je “neponiženim” jer su ovi ljudi islam primili dobrovoljno, pa nisu bili izloženi poniženju poraza u ratu i ropstva koje bi uslijedilo nakon poraza, a njegove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi “koja se neće pokajati”, odnose se na njihovo stanje na Sudnjem danu gdje će članovi ove delegacije biti presretni što su na dunjaluku primili islam i što su umrli kao muslimani. Vidjeti: Ibn Hadžer, Fethul-Bari, 1/131. (op. prev.)
[6] Buhari, Sahih, br. 87. (op. prev.)
[7] Muslim, Sahih, br. 17. (op. prev.)
[8] Ibn Ebu Dun’ja, br. 51.
[9] Ahmed, Musned, 3/460, br. 15 836, Ibn Hibban, Sahih, 15/471, br. 7011. Šejh Albani ga je ocijenio dobrim. Vidjeti: Albani, Et-T‘alikat el-hisan ‘ala sahihi Ibn Hibban, 10/121. (op. prev.)
[10] Radi se o Husajnu b. El-Munziru el-Huzaiju, ocu poznatog ashaba Imrana b. Husajna, radijallahu anhuma. (op. prev.)