Hvala Allahu i neka je salavat i selam na Njegovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha, koji nema sudruga, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i poslanik.
Mnogo ljudi uopće ne zna razgovarati niti voditi konstruktivan dijalog. Oni u razgovor s drugima ulaze poput hrvača koji je u arenu ušao samo zbog jedne stvari, a to je da sruši i nadvlada svoga protivnika. Ovakvi zaboravljaju da to nije svrha dijaloga. U suštini, primarni cilj dijaloga trebala bi biti obostrana težnja da se razdvoji korisno od štetnog, ispravno od pogrešnog i istina od laži. Međutim, stanje nažalost najčešće nije ovakvo. Kako smo to već rekli, većina ljudi se po ovom pitanju ponaša baš poput hrvača. Ulaze u ring, a potom iz njega izlaze glumeći pobjednike, ali na koncu, šta su ovakvi postigli?
Mnogo puta sam prisustvovao sijelima na kojima su se vodili različiti razgovori i razmjene mišljenja između dvije strane. Svaka od ovih strana ušla je u razgovor sa čvrstim ubjeđenjem da je ona u pravu i da je istina neupitno na njenoj strani. Ponekad bih primijetio da je jedna strana u svojim tvrdnjama općenito u pravu, međutim, bilo je očito da griješi samo u nekim pojedinostima vezanim za svoje stavove, dok je po pitanju tih pojedinosti istina bila na drugoj, njima trenutno suprotstavljenoj strani. Da su kojim slučajem obje strane još jednom razmislile o svemu te nanovo preispitale stavove koje zastupaju, na kraju bi usaglasili svoja mišljenja i postigli jedinstven stav. Međutim, svaka od strana insistirala bi na tome da je ona u pravu, odbijajući da revidira svoje mišljenje. Ovako najčešće završavaju spomenute situacije. Ponekad bih se lično umiješao u spor pokušavajući da uklonim kamenčić spoticanja koji se našao na putu usaglašavanja mišljenja i stavova, međutim, naišao bih na veliko osporavanje koje je znalo dovesti do razdora i svađe. Ipak, nakon dužih razgovora i uspješnog uklanjanja sitnih nesuglasica, na kraju bi se obje strane složile oko svih stvari oko kojih su nedavno međusobno vodile žučne rasprave.
Razgovori među bračnim drugovima najčešće su lišeni osnovnih pravila i normi uspješnog dijaloga, pa je uspjeh naravno i teško ostvariv. Kada bi recimo supruga “preuzela inicijativu” i primijenila neka od ovih pravila, njen muž bi se draga srca složio sa onim što ona zahtijeva. Nažalost, razgovori među supružnicima vrlo često prerastu u galamu i ljutnju, koja postepeno dovede do zahladnjenja odnosa, a na kraju i do rastave braka.
U ovoj brošuri spomenuo sam dvanaest savjeta i pravila kroz koja supruga, uz Allahovu pomoć i Njegovu dozvolu, može osvojiti i pridobiti srce svoga supruga, te ga privoljeti da se “pokori” njenim zahtjevima i željama. Ove savjete i pravila odabrao sam i sakupio iz Allahove Knjige i sunneta Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao i iz knjiga naših vrlih učenjaka poput Ibn Tejmijje, Ibn Kajjima i Hatiba el-Bagdadija i iz knjige El-Mustatrif. Isto tako, pri pisanju ove brošure koristio sam i ono što su na ovu temu (na)pisali zapadnjaci, a pogotovo Dale Carnegie (Dejl Karnegi), ali sam u nju utkao i vlastito iskustvo koje sam stekao kroz direktno prisustvovanje raznim razgovorima i raspravama, kao i iskustvo stečeno na osnovu onoga što sam na ovu temu čuo i o čemu su me drugi obavijestili.
Nadam se da će, uz Allahovu pomoć, ova brošura biti od koristi prvenstveno bračnim drugovima, ali i svim ostalim ljudima, te da će im pomoći da svoj brak zauvijek očuvaju sretnim i skladnim.
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova!
Adnan Abdul-Kadir
Kuvajt, ramazan 1428. h.g.
Izbjegavaj provociranje
Jedne prilike Abdullah b. Zubejr, radijallahu anhuma, poslao je vladaru pravovjernih Muaviji b. Sufjanu, radijallahu anhu, pismo u kojem mu je prijeteći napisao: “Muaviji, od Abdullaha b. Zubejra: ‘O ti, dobro znaj da su tvoje sluge i tvoji robovi uzurpirali moje posjede, a ako ih ti u tome ne spriječiš, vidjet ćeš šta ću učiniti!’”
Nakon što je pročitao pismo, Muavija ga pruži svome sinu Jezidu te od njega zatraži mišljenje u vezi s njegovim sadržajem, a on mu reče: “Da sam na tvome mjestu, opremio bih vojsku čiji bi početak bio kod Ibn Zubejra, a kraj kod tebe!”
Čuvši njegove riječi, Muavija mu odgovori: “Na takav način se ne upravlja državom!”
Muavija zatim napisa pismo u kojem je između ostalog pisalo: “Od Allahovog roba Muavije, Abdullahu b. Zubejru, sinu pomoćnika i pomagača Allahovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Znaj da me je ražalostilo ono što je ražalostilo i tebe. Ovom prilikom, ja ti neopozivo i bez mogućnosti povrata poklanjam i svoje posjede i svoje sluge i robove…’”
Kada je završio pismo, dao ga je svom sinu Jezidu da ga pročita, a zatim ga poslao Abdullahu b. Zubejru. Čim je pročitao Muavijino pismo, Abdullah mu je odmah uzvratio novim pismom u kojem je između ostalog pisalo: “Od Abdullaha b. Zubejra, vladaru pravovjernih Muaviji b. Ebu Sufjanu. Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu…” U pismu se potom izvinio zbog načina na koji mu se prvi put obratio, te zatražio da mu halali i pređe preko njegovog brzopletog i neprimjerenog postupka.
Muavija je pročitao pismo, a potom ga dao sinu Jezidu da ga pročita, a zatim mu rekao: “Ovako se upravlja državom!”
Zbog toga, poštovana sestro, razgovor sa mužem nikada ne započinji prkosno ni izazivački, već mu prije bilo kakvog razgovora žurno i prijazno izrazi dobrodošlicu.
Na takav način ćeš mu omekšati srce i pripremiti ga na prihvatanje tvojih prijedloga i sugestija. Pri tome uvijek vodi računa o sljedećem:
Vedro i razdragano lice
Abdullah b. Selam, časni i plemeniti ashab, pripovijeda: “Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem (nakon hidžre) stigao u Medinu, dočekala ga je velika skupina muškaraca, žena i djece. Ja sam se nekako probio kroz tu masu sa željom da ga vidim. Čim sam ga ugledao, znao sam da njegovo lice nije lice lažova. Prve riječi koje je izgovorio bile su: ‘O ljudi, dijelite hranu (potrebnima), nazivajte selam i klanjajte noću dok svijet spava, pa ćete s mirom ući u Džennet.’”[1]
Abdullah b. Selam, koji je u to vrijeme bio vrlo ugledan i priznat židovski učenjak, s pažnjom je pratio govor Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Kasnije je otišao da s njim lično razgovara i polemizira o raznim pitanjima, da bi nakon tog razgovora ovaj nekadašnji židovski rabin iskreno posvjedočio da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov rob i poslanik.
Poštovana suprugo, znaj da ćeš svojim vedrim i razdraganim licem prije razgovora s mužem, razvedriti i razdragati njegovo srce, a potom ćeš s lahkoćom otvoriti kapije njegovog uma koji će s radošću prigrliti tvoje prijedloge i mišljenja, a zatim ih ubrzo i praktično sprovesti u djelo. Zar ne znaš da čak i malo dijete radije gleda u vedro i nasmijano lice nego u lice koje je smrknuto i namrgođeno?
Rekao je Ebu Džafer el-Eslemi: “Prvi korak koji vodi ka ljubavi je vedro lice, drugi korak je pokazivanje naklonosti, a treći korak je pomaganje ljudima.”[2]
Jedan učenjak je rekao: “Došao sam na sijelo s ciljem da pronađem nekoga s kim bih razgovarao. Tu zatekoh dvojicu ljudi koji su izgarali od želje za dijalogom. Prvi me dočekao vedra i nasmijana lica, poželio mi dobrodošlicu te me uzeo za ruku i zagrlio me. Drugi čovjek je bio sušta suprotnost od ovog prvog. Bio je neraspoložen, njegovo je lice bilo tmurno i ljutito, a pozdravio me samo formalno. Po okončanju ovog sijela, sa čovjekom vedrog lica usaglasio sam mišljenje, te smo zauzeli jedinstven stav, a što se tiče onog drugog, on je iznio svoje mišljenje, ali se niko od prisutnih nije složio s njim.”
Seid ez-Zubejdi je kazao: “Zadivljen sam ljudima koji su ljubazni i širokogrudni i čija su lica vedra i nasmijana, a što se tiče onih kojima pri susretu pokažeš vedrinu i susretljivost, a oni ti uzvrate grubo i prigovarajući ti svoje dobročinstvo, Allaha molim da ovakvih među ljudima bude što manje.”[3]
Cijenjena suprugo, ti nisi u stanju izmijeniti oblik i suštinski izgled svoga lica, ali si itekako u stanju da njegovu namrgođenost i mrzovolju preobraziš u smiješak i vedrinu.
I prije nego se upustite u razgovor, zadivi muža svojim ponašanjem i šarmom. Tako ćeš ga vrlo lahko navesti da razmišlja onako kako razmišljaš i ti. Ni na koji način mu nemoj dati do znanja da si sklona raspravama i prepirci, već izazivački nastup i prijetnje zamijeni vedrim i nasmiješenim licem i tvoj uspjeh je, uz Allahovu pomoć, zagarantiran.
Nastavit će se inšaAllah…
Naslov originala: Hakeza istesleme zevdži el-‘anid li re’ji (هكذا استسلم زوجي العنيد لرأيي)
Serijal: U okrilju bračne ljubavi
Knjiga br. 4
Autor: Adnan Abdul-Kadir
Preveo: Amir Durmić
Redaktura prijevoda: mr. Ahmed Purdić, hfz. Fahrudin Haseljić