Ljubav i izazivanje ne idu zajedno

Preveo: mr. Ahmed Purdić

Sumame b. Esal, prvak u svome plemenu, dopao je u ropstvo muslimana, pa ga vezanog dovedoše u džamiju Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, što je u njemu izazvalo neopisiv gnjev, ljutnju i psihološku napetost. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita ga: “Kaži mi šta imaš?!”, a Sumame reče: “Imam dobru ponudu. Ako me ubiješ, prolićeš time puno krvi (misli na osvetu njegovog plemena), a ako učiniš dobročinstvo, učinio si ga zahvalnom. Ako želiš blago, traži i dobit ćeš koliko ti volja.” On tada nije prihvatio Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, poziv niti je primio islam.

Tri dana kasnije, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prošao je ponovo pored Sumame i upitao ga: “Šta danas imaš za reći?!”, a on odgovori isto kao i ranije. Međutim, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mudro se ophodio prema njemu i na najljepši način mu je želio predstaviti islam, pa je rekao: “Pustite ga!” Time je Sumami ponudio rješenje za njegov unutarnji, psihički naboj i napetost, te da on racionalno razmisli o postupku Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Sumame je otišao i okupao se, a onda je došao izjaviti svoje prihvatanje islama. Došao je u džamiju kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i izgovorio: “Svjedočim da je samo Allah Bog, i svjedočim da je Muhammed Allahov poslanik. O Muhammede, tako mi Allaha, na zemlji mi nije bilo omraženijeg lica od tvoga, a sada je tvoje lice postalo meni najdraže lice. Kunem se Allahom, da mi je tvoja vjera bila najomraženija vjera, a sada je postala meni najdraža vjera. I vjeruj mi, Allah mi je svjedok, da sam od svih gradova najviše mrzio tvoj grad, a sada je to meni najdraži grad.” Zatim je Sumame otišao u Mekku da izvrši obred ‘umre i kada stiže tamo, rekoše mu: “Jesi li se preobratio (postao sabejac)?!”[1] On ponosno odgovori: “Ne, već sam vjeru pravu s Muhammedom, Allahovim poslanikom,  prihvatio. I znajte, Allahom se zaklinjem, da vam s Jemame više ni zrno pšenice neće doći dok Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, to ne odobri.” (Muttefekun alejhi)[2]

U kulminaciji ljutnje tvoga muža, ako primijetiš da i on lično osjeća u dubini svoje duše da je pogriješio, nemoj tražiti od njega da prizna svoju grešku, niti mu daji do znanja da si shvatila njegov unutarnji osjećaj o samoprekoravanju i priznavanju greške, već brzo pokušaj da mu pronađeš neki izlaz i način putem čega će se osloboditi napetosti, stresa i osjećaja nelagodnosti zbog pogreške koju je načinio. U suprotnom, ako tako ne učiniš, vaša situacija se može pretvoriti u krizu i problem čije se posljedice ne mogu predvidjeti.

U Bitki na Hunejnu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i muslimani su porazili pleme Hevazin pri čemu su zaplijenili veliko bogatstvo. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzeo je dijeliti ratni plijen muhadžirima i Kurejšijama koji su tek prihvatili islam, pa su na to prigovorili neki mladići ensarije: “Neka se Allah smiluje Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, dijeli plijen Kurejšijama, a naše sablje su još poprskane njihovom krvlju.” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to je doznao, pa je pozvao sve ensarije i rekao: “O ensarije, kakve mi to riječi stižu od vas?” Njihovi prvaci i zreli ljudi povikaše: “O Allahov Poslaniče, naši predvodnici nisu ništa kazali. To su izrekli neki naši nezreli mladići.” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nastavi: “Nisam li vas našao u zabludi, pa vas je Allah preko mene uputio, nisam li vas našao u oskudici, pa vam je Allah izobilje dao, nisam li vas našao zavađene, pa vas je Allah preko mene izmirio? Hoćete li šta reći na ovo?” Oni uglas povikaše: “Svako dobro nam je došlo od Allaha i Njegovog Poslanika!” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Ako želite, možete reći, a to je istina: Došao si nam kad su te svi u laž ugonili, a mi smo ti povjerovali. Došao si nam bez zaštite, pa smo te mi zaštitili i osnažili, došao si protjeran, pa smo te mi prigrlili i k sebi prihvatili, bez ikoga, pa smo te mi kao svoga primili” – ovim riječima Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pronašao im je izlaz i način da se liše nelagodnosti i osjećaja krivnje. Na ove riječi ensarije radosno povikaše: “Sve dobro nam je došlo od Allaha i Njegovog Poslanika!”

Zatim je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Tako mi Onoga u čijoj je ruci moj život, kada bi svi ljudi krenuli jednom prostranom dolinom, a ensarije planinskim tjesnacem, ja bih krenuo sa ensarijama. Da nije hidžre, bio bih čovjek od ensarija. Ensarije su mi najbliži, a svi ostali su poslije njih. Allahu, smiluj se ensarijama i djeci ensarija i unucima ensarija.” Oni su plakali toliko da su im brade ovlažile. (Buhari)[3]

Desi se da muž ponekad žurno upadne u sobu i poviče: “Gdje je moja odjeća, ostavio sam je ovdje?!”, pa kada mu kažeš da je u kupatilu, možeš dodati: “Oh, trebala sam te podsjetiti da je u kupatilu, da je ne tražiš.”

Možda ponekad u ljutnji traži svoj novac i kaže: “Gdje mi je novac, ovdje sam ga ostavio?!”, a ranije ga tebi dao da kupiš neke kućne potrepštine, zato blago uzvrati: “Mislila sam da si ga dao meni da kupim potrepštine za kuću, možda sam te pogrešno shvatila?!” Vidjet ćeš da ništa neće reći, nego će sebe tiho i nerazborito koriti.

Postupajući tako, kada sjede sa svojim društvom ili među svoje najbliže, muž će te pohvaliti: “Oženio sam se pametnom i dostojanstvenom ženom.” 

“Ušao sam u kuću  u žurbi tražeći određenu knjigu na polici, pa mi je supruga dodala: ‘Jučer sam presložila policu, knjiga koju tražiš nije tu’, a ja sam ljutito uzvratio: ‘Ja sam je ostavio ovdje! Ti stalno uzimaš knjige i ostavljaš ih bilo gdje, a onda se pravdaš riječima: Nisam je vidjela tu! Šta stojiš tu, dođi i pomozi mi!’

Došla je i počela pretraživati sa mnom, iako je bila uvjerena da knjiga nije tu. A onda je blago dodala: ‘Možda je u autu?’, ali ja sam to oštro presjekao. Dok sam tako ljutito pretraživao po knjigama na polici, sjetio sam se da sam knjigu ubacio u auto, na zadnje sjedište. Pretvarao sam se da sam ljut i polahko sam se izvukao iz kuće, a knjigu sam pronašao u autu gdje sam je i ostavio, kako je i rekla moja supruga. Saznala je, naravno, gdje sam pronašao knjigu, ali mi ništa nije prigovorila, niti mi je davala do znanja da zna kako se okončala moja potraga za knjigom.”

Spašavanje muža od neugodnosti, u vremenu njegove ljutnje, veliki je uspjeh za suprugu, jer će on osjetiti da je tvoje srce veliko, da si dobrodušna i da vaša bračna veza  nije pala na nivo izazivanja, tjeranja kaprica i inata, već da živite u ljubavi, skladu i međusobnom uvažavanju. Znajte da oni koji se vole ne dopuštaju da njegov bračni drug bude ponižen ili stavljen u situaciju neugodnosti, čak i u njihovim međusobnim odnosima.

Nadr b. Šumejl nam kazuje: “Dolazio sam kod halife Me’muna na njegova večernja sijela, pa sam jedne večeri ušao kod njega u poderanoj i iskrpljenoj odjeći, pa mi on reče: ‘O Nadre, je li to neka pobožnost ili odvažnost pa da kod vođe pravovjernih dolaziš u takvoj odjeći?’ Odgovorio sam: ‘Vođo pravovjernih, ja sam oronuli starac, a grad Merv je veoma topao, tako da se u ovoj odjeći osjećam lagodno.’ Zatim smo promijenili temu razgovora. Halifa je počeo govoriti o ženama pa je spomenuo predanje od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, gdje reče: ‘Čuo sam od Hušejma da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: -Ako čovjek oženi ženu radi njene vjere (pobožnosti i čednosti) i ljepote, to će mu biti zaštitni zalog (ar. sedad) od životnih nedaća.’[4] Na to sam uzvratio: ‘Istinu je kazao Hušejm, o vođo pravovjernih, jer sam i ja čuo od Avfa b. Ebu Džemijle da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: -Ako čovjek oženi ženu radi njene vjere (pobožnosti i čednosti) i ljepote, to će mu biti oslonac (ar. sidad) u  životnim nedaćama.’ Halifa Me’mun bio je naslonjen na ruku, pa je skočio i sjeo, povikavši: ‘O Nadre, reče li to ti: Sidad, a ne kako sam ja čuo: Sedad?’ Ja sam blago odgovorio: ‘Sedad je gramatički neispravno!’ Me’mun se unervozi: ‘Hoćeš li to reći da ja ne znam govoriti?’ ‘Ne, vođo pravovjernih. Vi ste dobro prenijeli, već je Hušejm pogriješio. On vam je tako prenio, pa ste vi samo kazali kako ste od njega čuli.’ To je umirilo halifu Me’muna, pa se opustio i ponovo lagodno ušao u razgovor. Upitao je Nadra: ‘Kakva je razlika između ova dva izraza: sedad i sidad?’

Rekoh: ‘Sedad znači: pravi put, isplata (duga), zalog; dok sidad znači: potpora, pomoć, stvar pomoću koje nešto zatvaramo ili začepimo.’

Halifa upita: ‘Da li to dobro razlikuju Arapi?’ ‘Da, naravno’, rekoh, ‘pjesnik El-Ardži riječ sidad koristi u ovom značenju,  rekao je:

Zapostaviše me, a kakvog junaka  zapostaviše,

onog koji boja se ne boji i popunjva rupe na frontu.’

Halifa Me’mun, s olakšanjem i dobro raspoložen reče: ‘Neka Allah smete one koji edeba (odgoja) nemaju!’, zatim je oborio glavu i dugo šutio. Nakon nekog vremena, upita me: ‘O Nadre, kako stojiš sa imetkom?’

‘Imam manji komad zemlje čije dobro jedem i pijem’, rekoh.

Halifa Me’mun reče: ‘Hoćeš li da te potpomognemo blagom?’

‘Bilo bi mi to potrebno’, rekoh.

Halifa uze papir i nešto napisa, a ja nisam znao o čemu se radi. Kasnije smo klanjali jacija-namaz, nakon čega dade onaj papir jednom od svojih sluga i reče: ‘Otiđi s njim do Fadla b. Sehla!’ Kada smo došli do Fadla, ovaj pročita i upita: ‘Čime si zaslužio, o Nadre, da te halifa počasti sa pedeset hiljada dirhema?’ Ispričah i njemu šta se desilo, pa mi i Fadl iz svoga ličnog blaga dade još trideset hiljada dirhema. Tako sam zaradio osamdeset hiljada dirhema zbog jednog slova u riječi kojim sam okoristio slušaoce.”

Mudra suprugo, ako pronađeš svome mužu ispriku i izlaz u stanju njegove ljutnje, kada on očito pogriješi, zasigurno ćeš zadovoljiti njegovo srce i narav, otvorit će ti se i dati svoju naklonost, trudeći se da ti mnogostruko više uzvrati, ali ti neće dati do znanja da je zahvalan umišljajući da time ruši svoju čast i ugled.

Omer b. El-Hattab, radijallahu anhu, sjedio je u kući sa Džerirom b. Abdullahom el-Bedželijem, radijallahu anhu, pa osjeti neki neugodan miris, a s njima je bilo još ljudi. Omer, radijallahu anhu, reče: “Onaj od koga je došao ovaj smrad, neka ustane i ode uzeti abdest!”, a na to će Džerir, radijallahu anhu, dodati: “O vođo pravovjernih, predložio bih da svi obnovimo abdest”, pa je Omer, radijallahu anhu, kazao: “Allah ti milost Svoju ukazao, doista si ti bio cijenjen predvodnik u džahilijjetu, a cijenjen si predvodnik i u islamu.”

Šta mislite, kakav će osjećaj prema Džeriru, radijallahu anhu, imati čovjek koji je “pustio vjetar”, jer ga je Džerir, radijallahu anhu, spasio rugla i sramote?!

Iz tog razloga, mudra suprugo, kada svome mužu pronađeš izlaz u neugodnoj situaciji, ti si postala vlasnica njegovog srca i stalno će upućivati dove za tebe. On će nositi osjećaj da si ti prava žena koju je izabrao za svoga životnog saputnika, te će zahvaljivati Allahu Uzvišenom što je odabrao baš tebe za svoju suprugu.   

Pripovijeda nam jedan suprug svoj doživljaj: “Spremao sam se za putovanje, te sam dan ranije uzeo pripremiti pasoše, međutim pasoš svoje žene nisam mogao da pronađem. Pitao sam je o tome, a ona reče: ‘Tamo je na starom mjestu, sa dokumentima se ne igramo.’ I požurila je da ga potraži zajedno sa mnom. Ja sam joj tada u bijesu rekao: ‘Ti uvijek tako. Premještaš stvari s mjesta na mjesto, ti radiš ovo… ti se tako ponašaš…’ Moja supruga, sva izgubljena, reče: ‘Zadnji put si ga, prije četiri mjeseca, nosio u policijski ured za pasoše i državljanstvo, možda ga tamo pronađeš?’ Te njene riječi naljutiše me još više, pa sam još više počeo da vičem na nju: ‘Ne, nije tamo, ja sam ga vratio ovdje sigurno.’ Ona je zamucala, a ja sam i dalje govorio: ‘Vela havle vela kuvvete illa billah.’ Mislim da te noći nije ni spavala. Nakon neuspješne pretrage u kući, nazvao sam brata i pitao o mogućnosti dobijanja pasoša za jedan dan, a on mi je spomenuo mogućnost da je ostao u policijskom uredu, jer, kaže, i njemu se isto desilo. Sutradan sam poranio i bio prvi u policijskom uredu za pasoše. Dočekao me je službenik, a onda mi postavio samo jedno pitanje na osnovu kojeg je pogledao u arhivu odakle je izvadio pasoš moje supruge. Po povratku kući, ispričao sam supruzi šta se desilo, a ona je odmah počela da kori nestručnost i neažurnost službenika policijske uprave za pasoše, kako bi me lišila neprijatnosti i potrebe da joj se izvinjavam. Prikrivala je sjećanje na sve ono šta sam joj jučer pričinio i kazao, zato je postala mnogo cjenjenija u mojim očima.”

Na ovakav šerijatski dopušten način, mudra suprugo, trebaš da se koristiš svojom inteligencijom u sličnim situacijama, jer bračni život nije puko prepucavanje, izazivanje i dokazivanje krivice, nego ljubaznost i cjeloživotna pažnja i samilost. Ne obaziri se na ponašanje i postupanje onih supruga koje gledaju kratkoročno, koje ne vide dalje od vrhova svojih noseva. U istinskoj ljubavi nema pobjednika i poraženog.

Čuvaj se da ne povrijediš muža kada je ljut i srdit, pokušaj da mu olakšaš i pronađeš izgovor za njegovu pogrešku. 

Naslov originala: Kejfe tuhavviline ez-zevdže el-gadibe ila muhibbin ‘ašik

( كيف تحولين الزوج الغاضب إلى محب عاشق  )

Serijal: U okrilju bračne ljubavi

Knjiga br. 3

Autor: Adnan Abdul-Kadir

Preveo: mr. Ahmed Purdić

Redaktura prijevoda: hfz. Fahrudin Haseljić, Abdulvaris Ribo, prof.