Piše: Semir Sinanović
1.5. Napori i teškoće Pravog puta
Iako je čovjek duševno miran na Pravom putu i ne muče ga ovosvjetski problemi bez problema nekih nije. Nije ni Džennet džaba, treba se truditi i Uzvišenog Allaha iskreno za njega moliti.
Na Pravom putu se nalazi mnogo prepreka i trnja koje čeka onog koji se tim putam zaputi.
Ako neko misli da može biti na Pravom putu a u isto vrijeme očekivati da neće biti uznemiravan od šejtana iz redova ljudi i iz redova džinna, taj se pošteno preračunao. Sav taj put je prepun iskušenja, neugodnosti i svega za čovjeka nelagodnog.
Na tom putu te očekuju svakojake zamke koje će te odvoditi sa tog puta, smicalice koje su postavljne s ciljem da se tvoja odlučnost poljulja i da se udaljiš sa tog puta.
Napadati će te ko god stigne od onih Allahu nepokornih, mnogi će te vrijeđati, ismijavati, podcjenjivati, pa čak je moguće da na tome putu budeš zatvoren ili ubijen.
To je put iskušenja i testova, stvarni put za razliku od puta zablude na kojem su oni koji idu njime mirni od mnogih neugodnosti, ali samo na ovome prolaznom svijetu. A što se tiče onog svijeta, tek tada njihove muke i jadi započinji, ali za raziku od muka koje su prošli sljedbenici Pravog puta na ovome svijet, njihovim mukama neće doći kraj- vječno će trajati.
Ovaj put se shvata ozbiljno i svaka neozbiljnost na njemu može dovesti do neželjenih posljedica. Sve što više budeš ustrajan na Pravom putu i sve što se više budeš pokoravao Uzvišenom Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, tj., što se više budeš držao Kur’ana i što ustrajnije budeš slijedio sunnet, napadi će bivati sve žešći i učestaliji. Isto tako i broj napadača će se povećavati. Naravno, ukoliko počneš popuštati u pokoravanju Uzvišenom Allahu i ukoliko počneš pomalo popuštati u slijeđenju sunneta Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i napadi će popustiti. Ali tu se postavljaju dva veoma bitna pitanja:
Prvo, jesi li siguran da popuštanjem nećeš doći u situaciju da vjeru nećeš u potpunosti ostaviti.
Ti ćeš početi popuštati u vjeri i isto tako, šejtani od ljudi i džinna će popuštati u napadima na tebe, ali pošto je njihov prvobitni i glavni cilj da te u potpunosti udalje od vjere, zapamti da oni nikad neće odustati dok te na kraju i ne udalje od vjere.
Drugo pitanje koje se postavlje je: Ako popuštanjem postanješ siguran od ljudi, ko je taj ko će te zaštititi od Uzvišenog Allaha?
I zaista, Allah, Gospodar svih svjetova, pored kojeg nema drugog boga, Stvoritelj svega što postoji, koji rodio i rođen nije i niko Mu ravan nije, Onaj koji će presuditi svojim stvorenjma na Sudnjem danu, Njemu, Uzvišenom ćeš postati nepokoran da bi udovoljio strastima i prohtjevima drugih ljudi?
Ako tako postupiš, pa ko je taj ko će te od Allahove kazne spasiti?
Ljudi? Oni zasigurno neće!
Džinni? Niti će oni!
Niko nije u mogućnosti da te od Allahove kazne spasi pa se zapitaj onda da li vrijedi popuštati u vjeri i u isto vrijeme kršiti Allahove naredbe i da to na kraju bude razlog potpunog napuštanja Pravog puta. Kuda onda nakon smrti, gdje pobjeći, kako se spasiti?
Nema utočišta, nema skloništa, Gospodaru svih svjetova pobjeći ne možeš, kamo god da kreneš, stići će te Njegova kazna.
Najviše za što će se zalagati oni koje te budu napadali jeste da potpuno napustiš vjeru ili u najmanju ruku da je svedeš na minimum.
Primjer tebe je poput primjera vojskovođe koje se sa svojom vojskom zaputio u rat protiv neprijatelja. Vladar tog vojskovođe naredio mu je da nipošto ne popušta niti posustaje pred neprijateljem i da se bori pod svaku cijenu pa makar i poginuo.
Pa kakav si ti vojskovođa, odan Vladaru ili ćeš poslušati neprijatelja?
A kako li je samo loš vojskovođa kojim komanduje njegov neprijatelj…
Cijeli ovaj život je jedan veliki rat protiv šejtana i njegovih vojski.
Prašina jedne bitke neće se kako treba ni spustiti na zemlju a druga bitka će već započeti.
Ne preostaje čovjeku ništa drugo osim da se pokori Uzvišenom Allahu, Gospodaru svih svjetova, Vladaru, i da slijedi sunnet Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, što je moguće potpunije u svim aspektima života, ako je to u mogućnosti.
Što se više budeš Allahu, pored kojeg nema drugog boga pokoravao, sve će ti snaga postajati veća i veća, kako tjelesna tako i moralna. A ako počneš popuštati i slijediti naputke svojih neprijatelja, začas ćeš izgubiti sve bitke i na kraju i rat.
Uzvišeni Allah te poziva na pokornost Njemu, Svemilosnom, Milostivom, i na slijeđenje Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i obećava ti oprost i veliku nagradu.
A šejtani od ljudi i džinna te pozivaju na nepokornost Gospodaru svih svjetova i na neslijeđenje Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a šta ti nude?
Nude ti ništa; samo lažna obećanja koja nisu u stanju ispuniti. Ispitaj ih i zatražio besmrtnost da ti daju, pa ćeš vidjeti da ne mogu. Oni nisu u stanju da ti daju bilo šta osim hrpe laži i obmna.
Stoga, čvrst i odlučan vojskovođa budi i ne posustaj u svojoj borbi i uz Božiju pomoć ćeš imati dobra i ovog i onog svijeta.
Zaista je Pravi put-prav, ali trnovit i težak.
Napor koji se osjetiti na njemu je velik, ali slast koju osjeti onaj koji pređe ovaj put još je veća.
I često se zapitaj da li si ti onaj koji živi život onako kako on hoće ili onako kako okolina hoće? Da li imaš svoje stav, svoje mišljenje ili slijepo slijediš okolinu?
Dobro razmisli kakav život hoćeš da živiš i živi po svom makar bilo nepravo svima ostalim. Budi dosljedan i znaj da kada Sudnji dan dođe, opravdanja ti koristiti neće.
To što su te drugi skretali sa Pravog puta je njihov grijeh za koji će oni da odgovaraju a ne ti. Tvoje skretanje sa Pravog puta je tvoj grijeh za koji ćeš ti odgovarati a ne oni, pa se zapitaj: Da li se isplati vječno trpjeti užase džehennemske samo zbog toga što nisi htio da oni koji su nepokorni Allahu imaju loše mišljenje o tebi?
A da li si se ikada dok si skretao sa Pravog puta i slijedi neznalice zapitao kakvo je tvoje stanje kod Allaha zbog toga? A šta ti znaš, možda si zbog toga postao od onih na koje se Allah rasrdio?
Ne razmišljaj kako se pred ljudima opravdati za slijeđenje vjere. Neka ti je na umu kako ćeš se Uzvišenom Allahu opravdati za neslijeđenje vjere a On, Gospodar svih svjetova ti je naredio da se pokoriš a ti odbijaš da bi udovoljio ljudima.
Stoga, na Pravom putu nalazi se mnoštvo neugodnosti i očekuje te mnoštvo raznoraznih zamki koje su postavili pokvarenjaci raznih profila, ali ako se pokoriš Stvoritelju svih svjetova i budeš slijedio Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tvoji neprijatelji ti neće moći nauditi.
Težak je ovo put, prepun neugodnosti, ali zaslužiti milost Milostivog je vrijedno, ma koliko bilo teško i koliki se teren trebao prokrčiti da se dođe do cilja.
Ne vrijedi se za ovaj svijet boriti. Prekratko traje i prelošeg je ukusa.
Izdržati težinu i napor Pravog puta može se jedino uz pokornost Allahu i traženje pomoći od Allaha, Svemilosnog, Milostivog.
Što se čovjek više približava svome Gospodaru tako što Mu čini i naređene i dobrovoljne, ibadete to lakše podnosi težinu i napor Pravog puta.
Učenjem Kur’ana i redovnim obavljanjem namaza čovjek dobiva snagu da bi mogao nastaviti putovanje. Što više uči Kur’an sve je jači i sa namazom obavljenim u nekom od mesdžida, njegova snaga biva sve veća i veća, tako da lahko podnosi napore koji se javljaju na takvom putovanju.
Primjer onoga koji se zaputio pravim putem sličan je primjeru čovjeku koji se zaputio u svoju domovinu ali je pred njim dug put.
Kao i svaki drugi put, tako je i njegov naporan i iscrpljujući za tijelo.
Ukoliko bude imao pripremljenu hranu za taj put ili ukoliko bude poznavao kako loviti pa da sam sebi može na tom putovanju uloviti hranu, nadati je se da će uz Božiju pomoć izdržati takvo putovanje. U suprotnom, snage će mu nestati i posustati će.
Isti je slučaj i sa onima koji se zapute Pravim putem koji vodi Džennetu i milosti Uzvišenog Allaha.
Ukoliko budu uzimali hranu koja im daje snagu imana da podnesu takvo putovanje, nadati je se da će izdržati napore. U suprotnom, brzo će kloniti i napustiti Pravi put.
1.6. Pravim putem do Milosti Milostivog Stvoritelja i Džennetu prostranom
Taj put- Pravi put, vodi u Džennet, mjesto svakog dobra, sreće i radosti, taj put vodi ka milosti Uzvišenog Allaha.
O Džennetu je suvišno pričati jer naši umovi nisu u stanju pojmiti takvo što.
Što god zamislimo, Džennet je još lepši i još bolji. Nagrada Gospodara svih svjetova iskrenim i pokornim robovima.
To je mjesto gdje nikakve neugodnosti niti bola nema, niti ima velikih hladnoća niti velikih toplina. Mjesto gdje je čovjek vječno mlad i nikada ne umire niti stari i naravno osobima koju mnogi traže na ovome svijetu- vječni život.
Kada bi samo to bilo ono što džennetlije dobivaju, zaista bi bilo dovoljno, ali to nije niti kap u moru onoga što čeka one koji tamo završe.
Ključ Dženneta je iskrenost prema Uzvišenom Allahu, pa ukoliko Mu se iskreno pokaješ i pokoriš i na kraju zaradiš Njegovu milost, blago tebi- tebi je Džennet.
To je nepregledno prostranstvo koje um pojmiti ne može, riječi opisati ne mogu, jednostavno- milost Milostivog.
Što god poželiš dobiti ćeš, što god zaželiš ispuniti će se, razočaran ostati nećeš, tu razočarenje ne postoji, tuge nema, očaja i gorčine nema, mjesto vječne sreće i tvoje konačno boravište.
Zamisli samo, sve što si ikada želio, dvorci, planine dragog kamenja, pejzaži čiji kraj pogled ne može dokučiti, sve je to dostupno u Džennetu.
Ili ako si od onih maštovitijih, jesi li ikada zamišljao da letiš, krećeš se brzinom svjetlosti, da poželiš nešto i ono se stvori pred tobom, zamisli samo, koje sve opcije, koje sve mogućnosti a što je još bolje- vječno traje, nikada ne prestaje, svaki dan ti je bolji i ljepši od predhodnog a nikada neće završiti.
Pa razmisli onda da li se isplati za to boriti bez obzira koliki trud trebalo dati i bez obzira koliko trebalo žrtvovati. Zar se ne isplati?
Zamisli da imaš dvorac od čije ljepote razum se gubi na visokim vrhovima planina prekrasnih, u drveću zelenom i cvijeću raznobojnom, među pticama prekrasnog pjeva i izgleda zadivljujućeg. Pored rijeka bistrih, vode kao blještavi dijamanti sjajne i raznoraznim plodovima, sve ljepši od ljepšeg, slađi od slađeg, mirisa neodoljivog, zraka neustajalog.
Zamisli samo, prekrasne poljane, živopisne livade, daleko od svake brige i tuge u mjestu vječne sreće. Gladi i žeđi osjetiti nećeš, niti neugodnosti ikakve. Sve što poželiš imati ćeš i više od toga, a šta sve poželjeti možeš, ni sam ne znaš. Ljepote su to neopisive kojima kraja nema.
Eto gdje Pravi put vodi pa zar se ne isplati za sve to boriti?
Ili ćeš radije samo za ovaj svijet raditi a na onome ćeš se za to kajati i žaliti.
Kada razmisliš o ljepotama Dženneta kako možeš da i dalje imaš volje da radiš isključivo samo za ovaj svijet. Pa zar je moguće?
Zar ćeš ljepote onoga svijeta zamijeniti za prolaznost ovog? A šta na ovome svijetu imaš?
Samo brige, brige i još briga. Tovari briga i problema, ni sam ne znaš zašto imaš te brige a moraš se nositi s njim.
To je proklestvo ovoga svijet; niko mu nije bio odan i pokoran a da ga nije unesrećio i upropastio, ubio sve njegove ambicije i mladelačke snove, pa vidiš uokolo ljude, ostarjele, osjedjele, ni sami ne znaju što su živjeli, ni sami ne znaju zbog čega žive…
Toga nema kod sljedbenika Pravoga puta. Njima je cilj milost Milostivog Gospodara svih svijetova i nagrada od Njega, Džennet prostranstva nedokučivog i ljepote neopisive i više od toga, mnogo više od toga…
Ne upropaštavaj se kao što se mnogi upropastiše, ovaj svijet su napustili a milost Gospodara svih svijetova nisu zaradili.
Pa čemu da se oni onda nadaju, šta da očekuju, za koju muku da se pripremaju?
Pravi put je tvoj ključ za uspjeh. Na ovome svijetu nećeš imati glavobolja koje imaju oni koji žive za njega, a na onom svijetu te čeka ono što ni zamisliti ne možeš. Šta god da pomisliš, mnogo bolje od toga, mnogo, mnogo bolje.
Nema sumnje, Pravi put je jedini put kojim treba da se hodi, Islam- onakav kakav je zabilježen od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem i njegovih ashaba- eto to je Pravi put.
Onaj koji hoće sebi dobro, Pravi put će i izabrati, a onaj koji ne mari za ono što slijedi poslije smrti- na njegovu štetu.
Ako se povedeš za željama ljudi znaj da će te upropastiti. Njima je stalo samo do onoga što odgovara dušama njihovim, ne mare oni za tobom. Iz svoje lične zlobe te odvraćaju od Pravog puta i zovu te na svoj put. A njihov put nije ništa drugo do obmana i laž. Ako ih upitaš zašto žive, zbog čeka postoje, realan odgovor nećeš čuti. Sve što će čuti su riječi:
Proživi malo, provedi se malo… A kakav je to život koji oni proživljavaju, kakav je to provod kojim se oni provode?
Neznalice, sami sebe lažu i obmanjuju, nema dobra u njihovim besjedama. Jedino što znaju jeste da kvalitetno protrate vrijeme.
Da ih Allah Milostivi uputi, veliku nepravdu sebi čine. Da znaju za žestinu Džehennema nikada to ne bi radili.
I na kraju, ako biraš ovaj put, znaj da te čeka mnogo dobra na njemu- istina, i mnogo neugodnosti i iskušenja, ali u usporedbi sa dobrom koje ćeš naći, neugodnosti i iskušenja ispare poput kocke leda koju baciš u pustinju po podnevnoj žezi usred ljetnog dana.
Ali glavna stvar koju kod sebe moraš naći jeste iskrenost! Bez iskrenosti sve će ti biti uzaludno.
Samo- u ime Allaha djela radi, tražeći time Njegovo zadovoljstvo i Njegov oprost i Njegovu milost.
Jer, ako ti se Uzvišeni Allah smiluje na Sudnjem danu i uspio si, u suprotnom upitno je ono što te čeka.
Ako budeš iskren dobro za tebe. Iskrenost u pokornosti Uzvišenom Allahu i iskrenost u slijeđenju Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je ključ uspjeha i na ovom i na onom svijetu.
Od ljudi ne traži niti pohvalu niti zahvalu. Takve stvari te mogu upropastiti.
Ako te pohvale, upropastiti će te. Kada nekog pohvale on pomisli da je dobar i prestane se truditi i preispitivati. Tako, malo po malo, pohvala ga obuzima i zaboravlja na svoje nedostatke koje mora ispraviti, a tako mi Allaha, pored kojeg drugog boga nema, svako od nas je pun nedostataka i manjkavosti. Kada bi živio hiljadama godina ne bi uspio od svega toga da se očisti.
Iskrenost, iskrenost, iskrenost- oni koji je nisu posjedovali su propali.
Sebe poznaješ bolje nego li te poznaju drugi ljudi, pa čemu da se diviš? Pohvalama za koje znaš da ih kod sebe ne možeš naći? Jadno li je to- obmanjivati samog sebe.
Ako te ljudi pohvale, to ti nimalo neće koristiti niti na ovom niti na onom svijetu. Pa čemu uzdizanje zbog pohvale?
Ako te pokude, to ti nimalo neće štetiti, a ako kažu nešto što je pri tebi, istinu su samo rekli, pa zar se oholiti zbog istine. Ako kažu nešto što nije pri tebi, pa čemu žalost? Zašto se žalostiti zbog nečega što nije pri tebi?
Ako budeš od sretnika koji krenu Pravim putem, ne prihvataj ništa osim onoga za što si siguran da je Pravi put.
Svaki onaj koji poziva slijeđenju strasti i prohtijeva, taj nije na Pravom putu. Taj je duboko zalutao u džunglama dunjalučkih obmana.
Pravi put je da obožavaš Uzvišenog Allaha onako kako je On naredio i da slijediš Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ako je ikako moguće- u potpunosti.
Hrani svoje srce ibadetima i kroti svoju dušu- ona je poput divlje zvijeri. Ako je pustiš iz kaveza, rastrgati će te.
Put je težak i naporan, ispunjen neugodnostima i kušnjama, ali ako istraješ do kraja, blago li se tebi.
Budi iskren u nijjetu, neka ti djela budi rađena isključivo onako kako ih je radio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i neka budi isključivo u ime Uzvišenog Allaha. U suprotnom, ne očekuj dobro od tih djela.
Ispravno i iskreno Pravim putem kroči, ne obaziri se na one koji ti spletke prave. Budi vojskovođa koji svoju vojsku vodi u pobjedu i ne dozvoli sebi da ti drugi životom upravljaju.
Sam ćeš za svoje djela odgovarati pa zašto da ih radiš na način da ljudima ugodiš?- neće oni za njih biti pitani.